Galić: Hrvatska već godinama nema veleposlanika u Francuskoj

Gost Pressinga bio je novinar Mirko Galić. S našim Ilijom Jandrićem je razgovarao o aktualnim vanjskopolitičkim temama.

Sukob na Bliskom istoku

Godišnjica je Hamasovog napada na Izrael i rata u Gazi koji se u međuvremenu proširio i na Libanon. Jeste li mislili da će sukob ovako dugo trajati?

“Vjerojatno je malo ljudi, osim onih koji su uz Netanyahua, ili on sam, mogli predvidjeti da će izraelski odgovor trajati ovako dugo i da će biti ovako grub, oštar i surov. Za akciju Hamasa se danas može reći isto što i tada. To je bio jedan krvavi zločin, koji je oštetio sam Hamas i izazvao Izrael na odgovor koji se očekivao. Međutim, nije se očekivalo da će Izrael ući u obračun sa svime što pripada palestinskoj političkoj strukturi. On je udario na Gazu ratom koji je uništavao sve što je bilo pred njima. U potrazi za Hamasom, uništavali su civile, djecu, žene, stare osobe, a to sad ponavljaju u Libanonu.

“Rat nikad nije doveo do mira u ovako zamršenim i zaoštrenim sukobima kao što su sukobi između Izraela i Palestinaca. Ovo što se sada događa i što se može zaoštriti sad kad Iran dolazi na scenu, dokazuje da su pokušaji da se ratom riješi taj problem neuspješni i nemogući. Jedino je rješenje ono koje su Arapi odbili u početku, a koje na neki način sada odbijaju Izraelci – dvije države koje će se međusobno priznati i živjeti jedna pored druge.”

61% Izraelaca smatra da Palestinci nemaju pravo na svoju državu. Raspoloženje se promijenilo u ovih godinu dana – puno više Izraelaca je protiv rješenja o dvije države.

“Htio bih, u prilog Izraelcima, koji nisu slučajno tamo dobili pravo na svoju državu, reći da oni pokazuju visoku demokratsku svijest i u vrijeme rata.”

“Promjena raspoloženja i mišljenja o rješenju govori o tome da se od osnivanja Izraela ratovima ništa nije riješilo. Na strani Izraela postoji jačanje tendencija koje kažu da Palestincima ne treba dati državu, a s druge strane, postoji terorizam na strani Palestinaca, kao jedino moguće rješenje i odgovor na silu koju je Izrael izgradio.”

Nema ni diplomatskog rješenja. Netanyahu odbija sve mirovne prijedloge, uključujući i Bidenov. Je li njemu rat potreban kako bi izbjegao zatvor?

“Takvo objašnjenje nije lišeno zdrave logike. Mi ne možemo znati što on misli i što je planirao, ali postoje neke činjenice koje treba istražiti i u koje treba malo posumnjati. Prvo, da su se Hamasovi teroristi ubacili u Izrael. Izraelske službe su tako moćne da ni miš ne može proći granicu, a da ga one ne registriraju.”

3.000 pagera su stavili Hezbolahu. Kako nisu znali da Hamasovci spremaju napad?

“Mossad je u stanju u Tehranu locirati šefa Hamasa i likvidirati ga da Iran to ne uspije spriječiti. U stanju su u Beirutu pronaći šefa Hezbolaha, a da Libanon to ne uspije spriječiti. Njihova moć je enormna. Zato čovjek ima pravo, zdravorazumski i bez ikakve zle namjere, sumnjati.”

“Činjenica je da je Netanyahu pod sumnjama i optužbama, činjenica je da je pokušavao promijeniti zakone i ustav da bi ojačao svoj položaj pred sudovima. Puno je činjenica koje ukazuju na to da Netanyahu ne brani samo Izrael, nego sebe i svoj status.”

“U njegovo vrijeme su se dogodile dvije značajne promjene: jedna je da se Izrael definira kao nacionalna država Židova, a bilo je prvotno zamišljeno da će i Izrael i Palestina biti države u kojima će živjeti i jedan i drugi narod.”

“Druga velika promjena je ta da se izraelske vlasti šire na prostor koji je daleko izvan onog koji je prvotno bio dodijeljen Izraelu. Stvari su otišle predaleko i pitanje je mogu li se vratiti.”

Kolika je vjerojatnost da se dogodi totalni rat?

“Previše je ozbiljna i opasna stvar posrijedi da bismo se igrali proroka u tuđoj zemlji, ali opasnosti su realne. Iran se prvi put razotkrio, izišao iz sjene i udario svojim snagama. Nije naoružavao svoju formaciju u Libanonu, već je direktno udario na Izrael. Ne znamo kakav će biti odgovor Izraela, a i ključno je pitanje hoće li se Iran povući ili će nastaviti.”

“Amerika je pred izbore, ali vrlo angažirana, nekritički čak, na strani Izraela. Obrana i sigurnost Izraela su sigurnost svake međunarodne politike koja pretendira imati utjecaj u svijetu, ali Izraelu se ne smije dopustiti da radi što god želi.”

Zašto Amerika nema utjecaj na izraelsku politiku? Čini se da je obratno…

“Izrael je uvijek u Americi imao veliki utjecaj zbog jakog židovskog lobija i organizacija koje su na tlu Amerike. Svaki američki predsjednik je imao u planu zaštititi Izrael od mogućih opasnosti.”

“Netanyahu je vrlo ekstreman, radikalan i radi praktički što hoće. To nije put ka rješenju, već udaljavanje.”

Čini se da nema konkretan plan što poslije. Ako i osvoji Gazu, što će biti s njom?

“Nakon ovakvih obračuna s Palestincima će još teže uspostaviti umjerenu i razumnu vlast u tim dijelovima Palestine. Utoliko Netanyahu ovako agresivnom politikom koja udara na sve što je palestinsko, udaljava i Izrael i Palestince od bilo kakvog mogućeg rješenja. Za Izrael nema sigurnosti bez rješenja palestinskog pitanja.”

Bi li se moglo promijeniti nešto nakon američkih izbora?

“Teško. Vrati li se Trump, vratit će se njegova politika, koja će možda u Ukrajini donijeti neke promjene, a na Bliskom istoku, zadrži li Trump svoju politiku, odnosi se mogu još pogoršati. Kamala nema nikakvo vanjskopolitičko iskustvo i ovisit će o tome kako će je servisirati njene diplomatske i druge službe. Međutim, ona ima elokvenciju i veliko pravničko iskustvo. Ne mogu reći da je to dovoljno za vođenje Amerike, ali neće biti prvi početnik u američkoj politici.”

Treba li Hrvatska priznati Palestinu?

“Koji su razlozi da ne priznate jednu tendenciju? Ostavimo po strani što su Palestinci propustili svoju povijesnu priliku 1948. Palestinci su jedan vrlo vrijedan narod. Školovani vani, živjeli dugo bez države, ali znaju što je to država. Dali su se nagovoriti od ratobornih arapskih država da odbiju plan o dvije države, a sad su glavne žrtve tog odbijanja.”

Rat u Ukrajini

Rat u Ukrajini se nastavlja. Ruska invazija traje 2 i pol godine i toj krizi tek ne vidimo kraja. Zelenski ima “plan pobjede”, koji je predstavio u Americi, a predstavit će ga i u Dubrovniku gdje dolazi na summit Ukrajina-jugoistočna Europa. Koliko je taj plan realan?

“Nisam vidio kako izgleda plan pobjede predsjednika Zelenskog pa ne mogu o njemu govoriti, ali načelno mi se čini da je pobjeda moguća na dva načina: prvo, vojnički. Tu mi se čini da je Ukrajina sa svom pomoći koju dobiva ipak nedovoljno snažna da na kraju pobijedi Rusiju, koja je s Putinom ili bez njega, ratoborna, imperijalna i velika država koja traži svoj novi prostor.”

“Drugi način je diplomatski. Ako će se Ukrajina odreći četiri regije i još pridodati Krim kao strateško područje na koje su Rusi instalirali svoju vlast, onda Ukrajina neće biti pobjednik time što će se priključiti Europskoj uniji, već gubitnik. Izgubiti teritorij i proglasiti to pobjedom je politička igra.”

“Moje je mišljenje vrlo osobno. Oko vojnog statusa Ukrajine je trebalo imati puno strpljenja i Amerikanci su forsirali taj aspekt ukrajinske budućnosti, misleći više na sebe nego na Ukrajinu. Europa je na to pristala.”

U slučaju pobjede Donalda Trumpa, dolazi li u pitanje američka financijska pomoć Ukrajini?

“Trump je nepredvidiv i nema nikakvu strategiju. On je veliki improvizator, u nekoj strožoj varijanti bi se moglo reći i veliki hohštapler. Dođe li on na vlast, moguće je, a čak i realno, da ostavi Ukrajinu i kaže ‘to je vaš rat’.

S njim je moguće da se promijene strateški parametri u ukrajinskom ratu i da to bude, na svoj način, na štetu Ukrajinaca. Europa sama nije u stanju pomagati Ukrajinu da se odupire Rusiji, koja ne pokazuje velike znakove umora.”

Kako komentirate protivljenje tome da hrvatski časnici sudjeluju u obuci ukrajinskih vojnika?

“To je više izborna tema nego politički sukob.”

Odnos premijera i predsjednika

Plenković Milanovića optužuje da je proputinovski orijentiran. Je li zapravo?

“Danas je izustio najoštrije riječi prema Putinu. Vanjsku politiku drži Vlada, odnosno Plenković, sa svojim ministrima. Milanović odbijenicom da potpiše jedan sporazum koji neće promijeniti tijek rata u Ukrajini na neki način uzvraća Vladi, koja ga sustavno isključuje iz odluka o vanjskoj politici.”

Smije li to Vlada raditi? Neki veleposlanici imaju dugačak staž jer se Milanović i Plenković ne mogu dogovoriti o novim veleposlanicima.

“Meni je kao čovjeku koji ima uvid u to kako funkcioniraju zrele i odgovorne države, neshvatljivo da se to u Hrvatskoj može događati. To nije odgovorno ponašanje ni s jedne ni s druge strane. Trebali bi se naći, i ako imaju 50 imenovanja, dogovoriti se o čemu se slažu. Ne mogu oni to rješavati između sebe, postoje službe i uredi. Tako vani funkcioniraju države. Ja sam u dva navrata pratio kohabitaciju u Francuskoj, koja je zaoštrena, ali se odvijala na vrlo miran i civiliziran način jer, niti je predsjednik države uskraćivao prava prvog ministra, niti je Vlada ikad osporila predsjedniku da bude i sukreator i voditelj vanjske politike i obrane.”

“Dok god su oni dva pola državne politike, predsjedniku treba dati barem legitimitet ako nema ovlasti. Mislim da će predsjednik, tko god bio, morati braniti svoj status, ali ne tako da prkosi. Moraju se odgovorno ponijeti prema državi. Ovo nije odgovorno ponašanje.”

“Hrvatska u Francuskoj nema veleposlanika već nekoliko godina. To ruši ugled.”