Posebna europska inicijativa kojom se želi zaštititi trgovinu s Iranom od ponovno nametnutih američkih sankcija mogla bi propasti jer nijedna država članica ne želi biti njezinim domaćinom strahujući od američke odmazde.

Europski diplomati kazali su da će glavne europske sile, Njemačka, Francuska i Britanija, povećati pritisak na Luksemburg da primi tzv. mehanizam posebne namjene nakon što je Austrija odbila njime upravljati što je cijeli projekt dovelo do ruba propasti.

Ulozi su veliki jer je Iran upozorio da bi mogao raskinuti međunarodni sporazum o ograničavanju svojeg nuklearnog programa koji je 2015. potpisao sa svjetskim velesilama ako Unija ne uspije sačuvati gospodarske pogodnosti zajamčene tim sporazumom, iz kojeg je SAD istupio u svibnju.

Mehanizam posebne namjene je svojevrsna klirinška kuća koju bi se moglo koristiti za razmjenu iranske nafte i plina za europsku robu zaobilazeći američke sankcije, koje se temelje na dolaru kao globalnoj valuti za trgovinu naftom.

Cilj je bio da mehanizam pravno bude spreman ovaj mjesec, a operativan iduće godine, no nijedna zemlja nije se ponudila da mu bude domaćinom, kazalo je šestero diplomata Reutersu.

Austrija je odbila, Belgija i Luksemburg su druge opcije, ali su izrazile rezerviranost, kazali su diplomati. Strahuju, naime, da bi to što se mehanizam oslanja na lokalne banke za trgovinu s Iranom moglo rezultirati američkim sankcijama i onemogućiti njihovim bankama pristup američkim tržištima, objasnili su.

“Austrija je doista odbila. Mehanizam nije mrtav, ali ne ide u dobrom smjeru. Pokušat ćemo ponovno s Luksemburgom, ali nemamo nikakvih iluzija”, rekao je jedan europski diplomat u srijedu.

Glasnogovornik austrijskog ministarstva vanjskih poslova to je potvrdio objasnivši da u vezi s tim planom postoji još puno nepoznanica.

Trumpova administracija poručila je u utorak da neće oklijevati kazniti Europljane zbog kršenja sankcija i izrazila uvjerenost da će naposljetku prihvatiti stajalište Washingtona.

Mehanizmom se želi zaobići globalni doseg američkog financijskog sustava koristeći posrednika u EU-u za trgovinu s Iranom. Tako bi Europljani mogli plaćati iransku naftu europskom robom i uslugama jednake vrijednosti.

Europski diplomati upozoravaju, međutim, da taj mehanizam ne bi bio dovoljan da se sačuva svu trgovinu s Iranom te da bi u početku bio više simboličan nego učinkovit.