Pobuna Jevgenija Prigožina razotkrila je pukotine u Rusiji, a kako je kazao lider opozicije Mihail Hodorkovski, sada će svijet i država znati da je moguće pobuniti se protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Bez ikakvog otpora, Prigožin i njegovi plaćenici zauzeli su Rostov i Voronjež te krenuli prema Moskvi, a onda je sve naprasno stalo iznenadnim dogovorom. Posebno je zanimljivo da je za sve ove događaje tijekom vikenda bilo potrebno samo 8000 boraca, piše Politico.
Prigožin je oportunist, no pokušaj pobune pokazao je određene znakove pripreme, što znači da dijelovi države odgovorni za nadzor nisu primijetili što se spremalo. Ono što Putin treba još više brinuti jest očiti zaključak da su mnogi njegovi špijuni i vodeći dužnosnici znali, ali ga nisu informirali o tome. Američki obavještajci tvrde da su znali unaprijed da se nešto sprema pa je teško povjerovati da ruska obavještajna služba GRU, koja ima bliske veze s Wagnerom, nije primijetila ništa.
Nepostojanje preventivnih radnji sugerira da su neki ključni igrači odlučili samo promatrati i vidjeti jesu li predsjednikovi dani odbrojani. No, bez podrške ruske vojske i ključnih igrača poput čečenskog lidera Ramzana Kadirova, Prigožinova pobuna je bila osuđena na propast, a bjeloruski autokrat Aleksandar Lukašenko spasio je dan.
Očiti gubitnik je Putin
Možda je propao puč, ali očiti gubitnik je Putin. Njegovo ponašanje bilo je u suprotnosti sa samopouzdanjem koje je iskazao Boris Jeljcin tijekom puča 1991. s ciljem svrgavanja Mihail Gorbačov. Upravo taj puč daje uvid u to kakav bi razvoj događaja sada mogao zateći Rusiju.
Gorbačov je bio fatalno ranjen, što je dovelo do propasti i Komunističke partije i SSSR-a. Prigožinovo okretanje protiv čovjeka koji ga je stvorio ostavilo je dojam da nelojalnost lebdi u zraku. Tijekom vikenda sustav je zastao, a činilo se i da dio građana Rostova podržavaju pobunjenike.
Ključni Putinovi saveznici i propagandisti propitkivali su kako su plaćenici stigli tako blizu Moskve. “Ako tenkovske kolone napreduju, zašto ih se ne zaustavi?”, pitao se TV voditelj Vladimir Solovjov.
“Rusija je izbjegla katastrofu. Uspjelo se zaustaviti krvoproliće, iako je Rusija bila na korak od građanskog rata”, objavio je Tsargrad, nacionalistički pravoslavni medij, dodajući da će neki ljudi možda morati otići.
Nakon ovoga vjerojatno slijedi lov na vještice i još više unutarnjih sukoba. Američki državni tajnik Antony Blinken poručio je da još “nismo vijdeli posljednji čin”.
Hodorkovski isto razmišlja. “Pokušaj vojnog udara bio je jedan od najozbiljnijih političkih događaja koji se dogodio u Rusiji u posljednjih 20 godina.”
Okupljanje opozicije
No, ističe da demokratska oporba nije iskoristila situaciju. “Demokratski pokret treba naučiti lekciju: promjena režima neće doći na glasačkim mjestima.”
Pozdravljajući pobunu koja je nagovijestila kraj Putinove vladavine, Hodorkovski i drugi svjetovnjaci demokratske opozicije okupili su se oko Ruskog akcijskog odbora — koji je suosnovao s bivšim svjetskim šahovskim prvakom Garijem Kasparovom — i pozivaju zapadne vlade da priznaju “oporbene institucije” kao legitimne predstavnike ruskog društva s pripadajućim mogućnostima” jer će “to pomoći opoziciji da se natječe s militariziranim nacionalnim patriotima”.
No, Politico piše da nije jasno kako oporba može biti bilo što osim promatrača. Kako je to bilo u revoluciji ožujku 1917. kada je i Vladimir Lenjin bio šokiran saznanjem o padu Romanovih, tako je i sada – oporba je rascjepkana i podijeljena.
Ruski akcijski odbor bio je u sukobu s Ilyom Ponomarevom, bivšim ruskim zastupnikom koji je postao disident, a sada živi u Kijevu, a napori da se koordinira s najpoznatijim ruskim oporbenim vođom, zatvorenim Aleksejem Navaljnim, pokazali su se nedostižnima.
Kada dođe do konačnog kolapsa, vjerojatno će biti kaotično i nasilno. Najmoćniji silovici u zemlji, ili “jači” sigurnosni dužnosnici, vjerojatno neće lako i bez borbe prepustiti svoju moć, privilegije i bogatstvo, a vjerojatno je najbolji scenarij da se iza kulisa nagode jedni s drugima, vjerojatno s premijerom Mihailom Mišustinom.
Borba za Putinovo nasljeđe
No, koliko će i to potrajati prije nego se frakcije počnu svađati međusobno? I hoće li nemirne regije i oštećene manjine iskoristiti trenutak da se zalažu za neovisnost?
Kako tvrdi jeda disident, FSB mjesecima razgovara oporbenim skupinama u egzilu što je potaknulo neke nade da silovici i ruske oporbene skupine mogu postići neki dogovor za uredniji kraj putinizmu – s obje skupine ujedinjene u strahu da ultranacionalisti ne preuzmu kontrolu i još žešće i bezobzirnije vode rat u Ukrajini.
Pavel Luzin, gostujući znanstvenik na Fletcherovoj školi za pravo i diplomaciju Sveučilišta Tufts, navodi da su Prigožin i Wagnerovci pokrenuli političke promjene i da sada počinje dugotrajna borba za Putinovo naslijeđe, odnosno poslijeratnu/postputinovu Rusiju.
Neki se plaše da će stoga Putin sada postati još represiviniji. Ponomarev je poručio da je oporba preouprezna te da je jedini način za promjenu podržati grupe poput Legije Slobodna Rusija koja već neko vrijeme izvodi napade u regiji Belgorod. “Wagnerovci su pokazaliu da je sve moguće u Rusiji Pozdrav svim opozicionarima koji to još nisu shvatili.”
Što bi Zapad trebao učiniti dok se odlučuje o budućnosti Rusije? Njegova katastrofalna vojna intervencija tijekom ruskog građanskog rata nakon preuzimanja vlasti od strane boljševika nudi upozoravajuću priču, kao i novija povijest zapadnih intervencija na Bliskom istoku – od Sirije do Iraka.
Slično kao i ruska opozicija, zapadne će sile vjerojatno biti svedene na promatrače još jednog vjerojatno velikog preokreta u Rusiji s ogromnim globalnim posljedicama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!