Zastupnik Domovinskog pokreta Stephen Nikola Bartulica uspio je apsolutno zasjeniti sve događaje važne europske izborne noći, nakon što je u maniri nedozrelog pubertetlije sjeo u crveni Ferrari s osuđenim kriminalcem i odvezao se u noć...
Cijeli tjedan raspravljamo o ovom činu koji je čak i članovima Domovinskog pokreta okrenuo želudac. Prešao je Rubikon, metaforom se poslužio predsjednik stranke Penava, a čak je i Mariju Radiću bilo previše. Neuspjela PR fora, nije on takav, ne pije, ne noćari, smjestili su mu – ponavljaju kao papige bliski mu krugovi i poručuju da “priču treba lagano zatvarati”…
Od samih početaka na političkoj sceni Hrvatske, Domovinski pokret konstatno pokazuje da ne razumije medije i novinarstvo, niti što je uloga javnosti u demokraciji. Upit o imovinskoj kartici i kreditu mogao je i morao Bartulica objasniti smireno i jednostavno. Nevješto i lažno stavljajući sebe u ulogu žrtve, Bartulica je krenuo optuživati novinare, medije nazivati crvenima i zapomagati da što bi tek bilo da smo u komunizmu, a ne u demokraciji.
Umjesto da mu se javi na telefon i odgovori na pitanje, novinara koji je otkrio da vozi skupocjeni automobil odmah je prijavio pravobraniteljici za djecu. Svi su se, eto, ekstremni ljevičari urotili kako bi njega konzervativca, katolika i povratnika iz Amerike razapeli kao Krista na križu. Taman posla…
Gospodin Bartulica je odrastao čovjek, profesionalni političar i izabrani zastupnik. Dakle, mora pred javnosti istinito odgovarati na pitanja o svojim primanjima i imovini, postupcima i kontaktima. Sve drugo je isprazno kukanje i jako loše spinanje.
Dobro bi mu došlo nekoliko kolegija o medijima i demokraciji. I na hrvatskoj i na europskoj razini. Iz primjera Mislava Kolakušića može vrlo jasno vidjeti kako završava pokušaj jednosmjernog komuniciranja, propagande i demoniziranja medija.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!