Prije nekoliko godina na društvenim mrežama pojavio se račun nazvan DG MEME. DG je „briselska“ skraćenica za uprave koje vode pojedine sektore u Europskoj komisiji. Iza računa koji iz dana u dan satirom puca u srž europskih tema, stoji talijanski softverski inžinjer Fabio Mauri. Postao je referentna točka za sve one koji se bave europskim politikama, ali i brojne europske građane koji preko njegovih „memeova“ čak nešto i nauče, kaže nam. Ekskluzivno za N1 Disinfo, Mauri je razgovarao s urednicom projekta Ivanom Dragičević.

Znamo da je “meme” danas jedan od najboljih načina političke komunikacije. Pronašla sam podatak da se samo na Instagramu svaki dan dijeli milijun “memeova”. Što vas je nagnalo da kao softverski inženjer postanete šef “glavne uprave za memeove” Europske unije?

Moja strast prema EU-u i nenaklonost institucionalnoj komunikaciji bile su glavna motivacija da pokrenem DG MEME.

Kad govorimo o pokretanju ove stranice, jeste li očekivali da će privući toliko pozornosti? Koliko je već vremena prošlo?

Prošlo je već gotovo šest godina. Unatoč tome što sam inženjer, kad sam prijatelju izgovorio ime – DG MEME, zaključio sam da će funkcionirati jer svakomu tko prati Europsku uniju jasno daje do znanja o čemu se radi, ime je vrlo neposredno. Nekako sam osjećao da će to biti moj važan komunikacijski projekt. Već sam u prošlosti pokušavao govoriti o EU-u i jezicima, koji su moja strast, ali nije baš bilo uspješno. A s ovime sam radio nešto što nitko prije nije i imam priliku promijeniti europsku komunikaciju.

Spomenuli ste europsku komunikaciju, jezik… Satima možemo razgovarati o Europi, njezinu identitetu, političkom prostoru i javnom prostoru, koji je u određenom smislu nedostatan, jer se u kampanjama na koncu uvijek više bavi na nacionalnoj, a ne na europskoj razini. U vremenu nepovjerenja, dijeljenja dezinformacija, kognitivnog kaosa, informacijskih ratova, rata kao takvog, što mislite, kako se uopće može komunicirati o Europi? Razgovaramo uoči europskih izbora.

Dakako, to je vrlo složeno pitanje. Mislim da je Umberto Eco rekao da je prijevod jezik Europe. Ne bih se složio s velikim profesorom, rekao bih da su “memeovi” jezik Europe. Jer u određenom trenutku nadam se da ćemo svi posjedovati temeljno razumijevanje engleskoga. I u tom trenu možemo se osloniti na to temeljno znanje engleskoga da raspravljamo o politici. Mislim da vjerojatno idemo u tom smjeru. No ipak, vizualna potpora i stvaranje određenog toposa s kojim se svi u EU-u mogu poistovjetiti ovaj proces samo mogu ubrzati. Činjenica da je Mark Rutte škrt ili da se Dombrovskis nikada ne smiješi. Zbog takvih insajderskih šala naši su političari malo bliži ljudima i s njima se lakše poistovjetiti.

Govoreći o poistovjećivanju s politikom, znam da vas mnogi prate, mnogi dijele vaše “memeove”. Koga biste istaknuli kao osobu koja zna komunicirati i tko je s vama imao dobre susrete i komunikaciju na Twitteru?

To je svakako Margrethe Vestager. Zna svoj posao i dobar je komunikator. Za razliku od nje, Dombrovskis zna posao, ali rekao bih da je njegova komunikacija običnija. Margrethe Vestager svakako je dobar primjer. I Breton ima odličan komunikacijski tim, što znači da s vremena na vrijeme jednostavnim rječnikom mogu objasniti čime se bave koristeći gifove, popise za reprodukciju na Spotifyju i sl. To u današnje vrijeme komunikaciju čini uspješnom.

No tko je sve podijelio vaše “memeove”? Sjećam se jednoga koji je podijelila Kaja Kalas, no tko su oni koji najviše dijele vaše “memeove”?

Ako govorimo o nacionalnim političarima, to su svakako Kalas i litavski ministar vanjskih poslova Lance Burgess, kojemu se sviđaju neki od mojih “memeova”. Vole me u Baltičkim zemljama. Kada govorimo o povjerenicima, dijele ih mnogi, poput Schinasa…

Kada naši građani izlaze na birališta, uvijek kažu da je Europa veoma udaljena, osobito u državama poput Hrvatske, jer smo pri dnu ljestvice po izlaznosti na europskim izborima. Koliko važni satira i humor mogu biti? Mislim da živimo u vremenima kada su ljudi veoma osjetljivi na neke stvari. Kako ljudi danas reagiraju na političku satiru?

Reakcije su često negativne. Razlika se osobito vidi na platformama. Na Twitteru rijetko dobivam negativne, “woke” komentare od ljudi koji ne razumiju satiru. No na Instagramu su mlađi ljudi koji imaju negativnije komentare na određene osjetljive “memeove”. Mislim da nam satira može pomoći usredotočiti se na neke probleme i događaje koji bi inače prošli nezamijećeno. Europska je politika toliko složena da se svakoga dana nešto događa i teško je sve pratiti. Odabirom onoga što ću komentirati mogu usmjeriti pozornost na određene teme koje smatram važnima. No, dakako, to ima određena ograničenja. Držim da je u našoj demokraciji satira ipak važna jer je povezana sa slobodom govora i pravom svakoga da ismijava one na vlasti te da kritizira društvo, običaje i naše navike. Zato satira ima toliko neprijatelja među fanaticima i s ljevice i desnice. Upravo ju je zato i važno očuvati i podržavati autore koji se bave satirom te ih braniti kada nešto žele reći.

Kada dezinformacijski narativi i teorije zavjere preplavljuju europski i globalni javni komunikacijski prostor, može li satira pomoći? Jer se na internetu stvaraju paralelne stvarnosti.

Da, može biti korisna. Mislim da je to jedini učinkovit pristup. Jer su učinci prespori za naš suludi svijet. Nažalost, to je istina. Komisija je više od 10 godina imala internetsku stranicu na kojoj je odgovarala na sve tvrdnje britanskih tabloida o tome kako EU želi regulirati oblik banana i slične gluposti. Komisija je imala pristup temeljen na činjenicama, odvjetnici su pisali duga objašnjenja o tome zašto te tvrdnje nisu točne. Dakako, to nitko ne čita jer je nečitljivo i preozbiljno te treba cijeli dan da se pripremi odgovarajući odgovor, a za to vrijeme ta je stara vijest već nanijela mnogo štete. No ako ismijavate ove tvrdnje i nekako diskreditirate lažne vijesti, ljudi će to smatrati sprdnjom i povezivati s nečim smiješnim. I možda će neki od njih shvatiti da određena tvrdnja tabloida nije točna. Od svih alata koje imamo za borbu protiv dezinformacija i lažnih vijesti mislim da je ovo vjerojatno najbolji.

U jednom intervjuu, kao i sada, spomenuli ste ekstremističke narative u europskom javnom prostoru… Znamo da se nakon brexita politika promijenila, postala je politika mržnje, uvreda. Kako gledate na taj krajobraz Europe? Spomenuli ste ključnu stvar za našu demokraciju: slobodu medija i izražavanja, vidimo mnoge pokušaje da se ograniči. Izlika je uvijek da smo u izvanrednoj situaciji zbog rata, mnogo se govori o tzv. inozemnom utjecaju na europski informacijski prostor… Što mislite, u kojem će smjeru Europa krenuti nakon ovih izbora?

Ajme! Ja sam samo skromni satiričar. Mislim da će ovi izbori pokazati ima li nade da se ujedinimo u borbi protiv ovih zajedničkih neprijatelja, a mislim da imamo svu potrebnu snagu da ih uništimo. Ili će izbori pokazati da će populisti preuzeti i unijeti razdor koji će onemogućiti konsenzus i brzo djelovanje. Mislim da smo već izgubili mnoge prilike čekajući i nadajući se da će Putin možda shvatiti da nije u pravu. Blesavo je tako razmišljati, ne budemo li djelovali i pokazali da smo spremni snažno odgovoriti, naš kontinent čekaju teška vremena. Svi koji čitaju povijesne knjige mogu uočiti mnoge sličnosti s onim što se događalo 1938. godine. Upravo su zato europski izbori toliko važni. Mislim da će odlučiti o našoj sudbini i pokazati koliko su u Europi snažne dezinformacije i ta ruska mašinerija.

Kada kažemo “meme”… Kako bismo shvatili koliko utjecaja ima jedna slika sa sjajnom montažom i izvrsnom idejom, inteligentnom formulacijom, povezivanjem s onim što se zbiva u stvarnosti… Koliko vam vremena treba? Radi se o inspiraciji, dugom procesu razmišljanja. Radi li Fabio sve ovo sam ili imate prijatelje koji vam pomažu?

95 % onoga što objavim je moje jer želim biti siguran da je napisano i prikazano tako da stojim iza toga. Kada objavite nešto što potencijalno dopire do 100.000 ljudi, želite biti sigurni da šaljete poruku koju želite. No imam nekoliko prijatelja koji mi šalju ideje, a koje mogu kontaktirati kada pišem o temi za koju nisam sasvim stručan. Uvijek ih pitam za mišljenje i razmišljanja. Da, treba mnogo vremena, kao što latinska izreka kaže “labor limae”, kada vam dođe ideja, morate je izbrusiti i odabrati prave riječi koje će imati najbolji satirički učinak, a za to treba mnogo vremena. Tu je i mnogo autocenzure, na neki način. Za neke stvari smatram da su u redu, ali nisu toliko dobre pa odustanem od njih. Rekao bih da 40 % onoga što napravim ne ugleda svjetlo dana, iz različitih razloga.

Kada biste bili savjetnik političarima… Spomenula sam da živimo u vrijeme visoke napetosti i izraženih emocija, no morate komunicirati da dotaknete emocije ljudi. Znamo da je jezik europske politike suhoparan, ima mnogo skraćenica, a ako živite u tzv. “briselskom balonu” i odande kreirate politiku, a ne na neki drugi način, možda je teško shvatiti kako kuca srce ljudi na jugu Italije, sjeveru Hrvatske ili nekom drugom mjestu. Koliko su emocije danas važne za komunikaciju drugih narativa i retorika osim onih koje unose podjele i nepovjerenje u našim društvima?

Emocije su uvijek ključne. Griješimo kad mislimo da smo racionalna bića, ali u konačnici ipak nismo. Kad je riječ o ovom što govorite, tu su dakako i kulturološke razlike koje utječu na humor. Ono što sjajno funkcionira kao “meme” u Češkoj možda neće funkcionirati u Španjolskoj, jer humor ovisi i o kulturi. Zato je izuzetno važno pokušati kreirati nešto što funkcionira na europskoj razini i zato je toliko teško nasmijati svakoga. No prenijeti osjećaj jedinstva našim narodima veoma je teško jer smo se ubijali tisuću godina, a u posljednjih 60 godina želimo biti prijatelji… Dakako, to nije lako, ali mislim da se svi slažemo glede važnih stvari: nemamo smrtnu kaznu, nastojimo izbjeći nasilje ako doista nije potrebno, važnost slobode govora… Smatram da su sve to važne stvari. U Italiji jedemo pizzu, Šveđani imaju “ficu” i slično… Takve stvari zapravo nisu važne ako to sagledamo iz šire perspektive. No nekim ljudima, osobito starijima, koji nisu navikli putovati ili nisu imali zadovoljstvo učiti strani jezik, naravno da ovo što govorim zvuči vrlo apstraktno. To moramo poštovati i pokušati objasniti riječima, iako je teško.

Kako se DG MEME ili Fabio mogu boriti protiv umjetne inteligencije, algoritama, kako i dalje možemo biti autentični satiričari ili novinari u vrijeme kada stvari mogu otići u drugom smjeru bez naše kontrole?

Kao softverski inženjer ne bojim se toliko umjetne inteligencije. Kao i sve što je rezultat znanosti, od atomske energije do algoritama, posrijedi je alat koji nam je dostupan, a o ljudima i menadžerima ovisi hoće li se rabiti na odgovarajući način. Pokušao sam se malo igrati umjetnom inteligencijom. Nažalost, još nema rezultate koje bih rado objavio. Dakle, i dalje postoji nešto prostora za ljude dok se ovaj model ne usavrši, možda će trebati još pet godina. Bilo kako bilo, ne bih se previše brinuo, možemo je koristiti da ubrzamo svoj rad i smanjimo iritantan dio našeg posla i konstantnog provjeravanja. U konačnici, UI ne može preuzeti odgovornost za ono što kreira. Dakle, na kraju ćete uvijek trebati ljude. Vidjet ćemo što nosi budućnost. Ali svakako je važno regulirati je i uvesti neka ograničenja, svi se slažemo u vezi s time.

U početku ste bili anonimni. Kako ste odlučili otkriti svoj identitet i ima li to ikakve veze s vašim svojevrsnim javnim radom? Mnogo činite za ono što nazivamo medijskom pismenošću. Kad razgovarate s ljudima i odlazite na konferencije, pomažete ljudima otvoriti se za nove načine razmišljanja.

Odluku o izlasku u javnost donio sam nakon dvije godine. Moram priznati, veoma sam se bojao. Sada me u “EU balonu” svi vole, ali tada nikako nije bilo tako. Jer osim što ismijavam, nastojim dati i konstruktivnu kritiku određenih zastarjelih pristupa komunikaciji. Stoga nisam imao, a ni sada nemam mnogo prijatelja na visokim pozicijama. No nakon dvije sam godine smatrao da je pravi trenutak, imao sam dovoljno pratitelja. Politico je objavio intervju koji su pročitali svi u “briselskom balonu”, što je pomoglo dati određen institucionalni pogled na DG MEME. Neki hrabriji dužnosnici tvrdili su da to može biti korisno i da se neke stvari mogu naučiti iz ovog komunikacijskog eksperimenta. Zato sam nakon dvije godine zaključio da mogu izići u javnost. Kao što ste i rekli, to mi mnogo znači jer mogu sudjelovati na konferencijama i objasniti čime se bavim te kakav je moj pogled na stvari.

I za kraj… Ima li DG MEME omiljeni “meme”? Ne treba nužno biti vaš.

Omiljeni “meme”? Vjerojatno onaj koji ću objaviti sutra!

Projekt ADMO je sufinanciran sredstvima Europske unije, iz programa Digitalna Europa.

Izraženi stavovi i mišljenja odnose se na Adria News i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Izvršne agencije za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HADEA). Za njih se ne mogu smatrati odgovornima ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje potporu. Ovaj je projekt financiran iz Programa Europske unije za digitalnu Europu, u okviru Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava 101083909.