Gost Pressinga sa Sandrom Križanec bio je glazbenik Jacques Houdek.

Krenimo od imena. Otkud Jacques?

“Ja se zovem Željko Houdek. Umjetničko ime Jacques je nekako stiglo, bilo mi je smiješno kad su mi ga predložili. Sa 16, 17 sam nešto snimuckao za van. Tada su bili popularni DJ-evi i producenti koji su plaćali samo da im posudiš glas samo za crtić ili nešto. Meni je to bio super džeparac. Htjeli su me me jednom potpisati pa je s tim silnim kvačicama pa slovom ‘lj” to bilo komplicirano. Tada su nastali silni prijedlozi i među njima se našao Jacques.”

Jesu li su roditelji bunili?

“Nisu. Mislili su da je valjda to neki prolazni hir. Haha. Uvijek sam imao maksimalnu podršku roditelja. Moram priznati do su moji roditelji kod mene i kod buraza dobro napravili kad su rekli ‘leti, imaš slobodna krila’. Nisu mi nikad branili glazbu, a to je nešto što često čujem kod kolega. Moji su mi uvijek apsolutno davali podršku.”

S godinama je došao i nadimak “The Voice”, “Gospodin glas”.

“Izuzetno mi to imponira. No nekada se dogodi da taj glas ne funkcionira baš kako bi čovjek htio pa vam se to dogodi i na termin koncerta pa si onda mislim kako sam ja zapeo s tim.”

Činjenica je da dosta čuvate privatan život, ali i detalje oko glasa. Puno se pričalo o tome da ste se školovali u Bostonu?

“To je informacija koja se dosta krivo primila. Ja sam 2001., nakon što sam se ovdje školovao šest godina za klasičnog opernog tenora, ali srce je htjelo drugačije… Pronašao sam način, a to je bilo da sam 2001. upisao Berklee College of Music. Iako je stipendija pokrivala dio dugova, još uvijek je trebalo puno novaca. I nakon što sam godinu dana molio, kucao po vratima morao sam se suočiti da ja novca za taj fakultet neću imati, a počeo sam već tu nešto. Nisam u Boston nikad otišao, ali mogao sam si omogućiti nekoliko njihovih gostujućih seminara, predavanaj u Europi”. 

Može li se od glazbe živjeti?

“Može. Znam da možda ne odgovara mom izgledu, ali nisam megaloman. Imam jednu kuću, jedan auto. Nemam jahtu, nemam vikendicu, apartman na moru. Živim jedan normalan, lijepi život s pjevanjem i glazbom. meni je ovo dvostruki dobitak na lutriji.”

Ponovno idete na Doru, ali ne kao izvođač, već autor koji će vokal prepustiti mlađima.

“Mi smo prijavili pjesmu na natječaj, ja vjerujem da će ona proći. Kada sam ju pisao znam, da sam ju pisao za Roka. Roko Blažević, koji je bio drugoplasirani u showu Zvijezde, samo bod iza pobjednice Ilme. To su neka nova djeca, vanserijski su talenti. Roko je dobio pjesmu “The Dream” namijenjenu isključivo za njega i za Eurosong i mislim da sam napravio puno bolju pjesmu od one koju sam napravio za sebe kad sam išao na Eurosong. Sada znam točno gdje sam trebao pripaziti, na koji način. Kako bi rekli neki naši političari, imamo know-how. Idemo probati, ja se nadam da ćemo proći natječaj i onda pobijediti na Dori. A onda sigurno pobijeđujemo i na Eurosongu”.

Danas mladi talenti teško opstaju. Puno se priča o životu na estradi.

“Površno se živi pa se i površno konzumira glazba. Događa se prebrzi život gdje ni ljudi više u tom ganjanju sreće, novca… Umjetnost pada u drugi plan i naravno da se pojavljuju neka rješenja koja su brzopotezna. Ni ja nekad ne mogu doći sebi od šoka kad upalim neke spotove ili neku radio postaju. Iznova se čudim nekim rješenjima nekih kolega. Svima je te normalno, a meni je tragično da nema, prvenstveno sa strane nas glazbenika jedne brane, štita, da ne popuštamo i budemo društveno odgovorniji. Grozim se se da klinci slušaju neka rješenja koja graniče s pornosenzacionalizmom. Tekstovi pejsama su za svaku osudu. Izvođači koji to promoviraju uopće ne znaju koja je njihova uloga, koja je uloga autora.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.