Geniji se često opisuju kao neshvaćene osobe, čije razvojne puteve prate i pojedine nelogičnosti. Vjerujete li u to da je jedan od najpoznatijih fizičara na svijetu ikada mogao biti loš matematičar?

Svima je manje-više poznat život i genij Alberta Einsteina. Možda nemamo svi zadovoljavajuće znanje o tome što predstavlja E = mc² ili kakav je istinski značaj ove formule, ali svatko tko je postigao da njegovo znanje iz matematike i fizike bude općeprihvaćeno i poznato, mora biti poseban.

Imena kao što su Isaac Newton, Galileo Galilei i drugi stoje uz Einsteinovo ime kada govorimo o oblikovanju našeg načina razmišljanja o svijetu. Ipak, njegovo veliko dostignuće na polju znanosti često se ističe kao iznenađujuća pojava: Za Einsteina govore da prvenstveno nije pokazivao osobine nekoga tko bi imao potencijala studirati, a on je ovakva razmišljanja nadmašio u svakom mogućem smislu.

Najuvreženija legenda koja se prepričava u vezi s Einsteinovim školovanjem je da je poznati znanstvenik pao matematiku. Ova priča se često upotrebljava kao poticaj slabijim đacima, međutim istina je malo kompliciranija.

Često se napominje i podatak da je Einstein bio dijete s disleksijom, zbog čega je išao i na terapije, a neki izvori iznose i podatke o problemima s govorom i emocionalnom kontrolom govora. Na temelju glasina o njegovom djetinjstvu dosta se polemizira i danas da je zbog svojih slabijih sposobnosti zaostajao za svojim vršnjacima.

S druge strane su Ronald W. Clark i Abraham Pais – pisci Einsteinove biografije, koji odbacuju sve navedene glasine. Pais objašnjava da Albertovi roditelji jesu bili zabrinuti za njegov razvoj, ali da je on do razdoblja između druge i treće godine bio sposoban izražavati se cjelovitim rečenicama.

Clark je u obranu od glasina citirao izjavu Einsteinovog sina, Hansa Alberta, koji je jednom prilikom za svog oca rekao da je još kao dječak bio prilično izoliran od svijeta. Ne zvuči li ovo kao tipična slika neshvaćenog genija? Možda on uopće nije imao problema s govorom, nego samo nije bio zainteresiran za to.

Introvertnost ga je pratila kroz čitavo školovanje. U sedmoj godini, kada je dobio papir s ocjenama, Albertova majka je napisala: „Ponovno je broj jedan, njegove ocjene su briljantne”, a dalje se navodi da je Einstein s trinaest godina bio zadubljen u filozofska djela i da je pomno čitao Darwinova. „Rasprostranjeno mišljenje da je Einstein bio siromašan student nimalo je potkrijepljen podatak”, zaključio je Pais.

Nadaren student? Da. Student lijepog ponašanja, marljiv i uspješan? Ne baš.

Albert se kasnije tijekom života suočavao s problemom pronalaženja sigurnog posla, zbog istih osobina koje je imao tijekom školovanja. Smatrao je sebe neshvaćenim među ostalim akademicima. Odudarao je zbog svoje neovisnosti i zbog toga što nije bio podložan uklapanju prema ostalima.

To sve i dovodi do pitanja: Otkud onda čuvena priča o njegovom padanju matematike?

Ta glasina o nepoloženom testu iz matematike u četvrtom razredu naprosto je – netočna. Istina je da je pogriješio kad je polagao prijemni ispit za čuvenu Federalnu politehničku školu u Zürichu. Prirodno je prednjačio u odnosu na sve, pa je tako i na prijemnom ispitu u odnosu na ostale studente bio dvije godine mlađi. On je i ovdje test iz matematike napisao na zavidnoj razini. Položio je fiziku i matematiku, ali je neznanstvene predmete napisao poprilično loše, pa je to bio razlog zašto nije bio primljen.

Umjesto toga studi je započeo na Kantonskoj školi u Aarauu, u sjevernom dijelu Švicarske. Radeći na sebi i dalje zaslužio je svoje mjesto u prestižnoj školi u Zürichu.

Sudeći po svemu, Einstein nije bio student za uzor, ali također nije nikada bio loš đak. Glasine o njegovom padanju testa iz matematike potpuno su nezaslužene. Oduvijek je želio biti matematičar.

Kombinacijom glasina, pretjerivanja i poluistina nastala je zabluda koja se vrlo lako rasprostranila.

Naposljetku, evo još jedne zanimljive činjenice u vezi s Einsteinovim školovanjem: Na njegovoj posljednjoj godini studija u Aarauu, sustav ocjenjivanja je izokrenut – 1 je postala najniža, a 6 najviša ocjena. Prije toga vrijedilo je obrnuto pravilo.

Tako je netko mogao da vidjeti mnogo jedinica među Einsteinovim ocjenama i, ne znajući ostale informacije, donijeti pogrešan zaključak, koji bi poljuljao njegov ugled i doveo u sumnju sav njegov znanstveni doprinos.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.