Dogorijeva svijeća pred banjalučkom Julijom. Pred simbolom ljubavi, nesretne i nemoguće. Ali istinske.

Legenda pamti Safikadu, prelijepu begovu kćer, kojoj je bilo zabranjeno da izlazi sama u čaršiju. Zabraniti joj ipak nisu mogli ni roditelji, ni stroge društvene norme – da voli.

Voljela je banjalučka Julija, po legendi austrijskog vojnika. Krišom, ali jako, bajkovito… Safikadina ljubav, Banjaluku je imenovala gradom zaljubljenih.

Na tvrđavi Kastel, prema predaji, mlada žena stala je ispred topa koji je označavao podne. Okončala je život, ali produžila vjeru u ljubav.

Jedna legenda stvorila je drugu. Onu o Banjaluci kao gradu žena. Jedan muškarac na sedam dama. Statistički netočno, no mnogi turisti i stranci vjeruju.

U Aginom selu, na Manjači, u Boćcu ili pak selima u susjednim općinama, sve je više neženja. Oni ne vjeruju u legende.

Slobodanovu priču o ljubavi pogledajte u prilogu Snežane Mitrović.