Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država – stoji tako u članku prvom Temeljnih odredbi našeg Ustava.
Ovaj tjedan ta socijalna država Hrvatska napravila je jedan mali korak naprijed, ali odmah nažalost I dva natrag. O čemu se radi?
Teško je bilo ne priznati pa čak možda I ne pohvaliti brzu reakciju ministra socijalne skrbi Marina Piletića koji je, nakon što se digla medijska buka, odustao od odredbe da osobama koje primaju socijalnu naknadu, država stavi zabilježbu na jedinu nekretninu. Druga je priča kako je nešto toliko strašno ikome uopće palo na pamet, zašto je ministar to u startu dopustio I nekoliko dana branio, tko ministru Piletiću upravlja resorom… Ali, kao što sam rekla, tu ćemo priču zasad ostaviti po strani.
Prijedlozi zakona o osobnoj asistenciji I zakona o socijalnoj skrbi šokirali su osobe s invaliditetom I roditelje djece s teškoćama u razvoju. Ponovno se odustalo od odredbe da roditelj kojem umre teško bolesno dijete kojeg je njegovao, u najgorem zamislivom trenutku života, u socijalnoj državi Hrvatskoj, dobije naknadu idućih 6 mjeseci I da ne mora odmah trčati na Zavod za zapošljavanje kako bi regulirao status. Nema. Ne može. A riječ je o zanemarivom iznosu, pogotovo kada usporedimo s pravom 6+6 koje imaju saborski zastupnici I drugi dužnosnici. I to nije sve. Roditelji njegovatelji izgubit će pravo na osobnog asistenta jer, kažu u našoj socijalnoj državi Hrvatskoj, ne može s jedne osnove dva prava. Sukobljavaju se. Sukobljava se, dakle, pravo teško bolesnoj 75-ogodišnjoj majci koja njeguje svoje 45-ogodišnje dijete teškog invalida da ima nekoliko sati dnevno da ode kod doktora?
Zanimljivo kako se s iste osnove posla saborskog zastupnika, a koji se stječe milošću stavljanja na listu neke stranke, mogu dobiti raznorazna prava. I ona se, ne sukobljavaju. Posebno je odjeknulo obrazloženje saborske zastupnice, osobe s invaliditetom Ljubice Lukačić o tome zašto ne daju 6 mjeseci naknade nakon smrti djeteta I zašto ne daju osobnoga asistenta roditeljima njegovateljima.
“Dakle, imamo slučajeva gdje je žena koja vozi tramvaj izgubila dijete I nakon 5 dan počela raditi jer je tako lakše izliječila svoju bol. Moramo poštivati I vrijeme žalovanja, ali svijet rada je ono što može pomoći svakom čovjeku da što lakše preboli gubitak.
“Moram reći da to nije realna opcija jer osobni asistent mora biti dostupan onim osobama s invaliditetom I djeci s teškoćama u razvoju, koji se mogu uključiti u zajednicu”.
Gospođa Lukačić ima pravo na 6 + 6, ima osobnog asistenta I uključena je u zajednicu, pa I vladajuću Hrvatsku demokratsku zajednicu. S te pozicije, a kao osoba s invaliditetom, zaista je teško shvatljivo zašto drugima, a pogotovo djeci, spušta rampu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!