U emisiji Pressing Petra Štefanića gostovao je bivši rukometaš Patrik Ćavar, koji je komentirao aktualno Europsko prvenstvo u Hrvatskoj.
Što možemo reći o večerašnjem hrvatskom protivniku Bjelorusiji?
“S njima ne bismo trebali imati problema ali zaslužuju respekt. Prvenstvo je pokazalo da nema slabijih ekipa, očekujem da igrači izađu motivirani, da zaborave na ono što se dogodilo sa Švedskom i neka pobjede.”
Nakon dvije početne pobjede šok sa Švedskom.
“Prvenstvo smo otvorili odlično, igrali smo jako dobro i dobro je da nam se dogodio taj šamar u prvom, a ne u drugom dijelu prvenstva kada se ne smije dogoditi kiks. Siguran sam da su nakon poraza puno pričali o pogreškama i da će večeras nastupiti motiviranije i da ćemo pobijediti Bjelorusiju”.
Naknadno pozvani Buntić zamijenjen s Marićem, imali smo slučaj mijenjanja golmana. Izaziva li ovo zbunjenost, što kažete na to?
“Mislim da su Ivić, Stevanović i Alilović tu negdje po kvaliteti, zašto je Mirko ispao ne znam, ali spominje se loša statistika. Ne mogu donijeti sud o tome, to su stvari koje zna stručni stožer, oni znaju tko je u formi, a tko nije. Ono što je Červar zamislio s Marićem, sigurno ima viziju kako će pomoći igru reprezentacije.”
Ima li to veze s kritikom u vezi obrane?
pročitajte još
“Izostanak Duvnjaka se jako osjeti. On je uvijek davao sve od sebe. On u obrani može igrati na četiri pozicije jako dobro, može igrati tricu, četvorku i peticu, tog “isturenog Indijanca”, a u napadu može odigrati sva tri beka. Utakmica sa Švedskom je bila loš dan, naši su bili uljuljani nakon dvije jako dobro odigrane utakmice. Švedska je igrala u grupi toplo-hladno i nisu ostavljali dojam da su tako dobra ekipa i baš su protiv nas odigrali fantastičnu utakmicu. Sve im je išlo od ruke, a nama ništa. Ne možemo zbog jedne utkamice analizirati igru hrvatske reprezentacije, moje je mišljenje da imamo jako dobru reprezentaciju, da se možemo uključiti u borbu za medalju.”
Uvijek nekako težim putem do medalje?
“Ne možemo mi bez trilera nikako. ’96. u Atlanti smo igrali sa Švicarskom i bili smo na putu kući, mislim da smo 15-ak minuta do kraja gubili sa 6 razlike, a vodstvo se kad igraju dvije dobre ekipe ne smije prokockati. Pobijedili smo ih i otišli do kraja. U Portugalu ista stvar. Nakon Argentine sličan scenarij kao u Atlanti. Sve velike stvari se nikada ne dogode glatko. Kada na prvenstvu igraš 6, 7 utakmica dogodit će se test izdržljivosti, kao ovaj poraz od Švedske.”
Što kažete na format natjecanja? Ni s tri pobjede uz jedan poraz ne možemo u finale.
“Nijedan format nije idealan, ali kako nama tako i drugima, to treba prihvatiti. Mi smo još uvijek u igri i to je najvažnije, imamo priliku osvojiti medalju.”
Igramo s Norveškom, Bjelorusijom i Francuskom. Priča se da nam treba pobjeda Srbije, kako to komentirate?
“Igrači se ne bave kalkulacijama”.
Kakav je po Vašem mišljenju Lino Červar?
“Lino vodi jako dobro, nećemo suditi igru reprezentacije. Lino ima dosta iskustva i rezultate iza sebe. Uz Červara su tu još neki ljudi koji nalaze najbolju varijantu kako da Hrvatska igra najbolje. Motivator je najbolji atribut Line Červara i ima veliku sreću da je 2003. imao ekstra igrače koji su njegove ideje prenijeli u djelo.”
Što kažete na komentar Nikše Kaleba o slavljenju igrača nakon utakmice, da su se trošili bez veze u slavljenju s publikom?
“Atmosfera u Splitu je bila fantastična, tko može ostati hladan na takav prijem navijača? Igrači su se povezali s publikom koja je bila osmi igrač.”
BLIC PITANJA:
Najbolji rukometaš u RH u povijesti?
“Ne znam, ima nas u toj grupi malo više, mogao bih biti ja, Ivano Balić, Zlatko Horvat”.
Najbolji ex-yu rukometaš?
“Nenad Peruničić”.
Najbolji hrvatski trener?
“Velimir Kljaić”
Najbolji svjetski rukometaš?
“Mislim da ga nema, to je grupa od 10 do 15 rukometaša. Moj izbor bi bio Nenad Peruničić”.
Najbolji s kojim ste igrali?
“Malo Ivano Balić, i isto Puc”.
Najvažniji gol u karijeri?
“Najdraži mi je bio u finalu OI u Atlanti, ali mi nije bio priznat.”
Je li se promijenio rukomet od kada ste Vi igrali?
“Promijenio se rukomet, ni meni nije jasno ovo pravilo kada je Slovenija imala 25:24 u susretu s Njemačkom. Napravili su brzi centar i po pravilu se protivnički igrači trebaju udaljiti tri metra. To mi je malo nejasno – ako ometaš igrača, što to znači? Vuja je malo izdramatizirao… Na toj utakmici mnogi igrači nisu znali za ta pravila.”
Što mislite o promjenama u rukometu?
“Ja bih kao osnovnu promjenu naglasio brzi centar koji je ubrzao igru jedno tisuću puta. Prije smo odglumili zadnjih deset minuta, dođe doktor izmasira te, popiješ vode… Toga više nema. Ima puno više ozljeda, nema pauze, igra se ubrzala i postala dinamičnija. Igranje bez golmana je velika kocka. Ako izgubiš loptu automatski si dobio gol. To je osvježenje za rukomet.”
Ima li razlike u rukometu na svjetskom i europskom prvenstvu?
“Ima, kada se igra svjetsko možeš dobiti protivnike koji nisu u grupi najboljih reprezentacija svijeta. Katar je kupio igrače koji znaju igrati rukomet, a neki od domaćeg kadra mogu napraviti dobru ekipu. Oni ulažu i kupuju stručnjake koji će stvoriti bazu za dobre rezultate. U Europi se to ne može dogoditi, tu se izjednačila kvaliteta ekipa.”
Osjećate li da se rukomet loše vodi?
“Ne, rukomet je puno posjećeniji nego kad sam ja igrao. Kada smo osvojili zlato u Atlanti dobili smo pola naslovne strane Sportskih ili Slobodne, danas je puno veći kult naše reprezentacije i interes javnosti, drago mi je zbog toga.”
Zašto je nakon 90-ih Hrvatska uspjela postati bolja u rukometu, a Srbija bolja u košarci?
“Tu je tradicija, uvijek smo postizali dobre rezultate. Tu je i prirodni talent, svi mi iz bivše Jugoslavije smo snažni, visoki, brzi i kada se doda tehnika nismo dobri samo u rukometu, nego i u drugim sportovima. Srbija nema toliko dobrih igrača kao Hrvatska, kod nas je naišao val dobrih rukometaša. Hrvatska liga nije baš dobra, niti će biti dobra dok ne stasaju centri Split, Bjelovar, Rijeka, dok se ne pojave ekipe koje mogu pobijediti jedna drugu.”
S 15 godina ste debitirali u Metkoviću?
“Znate zašto? Bio sam dobar. To je bila druga jugoslavenska liga, nemoguće jaka i brutalna liga, tko je to prošao… Kasnije je bila dilema banjalučki Borac ili riječki Zamet, ali je za mladog igrača bilo bolje otići u Banja Luku jer si se mogao brže afirmirati u toj boljoj ekipi. Za godinu dana sam igrao i za A i B reprezentaciju Jugoslavije. Banjalučki Borac je uvijek bio pojam.”
Igrali ste krilo pa ste bil vanjski igrač, niste jedini primjer, ali nije ni često.
“Nije često, ali ja mislim da sam ja prvi igrač u povijesti koji je igrao jako dobro na sve tri pozicije. Počeo sam na lijevom krilu, pa srednji i pred kraj karijere sam bio pivot. Draže mi je bilo igrati krilo iako je zeznuto jer ovisiš puno o drugim igračima. Srednji je najzahtjevnija pozicija. Cindrić je odličan, kompletan, mlad, bit će kamen temeljac reprezentacije. Ono što me raduje je što igra dobro obranu, drugi se švercaju. Ivano Balić je obranu najbolje igrao s klupe (smijeh).”
Jeste li simpatizer prema katalonskoj nezavisnosti s obzirom da ste igrali u Barceloni?
“Nemam neko mišljenje, ali ako se žele odvojiti treba im dati to pravo, ali neće im dati tako lako da se odcijepe. Oni sebe ne smatraju Španjolcima.”
Jeste li išli na nogometne utakmice dok ste igrali u Barceloni?
“Nisam ljubitelj nogometa, pokušao sam se navući, imao sam svoje mjesto na Camp Nou i bio sam na jednoj utakmici u četiri godine kada su igrali Barca i Milan, na poluvremenu sam otišao ća, bilo mi je dosadno.”
Kada ste bili prvaci Europe, koliko vas je ljudi dočekalo?
“Prvo je bilo kad smo osvojili Kup prvaka izašli smo na prepun Camp Nou, osjećaj je bio fantastičan. Druga je bilo kad smo osvojili drugi Kup, a nogometaši i košarkaši su bili prvaci Španjolske. Vozili smo se u otvorenom autobusu kroz cijelu Barcelonu svi zajedno, čitav grad je bio na ulicama. Imali smo često takve zajedničke akcije, družili smo se.”
Zanima li vas politika? Vaš rodni Metković je postao važan grad s pojavom Mosta.
“Politika me ne zanima, ali je toliko servirana… Nisam dio tog filma, pratim iz novina. Ja i politika, ma kakvi. Poznajem Petrova iz viđenja, ali rijetko se susrećemo. Nisam član nijedne stranke niti ću biti.”
Zlato iz Atlante ste proslavili na benzinskoj?
“To je bila ofucana benzinka, to je bio dio đira, tamo smo išli na kave. U Americi se ljudima svidio rukomet, pitali su što je ovo, oni vole ritam, fizički kontakt.”
Jeste li riješili egzistenciju?
“Zaradio sam više od prosjeka. Ne žalim se, ne oskudjevam jer se zadovoljavam s malo. Nemam kredit, imam dobar posao. Prosječan rukometaš dok igra živi dobro, poslije će imati nešto ušteđevine koju će potrošiti i onda tražiti posao. Moji prohtjevi su mali i glavnica onog što sam zaradio nije potrošena.”
Kakvo je zdravlje?
“Nije mi nikako dobar zdravstveni karton. Dolazi mi na naplatu 26 godina u rukometu, problemi s koljenima i kukovima, odrekao sam se zbog toga single tenisa, igram samo parove. U tenis sam se zaljubio kada sam bio rukometni profesionalac. Prednost je što ga možeš igrati dok god možeš hodati.”
Rad na televiziji, komentator ste Sport Kluba?
“Odlično mi je. Ne prenosim rukomet jer ga imamo malo u prijenosu. Zadovoljan sam poslom u Sport Klubu, prenosim teniske mečeve i zadovoljan sam.”
Tko će osvojiti Australian Open?
“Roger Federer. Nema favorita, može biti Đoković, Nadal i Federer. Federer je moj sportski idol, divim mu se, po meni možda najbolji sportaš nakon Jordana.”
Poredak medalja na EP-u u rukometu?
“Hrvatska zlato, Njemačka srebro, Danska bronca.”
