Od četvrtka je ratni arhiv u Nizozemskoj, koji sadrži zapise o približno 425.000 nizozemskih građana osumnjičenih za suradnju s nacističko-njemačkim okupatorima tijekom Drugog svjetskog rata i Holokausta, otvoren i dostupan za pretraživanje putem interneta, 80 godina nakon završetka rata.
“Web stranica je iznimno posjećena. Jutros smo imali dugu listu čekanja za pristup modulu za rezervacije,” izjavio je glasnogovornik Nacionalnog arhiva, koji upravlja opsežnim ratnim arhivom.
Planirano je da papirnati arhiv postane javno dostupan od 2. siječnja i postupno se digitalizira. Projekt “Rat pred sudom” odgovoran je za digitalizaciju više od 30 milijuna stranica ratnog arhiva, s ciljem omogućavanja svima da ga pregledavaju od kuće. Do sada je skenirano prvih 8 milijuna stranica, a svi dokumenti trebali bi biti digitalizirani do 2027. godine.
Međutim, zbog nedavnog upozorenja Agencije za zaštitu podataka o rizicima za privatnost, potpuno objavljivanje na internetu privremeno je odgođeno. U prva tri mjeseca 2025. godine, digitalni pristup bazi podataka imat će samo istraživači i potomci žrtava i navodnih suradnika i to u čitaonici Nacionalnog arhiva u Haagu, piše The Brussels Times.
Papirnati zapisi mogu se zatražiti putem web stranice Nacionalnog arhiva. Podnositelji zahtjeva moraju navesti “istraživački interes,” poput povijesnog interesa kao rođaka ili novinara, ili znanstvenog interesa.
76.000 osuđenih
Tijekom Drugog svjetskog rata, dijelovi nizozemskog stanovništva surađivali su s okupatorima nakon što je nizozemska vlada gotovo odmah nakon nacističko-njemačke invazije otišla u London. Nacistička Njemačka pronašla je brojne suradnike u okupiranim zemljama.
U Nizozemskoj je 75 % Židova, odnosno 102.000 ljudi, deportirano u logore smrti u istočnoj Europi zbog suradnje lokalne policije i nesposobnosti državnih institucija da zaštite svoje židovske građane.
Egzilantska nizozemska vlada razvila je zakone za procesuiranje osumnjičenih suradnika nakon rata. Stotine tisuća ljudi bilo je osumnjičeno za suradnju i trebalo ih je istražiti. Mnoge su institucije surađivale na tome, uključujući lokalne policijske snage, regionalne i nacionalne specijalne tužitelje i sudove, od kojih je svaka stvarala vlastite arhive.
Oko 16.000 ljudi osuđeno je na specijalnim sudovima pravde, koji su mogli izreći doživotne kazne ili smrtnu kaznu. Oko 50.000 ljudi osuđeno je na tribunalima, koji su mogli izreći kazne do 10 godina internacije. Oko 90.000 slučajeva riješeno je administrativno, često uključujući lišenje biračkog prava i nadzor.
Većina slučajeva (329.000) riješena je bez procesuiranja i odbačena je zbog nedostatka dokaza, smrti osumnjičenika ili drugih razloga. Do sada su arhivi bili otvoreni samo istraživačima, izravno zainteresiranima i njihovim potomcima.
Otvaranje arhiva i njihovo postavljanje za širu javnost izazvalo je kontroverze u Nizozemskoj. Rođaci osumnjičenih suradnika zabrinuti su zbog onoga što bi arhivi mogli otkriti, tvrdeći da žele zaštititi svoju privatnost. Međutim, povjesničari smatraju otvaranje arhiva važnim korakom u suočavanju s bolnom prošlošću Nizozemske i sjećanjem na Holokaust.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!