Aktivist i humanitarac Vlado Bogdanić u Novom danu je pokušao približiti situaciju na Bliskom istoku gdje je i sam više puta putovao.
Komentirajući podjelu ljudi, politike, društva, obitelji nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopad, Vlado Bogdanić je rekao:
“Teško mi je zamisliti dramatičniju situaciju i složenija pitanja na koja nema odgovora. Ipak, s obzirom na specifičnost mog položaja na tu dramu, komuniciram s obje strane, rekao bih – ljudi zastanite prije nego što sudite i pokušajte razmisliti o tome koliko znate i na temelju čega sudite. Nismo direktno involvirani, mudro je sačuvati razum, toleranciju i činiti dobro koliko tko može.”
Na primjerima je ilustrirao kaos u odnosima:
“Kako izgleda moj svaki dan od 7. listopada? Moji prijatelji s arapske strane (Sirija, Libanon, Turska) svaki dan šalju videa, poruke, očekuju od mene neku vrstu solidarnosti. S druge strane, s obzirom na to da izraelske prilike poznajem, dolaze mi poruke kako sam, pozdravi itd. I jednim i drugima šaljem poruke solidarnosti polazeći od pretpostavke da je povijesni vjetar pomutio jezik i da prave komunikacije ima jako malo, činiti dobro je mudrije od radikalnog reagiranja. Sve ima svoj početak i kraj. Da me netko pitao da kažem što će biti nakon prvih informacija, rekao bih da slijedi bombardiranje Gaze. Tad je bilo bitno reagirati primjereno.
Podsjetit ću javnost da su prvi komentari nakon napada Hamasa bili otprilike – “uhvatili su ih na spavanju”, “veliki uspjeh Hamasa“, a manje o tome što se stvarno dogodilo. Da bih ovo što sam rekao bolje ilustrirao, postavit ću hipotetsko pitanje – kako bi javnost reagirala da se tog dana probudila s viješću da je u Italiji oko 9.000 ljudi likvidirano terorističkim napadom ili u Njemačkoj ekvivalentno broju stanovništva? Svi bi bili u šoku i smatrali bi da ltalija ili Njemačka imaju pravo na reakciju.
Druga priča – više od 10 godina kako sam jako angažiran u pomoći žrtavama rata u Siriji. Nakon toliko godina izuzetnog angažmana u korist sirijskih žrtava saznao sam za sjajnu platformu koja se bavi memoriranjem tragičnih događaja u Siriji, vodi je fenomenalna žena Sana Yazigi iz Bejruta. Nikad nisam vidio mudriji internetski portal koji memorira pola milijuna ubijenih, djecu koja su izgubila školovanje, žrtve u kampovima u Siriji. U jednom me pismu pitala što mislim o državi Izrael. Napisao sam joj da mislim da Izrael ima pravo na postojanje. Od tog časa, kad sam se tako odredio, komunikacija je prestala.”
Govoreći o tome postoji li uopće rješenje, Bogdanić je rekao da je kriza do te mjere dramatična jer svakome na prizor ozlijeđene djece stane srce.
“Kad sam prvi put bio u Izraelu oko 2000., upoznao sam jednog skladatelja. Prije sedam godina me zamolio da u Zagrebu budem domaćin gospodinu iz Turske za kojeg je rekao da je istaknuti pjesnik, glumac, prevoditelj. Njih dvojica rade i pišu opere o Nikoli Tesli – Turčin i Izraelac. Turčin je napisao fantastičan liberto, glazbeni se dio još radi”, otkrio je.
Prokomentirao je i glasanje hrvatske protiv rezolucije UN-a kojom se traži hitno primirje:
“Ne radi se samo o tome da je Hamas izvršio to što je izvršio, nego način i medijsko prezentiranje. Ako jedan tekst ni ne spomene Hamas, de facto trud da se bilo kakva mirovna perspektiva odbaci, mislim da je odluka Hrvatske bila u redu. Oni koji su osuđeni na Pojas Gaze, zar je to život? Zar je to perspektiva? Lideri Hamasa sjede u Dohi, a raja gine u Gazi. To su strašne činjenice.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare