Randa Siniora, generalna direktorica Ženskog centra za pravnu pomoć i savjetovanje (WCLAC) i palestinska aktivistica za ljudska prava u Jeruzelemu, u Novom danu razgovarala je s našom Ninom Kljenak o stanju na Bliskom istoku.
Kakve su zadnje informacije koje imate u stanju u Gazi, jeste li u kontaktu s ljudima tamo?
Palestinci na Zapadnoj obali imaju i rođake i prijatelje, mi smo svi jedan narod, Plaestinci su u Gazi i u kontaktu smo s prijateljima i kolegama iz organizacija za ljudska i ženska prava, naravno – kad imamo internet jer Izrael nam često reže vezu s internetom i u potpunosti reže sve veze. Imamo bliske veze s obiteljima i ljudi pate. Govorimo o više od 30 dana vojne agresije, s potpunom izolacijom Gaze, nestašicom vode, struje i hrane. Ciivilno stanovništvo je pogođeno i velike su štete koje nastaju napadima na civilno građanstvo. Imamo preko 10.000 poginulih, preko 4000 njih su djeca, a preko 5200 žene, a 65-78 posto žrtava su palestinske žene i djeca koji su poginuli u bombardiranjima izraelskih snaga.
Mnoge su obitelji izgubili najmilije, prema statistikama UN-a 122 obitelji su izgubile preko 10 članova obitelji, preko 140-ak su izgubile između šest i osam članova obitelji. Gubici su izrazito veliki, gotovo 50 posto kućanstava u Gazi je gotovo potpuno uništeno. Izrael kaže da je donji dio Pojasa Gaze siguran i ljudi dolje bježe, međutim, nijedno mjesto nije sigurno. Danas su agencije UN-a rekle da je oko 50 škola bombardirano. U tim školama je oko 700.000 raseljenih, onih koji su pobjegli. Nema sigurnog mjesta, bomardiraju škole, bolnice i džamije. Nitko ne može mjesto na koje se može skriti i biti siguran. Humanitarna pomoć ne dolazi do svih dijelova Pojasa Gaze i nije ni dostatna.
Kakv je vaš stav kad izraelska vlada kaže da su mjesto bombardirali jer se ondje skirvao Hamas?
To nije točno, imamo brojke UN-a, a službene brojke su uznemirujuće. Ciljaju na civilno stanovništvo. Tvrde da Hamas koristi ljude kao živi štit, ali to nije točno. Uopće ne ostavljaju tih 2,3 milijuna ljudi izbora, ne daju im mjesto na koje se mogu skriti. Tvrde da se Hamas skirva u bolnicama, ali danas smo imali izjave Hamasovih dužnosika gdje kažu da će otvoriti sve bolnice za UN-ove i međunarodne organizacije da bi mogli ući unutra. Sve je otvoreno i možete provjeriti. Izraelci vrše napade na ambulantna vozila i na bolnice. Činjenica je da je 400 ili 500 Palestinaca poginulo od jedne bombe – to nije kapacitet jedne militantne skupine. Oni žele kazniti cijeli palestinski narod tvrdeći da napadaju Hamas i zbog toga dolazi do te neproporcionalne osvete koja se provodi nad civilima.
Kako viste nazvali ovo što se događa?
Osobno smatram da je riječ o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu. Izraelski ministar kaže da Gazu treba bombardirati atomskom bombom, to je izrazito uznemiravajuće, ne možete ljude nazivati ljudskim životinjama, to su sve genocidne izjave zbog kojih bi oni trebali odgovarati. Izrael ima pravo na samoobranu, ali to ne znači da mogu okupirati tuđi teritorij preko 60 godina i uzrokovati toliku patnju, ne samo u Gazi nego i u Jeruzalemu i na Zapadnoj obali.
Kakva je situacija na Zapadnoj obali?
Kod nas je ovo vrijeme branja maslina koje nam je iznimno važno. Međutim, zbog nezakonitih izraelskih naselja u palestinskom području dolazi do puno situacija jer se tim naseljenicima daje oružje i oni napadaju palestinska poljoprivredna gospodarstva i napadaju ljude koji beru masline. Oni napadaju civile koji beru masline ili obrađuju vlastito zemljište ili se samo kreću cestama. U potpunosti smo odrezani od ostatka svijeta, to je neviđeno. Opasno je voziti se cestama jer vas napadaju naseljenici uz dopuštenje vojske i policije.
Postoje i vojne operacije na Zapadnoj obali, puno je žena uhićeno, novinarke koje su pisale po društvenim mrežama. Jučer smo imali svjedočenje odvjetnika o novinarki koja je zaprimila prijetnje silovanjem. Rekli su joj – dovest ćemo ti 20 vojnika koji će te silovati. Ljudima se prijeti, napada ih se i neviđeno je. Takve stvari proživljavamo odavno, ali ovo je neviđeno. Fokus treba biti na Gazi jer je ondje krvava situacija gdje se ubija na tisuće ljude. Jučer su tri aktivista bila u autu, vidjeli smo da su vojnici imali kontrolu ali su pucali u taj auto i pobili su te ljude, ne znam kolikon su metaka ispalili iako su imali kontrolu nad situacijom. Konstantno viđamo disproporcionalnu upotrebu sile.
Opasno je kretati se po Zapadnoj obali i po Jeruzalemu, velik je pritisak na slobodu govora. Palestinci koji su državljani Izraela su isto pod pritiskom. Ako pokažu solidarnost s Palestinom prijete im mjere. Puno ih traži spajanje obitelji, pokušavaju u Izraelu usvojiti novi zakon kojim bi se u Izraelu uskratilo državljanstvo Palestincima u Izraelu ako pokažu solidarnost s Palestincima. Provjerava se mobitele, uhićuje ih se ako pokažu solidarnost.
Prva ste žena koja se obratila Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda 2018. Koja je bila najvažnija poruka tada? Što se otada promijenilo?
Zapravo 2008. sam bila prva Palestinka iz organizacija civilnog društva koja se obratila UN-ovom Vijeću sigurnosti na temu mira. U govoru pred Vijećem sigurnosti sam govorila o situaicji u ovom području. Dala sam primjere svakodnevnih patnji kojima su izložene Palestinke i pozvala sam Vijeće sigurnosti da održe mir i sigurnost, pozvala sam da ne upravlja tim sukobom nego da proba iznaći pravedno rješenje i da okonča nezakonitu dugotrajnu okupaciju. Pozvali su me da i ove godine brifiram Vijeće sigurnosti Brazil je tada bio u predsjedndištvu i oklijevao jer su radili na rezoluciji o humanitarnom primirju pa su iskoristili pravo veta. Stoga je bilo dobro da nisam održala govor.
Glavni tajnik UN-a je osudio civilne žrtve u Gazi i periferiji, i izraelske žrtve, ali je rekao da se ono što se događa u Gazi ne događa u vakumu jer se ovdje događa dugotrajna okupacija. Da sam ja to rekla, mene bi Izraelci vjerojatno čuli i spriječili da nastavim s govorom. Javni govor je psotao danas iznimno rizičan. Sada smo napušteni, međunarodna zajednica govori o moći i odnosima moći, čuva taj vojni napad na Gazu, a istovremeno ne donose rezoluciju, osim one koja se ne provodi. Šalje se poruka da je moć ta koja vlada, a da se rezoluciju o ljudskim pravima treba zanemariti što je jako opasno. Nas su kao ženske organizacije i organizacije ljudskih prava, naročito konzervativni elementi našeg društva, napadali i sad su nas ostavili bez ikakvih sredstava obrane. Ovo je ludilo i ratni zločini se čine na području Gaze. Potrebno je pravedno političko rješenje, a ne vojno. Jedino rješenje je da se održavaju mir i sigurnost i da se nađe način da se okonča okupacija.
Kako izraelska okupacija Zapadne obale i stanje u Gazi utječu na patrijahalno palestinsko društvo?
Pokušavamo uvesti politiku rodne ravnopravnosti i referentna točka nam je nacionalno pravo i međunarodni sporazum kojem je Palestina pristupila. Vidimo jako veliku uvezanost patrijahalnih struktura i kolonizatorske okupacije. Oni na neki način surađuju, ali tako disproporcionalno štete ženama i djevojkama u Plestini. Cijelo društvo pati zbog izraelske povrede međunarodnog humanitarnog prava, ali žene su pod još većim pritiskom. Primjerice, kad se ruši kuća, Izraelci dođu i sruše na stotinu kuća pod izlikom da nema građevinske dozvole, ali vam ne daju dozvolu i jako je skupo zakonito izgraditi kuću jer vam uopće ne puštaju izgradnju.
S obzirom na tradicionalnu podjelu uloga u obitelji, žena mora održavati kućanstvo s ograničenim resursima, a bave se i svim poljoprivrednim poslovima oko kuće, a s obzirom na izraelske naseljenike i njihove napade, uglavnom žene pate. Puno ih ide na posao izvan svog mjesta življenja. Događa se da se uhite i djeca i onda žena mora biti u kući i čuvati to dijete tako da je i žena posljedično u pritvoru, ne smije raditi. Vidimo da žene podnose nasilje jer ovise o muževima da podnesu zahtjeve za dozvolama bilo kojeg sustava. Daleko je veći stupanj patnje među ženama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!