Srčani uređaji koji koriste računalne programe uz bežične veze izloženi su mogućnosti hakerskih napada koji bi mogli izazvati životno opasne poremećaje njihova rada, upozoravaju američki kardiolozi.
Medicinski uređaji meta su hakerskih napada više od desetljeća, navode liječnici u radu objavljenom u časopisu Journal of the American College of Cardiology.
Sve veća popularnost uređaja koji koriste programe uz bežične veze dovela je do većeg rizika od hakerskog reprogramiranja uređaja kako bi oni radili nepravilno ili kako bi se ometalo prenošenje informacija koje su potrebne liječnicima da prate na daljinu zdravstveno stanje pacijenata ili kako bi se baterije prerano potrošile, pišu kardiolozi.
“Većina tih napada predstavlja teoretske rizike”, kaže dr. Dhanunjaya Lakkireddy iz sveučilišne bolnice u Kansas Cityju.
pročitajte još
“Nema dokumentiranog slučaja hakiranja srčanog uređaja kod stvarnog pacijenta”, kaže Lakkireddy. “U ovom je trenutku blokiranje uređaja ili promjena njegova rada kako bi se naštetilo pacijentu ograničena na televizijske serije i filmove”.
U pogledu usađenih srčanih uređaja američke vlasti upozorile su proizvođače na ranjivost njihova praćenja na daljinu i mogućnost da se veza prekine ili uspori ili da se kibernetičkim upadima izazove poremećaj rada i pražnjenje baterije, navode kardiolozi.
U pogledu elektrostimulatora srca strahovanja se odnose na to da bi hakiranje rezultiralo iznenadnim smrtonosnim poremećajem ritma.
Defibrilatori implantirani kako bi spriječili smrt od srčanog zastoja također su izloženi hakiranju i mogli bi proizvesti nepotrebne udare ili podbaciti kad su takvi udari potrebni.
Jedini sigurni način smanjivanja rizika hakiranja je korištenje uređaja koji ne dozvoljavaju bežičnu komunikaciju i unapređenje programa na daljinu. No s druge strane pacijenti imaju koristi od takve tehnologije zbog toga što pristup uređaju na daljinu može poboljšati njegov rad i omogućava popravke i poboljšanja bez ponavljanja operacije.
“Rizik povezan sa zdravstvenim komplikacijama zbog nekorištenja takvog medicinskog uređaja nadmašuje rizik od hakiranja uređaja”, kaže tehnološki stručnjak Ali Youssef iz zdravstvenog sustava Henry Ford u Detroitu.
U stvarnosti veći razlog za zabrinutost trebala bi biti zaštita privatnosti nego mogućnost hakerskih napada čiji je cilj naštetiti pacijentima, kaže Youssef.
“Najveća prijetnja pacijentima je da hakeri presretnu i izmijene podatke koje šalje ili prima medicinski uređaj”, kaže Youssef. “Ako to ne otkrije osoblje za kibernetičku sigurnost to može utjecati na liječnički karton pacijenta i dovesti do nepotrebnih zahvata ili lijekova”.
Nikad se ne mogu uređaji potpuno zaštititi od opasnosti hakiranja i liječnici bi o tome riziku trebali razgovarati s pacijentima, kaže Richard Sutton s britanskog Imperial College London.
Kevin Fu, znanstvenik sa sveučilišta Michigan u Ann Arbor kaže kako bi stari računalni virus mogao predstavljati vjerojatniju prijetnju od hakerskog napada i on bi mogao dovesti do nenamjernog rušenja globalnog praćenja telemetrijskih podataka za stotine tisuća pacijenata odjednom.
“Nema razloga za paniku”, kaže dr. David Armstrong sa sveučilišta Arizona u Tucsonu. “Dodatni stres koji je rezultat strahovanja da će netko ‘oteti’ vaš uređaj vjerojatno više povećava rizik od srčanog udara nego rizik od hakiranja sam po sebi”.
