Stanovnici o svom bogatstvu ne govore i ono se smatra tajnom, a pristup medijima prilično je ograničen.
Kinesko selo Huaxi, smješteno u pokrajini Jiangsu, potpuno opravdano nosi naziv “Selo bogataša”.
Svaki od dvije tisuće stanovnika, koliko ih ovdje službeno živi, ima više od 143 tisuće dolara na bankovnom računu i živi u vili. Zapravo, svi žive u potpuno identičnim vilama.
No, postoji i kvaka. Ako selo napustite i odlučite se preseliti negdje drugdje, gubite sve što imate na bankovnom računu i, naravno, vilu pa zbog tog pravila gotovo nitko ne smije napustiti zlatno selo jer će ostati bez ičega i završiti na ulici. Spomenimo još i da većina stanovnika radi sedam dana u tjednu pa se postavlja pitanje gdje uopće mogu potrošiti sav taj novac? Očito samo u Huaxiju.
Prije 30-ak godina ovo je selo bilo samo jedno od siromašnih kineskih sela, s populacijom od 600 stanovnika. No tad se ukazao visoki partijski dužnosnik Wu Renbao i donio plan koji je trebao donijeti prosperitet selu. Uskoro je osnovao nekoliko firmi i od siromaha učinio bogataše.
Mediji su se za Huaxi zainteresirali 2004., kad je objavljeno kako stanovnik sela godišnje u prosjeku zaradi gotovo 18 hiljada dolara, što je znatno veći iznos od onog koji možete zaraditi u drugim kineskim pokrajinama, piše Dnevnik.
Kako bi pokazali snagu sela, 2011. vlasti su izgradile fascinantan neboder na 72. kata, za čiju je izgradnju potrošeno 430 milijuna dolara.
Jasno, selo ima i prijevozno poduzeće. Ali ono, kako bi očekivali, ne prometuje kopnom, već nebom. Naime, za prijevoz stanovnika koristi se helikopter, pa tako stanovnici u okolnim gradovima mogu biti već za desetak minuta.
Tu je i veliki tematski park u kojem se nalaze replike slavnih građevina, kao što su Kineski zid i Zabranjeni grad.
Pitanje kako je Huaxi od siromašnog sela došao do svega ovog i dalje je obavijeno velom tajne. Stanovnici o svom bogatstvu ne govore i ono se smatra tajnom, a pristup medijima prilično je ograničen. Novinari ovdje ne mogu stupiti nogom prije odobrenja lokalnih vlasti.
Također, klubovi i barovi ne postoje pa se na kraju postavlja pitanje kakav je doista život u ovom prebogatom, misterioznom, selu.
