Posebni Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu proglasio je krivima osmero ljudi za ratne zločine protiv civila u mjestu Lovas 1991.

Sud je na ponovljenom suđenju ustvrdio da su osmorica optuženih krivi za zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i za nečovječno postupanje.

U tijeku je čitanje obrazloženja presude prema kojoj je Željko Krnjajić osuđen na 6 godina zatvora, Milan Devčić na 8 godina, Darko Perić na 5 godina zatvora, Radovan Vlajković također na 5 godina, Radislav Josipović na 4 godine zatvora, Saša Stojanović na 7 godina, Jovan Dimitrijević na 6 godina zatvora i Zoran Kosjer na 6 godina zatvora. 

U obrazloženju presude stoji da su kazne limitirane visinom prvih kazni i činjenicom da tužiteljstvo nije dokazalo sve radnje koje su im se stavljale na teret.

Jelena Baketa iz Lovasa i danas traži svog sina koji je posljednji put viđen u vukovarskoj bolnici.

“Poruka je bilo svakakvih, ali do istine nisam došla nikada. Nitko nije kriv, a ljudi toliko poubijano, iz Lovasa je 90 ubijeno što u kući, što na ulici, gdje su koga našli, tako je bilo u Vukovaru i svuda redom. Za Lovas nije pravda donešena jer istine nema, oni svi lažu što god kažu. Voljela bih znati zašto su to napravili”, komentirala je presudu.

Miloš Rošić, aktivist udruge Žene u crnom, podsjetio je da suđenje za zločine u Lovasu traje od 2008. i samo je jedno u nizu suđenja koja jako dugo traju. “To iscrpljuje obitelji žrtava koje 11 godina ovdje dolaze kako bi saznali nešto o svojim stradalima”, istaknuo je.

“Jelena Baketa i dalje traži tijelo svog mrtvog sina i ne može ga naći, a nitko od optuženih se nije udostojio da joj kaže gdje je njezin sin, a bio sam svjedok da je mnoge optužene pitala”, prisjetio se.

“Ova današnja presuda je pokazala, kao i mnoge prethodne, da sudska pravda ne znači pravdu za žrtve, da ona često znači jedan blagonakloni odnos prema počiniteljima teških zločina kao što je ovaj u Lovasu.

Mislim da Srbija, koja je dugo godina poricala da je započela rat, ima tendenciju zločine predstavljati kao izolirane incidente i da nije država sudjelovala u tome iako znamo da su odlukom krnjeg Predsjedništva iz listopada 1991. sve pravanojne formacije stavljene pod kontrolu JNA”, istaknuo je.

Članica Fonda za humanitarno pravo i pravnica Marina Kljajić istaknula je: “Mislim da je ovo bila dobra prilika, a koju je tužiteljstvo propustilo, da obuhvati sve sudionike zločina u Lovasu” Podsjetila je da Dušan Lončar, kao glavni zapovjednik, nije obuhvaćen ovim procesom, protiv njega Fond za humanitarno pravo je podnio kaznenu prijavu.

“Kako su pojedini optuženi umirali moralo se iz optužnice izostavljati žrtve za koje su teretili optužene tako da smo došli do strašne situacije da u konačnoj optužnici od 69 imamo samo 28 žrtava i strašno je što zbog protoka vremena i aljkavosti u radu obitelji žrtava nikada neće dočekati pravdu, strašno je zato što je tijekom postupka među svim optuženima bilo nesporno koliko je ljudi stradalo”, rekla je.

Eugen Jakovčić iz Documente ukazao je na činjenicu da su kazne puno manje u odnosu na one iz prve presude “što pokazuje da ako se suđenja za ratne zločine otežu ovako dugo da pravdu možemo nazvati takozvanom pravdom”

Dodaje da su osuđeni pripadnici lokalnih milicija i vlasti i pripadnici JNA i dobrovoljačkih postrojbi, što pokazuje kako je išao rat u Hrvatskoj i kako su se ubijali civili.

Podsjetimo, prvobitna optužnica teretila je tada 14 optuženih za ubojstvo, zlostavljanje i mučenje 69 hrvatskih civila, a njom su bila obuhvaćena četiri pripadnika nekadašnje JNA, četiri mještanina Lovasa, te šest pripadnika paravojne postrojbe “Dušan Silni”.

Nakon četiri godine procesa, koji je počeo 2008., te ispitana 193 svjedoka, presudom 26. lipnja 2012. svi optuženici proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora, pojedinačno u rasponu od četiri do 20 godina zatvora.

Tu je presudu, dvije godine kasnije, ukinuo prizivni sud u Beogradu, obrazloživši da je presuda “nerazumljiva i proturječna”, te da je donesena “uz bitne povrede članaka kaznenog postupka”, pa je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

Tijekom procesa umrlo je pet optuženika, jedan je postao procesno nesposoban zbog bolesti, tako da se broj optuženih smanjio na osam, a posljedica je bila i promjena optužnice, tako što je umanjen i broj žrtava za koje su preminuli okrivljeni.

Tako je broj žrtava u Lovasu sa 69 smanjen, na 29 ubijenih, za koje su preostali optuženi odgovarali.

Po optužnici, osuđeni su krivi da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti teritorijalne obrane Tovarnika, potčinjene tadašnjoj JNA, i paravojne postrojbe „Dušan Silni“, sudjelovali u napadima na Lovas i civilno stanovništvo.

Po ulasku u selo, navodi se u optužnici, nekontrolirano su i nasumično pucali, bacali bombe u dvorišta, na kuće i razne lokacije pri čemu su ubili najmanje 21 osobu.

Po prvoj optužnici, prvooptuženi Ljuban Devetak, te Milan Devčić i Milan Radojčić, optuženi su i da su svojim ponašanjem potaknuli nepoznate pripadnike oružanih skupina da na raznim lokacijama u selu ubiju ukupno 27 ljudi.

Najmasovniji zločin u Lovasu počinjen je 18. listopada 1991. kada su pripadnici TO i paravojne postrojbe „Dušan Silni” natjerali 51 mještana Lovasa, koristeći ih kao živi štit, da očiste minsko polje koje je prethodno, po navodima optužnice, postavila tadašnja JNA.

Od eksplozija mina poginulo je 20-ak mještana, dok ih je većina bila ranjena, navodi se u optužnici.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram