Perzeidi su jedan od najraskošnijih meteorskih rojeva ili kiša, koji se pojavljuje svakog ljeta, a maksimum ili vrhunac dosežu između 11. i 13. kolovoza svake godine. Ovog mjeseca, Perzeidi će svoj maksimum dosegnuti pred zoru 12. kolovoza, iako meteore ovog roja na nebu možemo opaziti već sedam dana prije i sedam dana poslije datuma maksimuma.

Iz Astronomskog društva ORION za N1 su govorili o ovom fenomenu na nebu naglasivši da je Perzeide ipak najbolje promatrati pred zoru na datum njihovog maksimuma, kada je u jednom satu moguće vidjeti i nekoliko desetina meteora.

Za promatranje Perzeida nije potrebna posebna oprema poput teleskopa ili dalekozora, ovu kišu meteora možete vidjeti golim okom.

“Potrebno je odabrati sigurnu i ugodnu lokaciju, koja je maksimalno udaljena od gradske svjetlosti i svjetlosnog zagađenja, adekvatno se obući i opremiti (prikladna odjeća/obuća i dekica/prostirka/ležaljka) pripremiti hranu/piće i uživati u ovom nebeskom svjetlosnom spektaklu. Meteorske kiše, odnosno meteorski rojevi su nebeska atrakcija za koju su zaslužna mala nebeska tijela poznata kao meteoridi.

Meteoridi nisu ‘zvijezde padalice’, jer zvijezde su relativno statični nebeski objekti, koji ne izvode ‘akrobacije’ na noćnom nebu. Meteoridi su čestice prašine i ostaci kometa i asteroida koji kruže oko Sunca, a čija veličina varira od veličine zrnca prašine do jednog metra. Prilikom ulaska i sagorijevanja u Zemljinoj atmosferi, meteoridi na nebeskom svodu ostavljaju svjetlosne tragove u različitim bojama, koje nazivamo meteorima”, Adela Subašić-Kopić iz ORION-a.

Faktori koji određuju boju meteora

Dalje je navela da boju meteora određuju dva faktora – kemijski sastav meteorida i interakcija atoma meteorida s molekulama Zemljine atmosfere.

“Atomi meteorida emitiraju svjetlost uslijed zagrijavanja prilikom prolaska kroz atmosferu, te tokom izgaranja emitiraju različite valne dužine svjetlosti. Meteoridi koji ‘prežive’ prolazak kroz Zemljinu atmosferu i stignu do tla nazivamo meteoritima. Većina meteorida sagorijeva na visini od 80 do 120 kilometara, a kroz Zemljinu atmosferu mogu se kretati brzinama od 11 do 72 km/s. Vatrenim kuglama ili bolidima nazivamo meteore koji imaju intenzivniji sjaj i ostaju duže vidljivi, te najčešće stižu do Zemljinog tla”, naglasila je.

Objasnila je i to da ako imamo grupu meteora, onda ih nazivamo meteorskim rojem ili meteorskom kišom. Dodaje da su posebno zanimljive meteorske kiše koje se mogu promatrati svake godine u određeno vrijeme.

“Njihov je nastanak uglavnom vezan za komete, odnosno meteoride koje one ostavljaju za sobom kružeći oko Sunca. Orbitirajući oko Sunca, Zemlja nailazi na njihovu putanju, a rezultat je meteorska kiša koja u svom maksimumu može sadržavati i do 100 meteora u jednom satu. Svi se meteoridi u meteoridskom potoku kreću usporedno jedan s drugim, pa se promatračima sa Zemlje čini da svi meteori dolaze iz jedne taoke na nebu, koju nazivamo radijant.

Nazivi meteorskih kiša vezani su za sazviježđa gdje se nalazi radijant. Neke od najatraktivnijih meteorskih kiša, koje na nebu možemo posmatrati svake godine u isto vrijeme su: Perzeidi (kolovoz), Orionidi (listopad), Leonidi (studeni), Geminidi (prosinac), Liridi (travanj) i dr. Sve meteorske kiše razlikuju se po svojoj gustoći i sastavu”, zaključila je na kraju Subašić-Kopić.