U Mrkonjić Gradu u Bosni i Hercegovini nalazi se kovačnica stara 500 godina. U njoj osamdesetogodišnji kovač Ahmo Zonić sve ručno izrađuje. Za njega i njegov rad, kaže, čuo je cijeli svijet, a u muzejima postoje zapisi o njegovoj radionici nastaloj 1569. godine.
Najponosniji je na svoje kose
Zonić je najponosniji na svoje kose za koje kaže da su oštrije od britve – u što neki nisu vjerovali.
Jedan od njih je bio američki veleposlanik koji je, gledajući kroz prozor ureda kako se u Bosni i Hercegovini trava kosi starim, ručno kovanim kosama, sumnjao u njihovu oštrinu. No Ahmo kaže kako je “uzeo kosu da je proba te se iznenadio.”
“On je zamahnuo, mislio je da je kosa tupa, da je loša, a ona ga je skroz okrenula, pokosila je toliku travu i onda je rekao ‘idem vidjeti tog čovjeka da vidim tko je i što radi’”, govoro Ahmo koji se prisjeća i da je veleposlanik zaista došao i odnio kosu predsjedniku Reaganu.
Tako je Ahmina ručno kovana kosa završila u izložbenom prostoru bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana. Ahminu radionicu posjetilo je mnogo ljudi i – gotovo sve svjetske televizije.
Zanat se u obitelji Zonić prenosio s koljena na koljeno. Za Ahmu je najbolji kovač bio njegov djed u vrijeme kada se proizvodilo na desetke tisuća ručnih kosa. Nekad visoko cijenjene, danas podcijenjene.
„Za kosu koja se sada kuje ili koja se prije kovala, seljak je nekad davao ovcu ili janje. Sada mi je kosa četiri kilograma pečenja, jedna kutija cigareta, dvije gajbe piva, dvije litre konjaka”, priča Ahmo.
Kovački zanat umire
U prijevodu cijena kose koju Ahmo izradi iznosi 200 konvertibilnih maraka (oko 102 eura).
Usred vrućine, 80-godišnji Ahmo je pored vatre. Narudžbe se moraju poslati. Najviše ih ide u Srbiju.
“Imam i kosu koje se koriste za natjecanja. Ona je skupa, preko 200 eura”, ističe.
Sve što zna, prenio je na sina i unuka. Voljan je, kaže, svima besplatno prenijeti znanje. No, kako kaže, volontera nema.
“Sela su umrla, propala, mladost otišla. Neće više nitko ručno raditi, ali ne zaboravite, bio ja ili ne, zemlja se mora obrađivati jer selo je uvijek držalo grad”, dodaje.
Nekada je u Mrkonjić Gradu bilo 36 kovača – svi u istoj ulici. Danas je Ahmo sam. Želja mu je, kaže, da njegova kosa bude zaštićena, a da se ulica nazove po njegovim kolegama – Kovačka.
Ne želi da se zaboravi da se u njegovoj radionici, između ostalog, može pronaći brava koju niko ne može obiti, ali i najoštrija motorna pila, stara koliko i Bosna i Hercegovina.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!