Iako nijedan astronaut nije znao više o geologiji Mjeseca od njega, nitko nije mogao pretpostaviti da je član posade Apollo 19 alergičan na mjesečevu prašinu koju je godinama proučavao.
Unutar lunarnog modula Apolla 19 mirisalo je na barut. Bio je prosinac 1972. godine i posljednja NASA-ina misija istraživanja Mjeseca, a astronauti Eugene Cernan i Harrison Schmitt su uspješno završili ispitivanje Doline Taurus-Littrow, mjesta na jugoistočnoj obali Mora spokoja na Mjesecu. Vratili su se u modul i skinuli kacige. Odjednom, Schmitt je počeo kihati, oči su mu pocrvenjele, grlo ga je svrbjelo, a sinusi su se začepili, piše National Geographic.
“Nisam znao da imam alergiju na mjesečevu prašinu”, rekao je Schmitt.
pročitajte još
“…mnogo iritacije u sinusima i nosnicama ubrzo nakon što smo skinuli kacige. Prašina je zaista smetala mojim očima i grlu“, objasnio je kasnije Schmitt. Simptomi su trajali dva sata. Njegovo stanje je bilo u skladu s nalazima NASA-inog doktora, koji je imao dokaze da prašina može izazvati alergijske reakcije.
Alergija nije spriječila Schmitta da sakupe više uzoraka kamenja od svih drugih misija. Jedan uzorak Troctolite 76535 je kasnije pomogao da se odgonetnu tajne magnetnog polja na Mjesecu.
Schmitt je također otkrio svjetlonarančaste perle vulkanskog stakla na površini Mjeseca, koje ne samo što su dokazale da je Mjesec nekad bio vulkanski aktivan, već i da je ovdje nekad bilo vode.
Od ranije je poznato da je mjesečeva prašina veliki problem
Od svih poteškoća u ljudskom tijelu tijekom boravka na Mjesecu, glavni problem koji su Apollo astronauti isticali je bila prašina. Mjesečeva prašina možda izgleda meka i paperjasta, ali je zapravo oštra i abrazivna. Kada astronauti udišu ono što je u biti staklo u prahu, to može imati velike posljedice na zdravlje. Prah može izazvati poteškoće u plućima i razvoj bolesti silikosis koja obično ubija rudare. Lunarna prašina sadrži i dosta željeza, što može dovesti do hipertenzije.
Izvještaji o štetnosti mjesečeve prašine nisu pokolebali Harrisona Schmitta.
“Razmišljao sam 10 sekundi i digao sam ruku kao volonter, rekao je Schmitt 1999. godine.
Nijedan astronaut nije znao više o geologiji Mjeseca od Schmitta. On je bio prvi i jedini profesionalni znanstvenik koji je hodao po Mjesecu.
Dok se pripremao za odlazak na Mjesec, završio je tečaj letenja u 53 tjedna i 2.100 sati letenja i nikad nije mogao naslutiti da će se ispostaviti da je alergičan na mjesečevu prašinu i kamenje koje je proučavao godinama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
