Gost u Novom danu bio je bivši gradonačelnik Vukovara, Željko Sabo.
Gospodine Sabo, što se događa u Vukovaru? Desetljećima poslije rata i sukoba, stižu vijesti o daljnjem nastavku politike koja se teško može nazvati pomirenjem. Kako ocjenjujete situaciju?
Ja sam žalostan zbog toga, uvijek je nakon procesa mirne reintegracije dolazilo do sporadičnih slučajeva. Svi mi iz politike smo osuđivali takve sukobe, koji su se često znali događati u školama, djeca se potuku. Ako bi u tom sukobu bilo djece Hrvata i Srba, medijski interes bude veći. Takvo izvještavanje Vukovaru nije dobro došlo. Mi, kao društvo u Hrvatskoj, nismo svjesni koliko neke naše riječi mogu proizvesti negativnih posljedica.
PROČITAJTE JOŠ
Kako ste vidjeli posljednje događaje u Vukovaru? Pretučen je mladić, a događaj su osudili i Milorad Pupovac i udruga Documenta…
Kad se nešto dogodi, jedino što preostaje jest da se takvo zlo osudi. Problem je što sve ostaje na riječima osude i ostaje da sutra netko govori nešto drugo i da iz toga izvlači političke promocije svojih viđenja. Mi kao društvo trebamo krenuti jednim sistematskim odgojem. Radila se reforma školstva, ali s obzirom na naše školstvo, posebice u Podunavlju, pogotovo u Vukovaru, nismo otišli daleko od mirne reintergracije. Djeca su odvojena, uče na dva programa, imaju hrvatski i srpski jezik. Djeca ne žive zajedno, žive odvojeno od vrtića. Kad sam bio gradonačelnik, počeo sam se baviti tim pitanjem. Djeca nam od vrtića budu odijeljena, već s dvije godine im se govori da su Srbi ili Hrvati i da ne mogu biti zajedno s vršnjacima. Pokušavali smo napraviti zajednički vrtić, u kojemu bi djeca bila zajedno, opet se nije uspjelo zbog političkih razloga.
Kako ocjenjujete političku situaciju u Vukovaru, HDZ i gradonačelnika Ivana Penavu?
Kad bih sad govorio, bio bih sujetan, kako bi to netko mogao objasniti. Međutim, činjenica da ono što je bio izborni program svih izbornih kampanja, lokalnih, državnih, europskih, bio je HDZ kao politička opcija, koji je isticao lošu gospodarsku situaciju, odlazak mladih iz države. Sigurno da sva ova događanja, koja se događaju u Hrvatskoj, neće zaustaviti mlade da napuste Hrvatsku. Očito je da ne možemo pružiti ljudima osnovne uvjete za egzistenciju, da im ponudimo posao, i oni odlaze odavde. Bavimo se ideologijom Drugoga svjetskog rata, ustašama i partizanima, što može samo učvrstiti nijihovu želju za odlaskom.
Ćirilične ploče u Vukovaru su bile predmet brojnih sukoba…
Ja sam tada kao čovjek bio izvrgnut mnogim političkim utjecajima. Pokušavao sam u SDP-u i u Kukuriku koaliciji kazati da je to jedna tema, da je HDZ u suradnji s SDSS-om glasovao uvođenje dvojezičnosti u gradu Vukovaru. Ja sam svojim vetom zaustavio tu inicijativu, jer ustavno pravo nije bilo ostvareno, Srbi nisu činili 33 posto stanovništva. Bio sam u pravu. Međutim, kad je nakon popisa stanovništva utvrđeno da u Vukovaru ima 33 posto srpske manjine, to se moralo promijeniti. Ja sam proveo anketu. A pojavila se i sumnja u popis stanovništva, koliko je koga, koliko je Srba. Trebalo je ponoviti popis, utvrditi činjenično stanje, izaći pred građane Vukovara i kazati im što je stvar. 48 posto Vukovaraca je reklo da nema ništa protiv da se taj zakon primjenjuje, da su se izbori ponovili. Nakon toga su došli lokalni, pa državni izbori. To je trebalo otvoriti novu političku frontu, koja se otvorila, i ta je tema bila u funkciji HDZ-a, u pokušaju da dođe na vlast i u tome su uspjeli. Zasad je sve to na stand-byu. Ustavni sud je rekao svoje. Za neprovođenje određenih odluka, jasno je da nitko ne odgovara. Naši bi zakoni trebali biti jasni i jasni jesu. Kad sam ja imao suđenje, nekom je bilo jasno da sam kriv, a nekom je trebalo dokazivati. Zakoni trebaju biti jasni svima. Ono što je činjenica, to mogu otvoreno i iskreno reći, da i događaji koji su bili u Vukovaru i koji su počeli 2012. godine su otjerali investitore iz grada Vukovara i nakon toga su se investitori ohladili. Nije lako kad netko treba uložiti ili podignuti kredit od 20, 30 milijuna eura, i uložiti u područje koje nije sigurno, a Vukovar to tada nije bio.
Osuđeni ste za političku korupciju. Kako vidite događaje i svoju osudu?
Ja sam očito trebao biti kažnjen. To je bilo meni na određeni način sugerirano i prije samog suđenja dobio sam informacije da ću biti osuđen na zatvorsku kaznu.
Od koga ste dobili te informacije?
Od nekih anonimnih ljudi, koji su me upozorili da ću biti osuđen na zatvorsku kaznu od 2 godine. Dao sam te mailove i pisma svom odvjetniku, ali nije se moglo ništa učiniti, jer su bila anonimna. Ja sam jedina osoba kojoj je u Hrvatskoj dosad bilo suđeno zbog toga, koja je osuđena i koja je bila u zatvoru. Ja mislim da ću biti i ostati jedini. Prema zakonu, prema kojem sam ja osuđen, stoji da tko s vijećnikom razgovara i ponudi mu neku korist, osuđuje se. Saborski zastupnik postaje se nakon izbora. Izabrani saborski zastupnik se ne pojavljuje u zakonu, a ja sam tada imao status izabranoga zastupnika. Ja sam krivo osuđen. Smatram da sam nevino osuđen, jer ne postoji kazneno djelo, u zakonu se nigdje ne pojavljuje izabrani. To je ta razlika kako se naši zakoni primjenjuju na koga i na što. U mom slučaju to je jedan presedan, gdje se odustalo od sudske prakse. Tajna snimka koju se učinilo u mom uredu, za nju nije odgovarala osoba koja me tajno snimala. Vrhovni sud po prvi put priznaje tajnu snimku kao dokaz i rješava moju žalbu za 2 i pol mjeseca, što je jako, jako brzo, da bi Ustavni sud za 2 mjeseca riješio moju žalbu. Stvarno mogu pohvaliti naše sudstvo zbog ekspeditivnosti i brzine.
Osjeti se ironija u vašem tonu. Izjavili ste da su vas se odrekli članovi bivše stranke i nisu vas posjetili u zatvoru. Kako danas vidite SDP i borbu za predsjednika stranke?
Danas nas pokušavaju podsjetiti na govore predsjednika Tuđmana, kad je spominjao crnokošuljaše, i svih ostalih stvari koje se događaju. Vrlo smo čudni. Toliko poštujemo predsjednika Tuđmana i njegovo djelo i lik, odajemo mu neka priznanja, a kad poslušamo njegove riječi koje je govorio hrvatskom narodu, onda ih ne čujemo. Kad vidimo situaciju u svijetu, izbore u SAD-u. Oni biraju kandidata koji će biti kandidat njihove političke opcije. To je za njih praznik demokracije. I demokratska i republikanska stranka imaju više kandidata iz svojih redova. I onog trenutka kad jedan pobijedi, oni će biti svi zajedno, i boriti se za pobjedu svog kandidata, bez strahova za odmazdu i osvetu što su birali drugog kandidata. Kod nas je to prisutno, bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi. Još uvijek nismo dostigli taj demokratski nivo u političkom djelovanju, da članovi političkih stranaka mogu u svojoj političkoj borbi podržavati nekog kandidata, bez obzira na posljedice.
Tko je vaš favorit Zlatko Komadina ili Zoran Milanović?
Pitanje je jesam li ja kao čovjek u ovom trenutku dobar da bih izrazio javnu podršku bilo kojem od kandidata. Kojega god da podržim, drugi bi mogao reći da drugoga podržava kriminalac Sabo. Neću se izjasniti o favoritu, kako mu ne bih naštetio. Gradska organizacija SDP-a Vukovar održat će skup i podržati svojim dolaskom i jednog i drugog kandidata, koji trebaju predstaviti i sebe i svoj plan, pa će članovi odlučiti. Komadina je jučer bio i pred 500 ljudi je iznio svoj program, viđenje sebe kao predsjednika stranke i vođenje stranke. Kad Milanović dođe, to ćemo isto napraviti i za njega.
Je li moguće da, nakon teških riječi i obračuna, i Komadina i Milanović ostanu u SDP-u, izgube li stranačke izbore?
Za razliku od HDZ-a , SDP nije takva politička opcija, da će isključivati svoje članove zbog različitih viđenja. Svi protukanditati Milanoviću su ostali u stranci, osim Milana Bandića, zato što se mimo stranke kandidirao kao predsjednički kadnidat. Tu smo malo više demokratični nego druge političke stranke.
Namjeravate li se i dalje baviti politikom i kako ocjenjujete prve tjedne nove Vlade premijera Tihomira Oreškovića?
Nakon izlaska iz zatvora razmišljao sam i na neki način se angažirao u SDP-u grada Vukovara. Moja supruga je napisala pismo Predsjednici za pomilovanje. U 3 dana 1500 ljudi je potpisalo to pismo, i od SDP-ovaca i od braniteljskih udruga, do mojih prijatelja, ali nije dobila odgovor. Ljudima koji su, kad nisam bio s njima, pružali potporu mojoj supruzi i meni, logično je da ću se vratiti. Oni su moji prijatelji. Davno je rečeno ako se nećeš baviti politikom, politika će se baviti tobom. Ja bih stvarno želio da i ova Vlada, koja je formirana pod vrlo čudnim okolnostima, bude uspješna. Nažalost, narod je nestrpljiv, narod ne živi najbolje i to se zanemaruje. Narod nema vremena, mladi nam odlaze više nego što je to prije bilo, nije baš spretno ni sretno u ovom trenutku nakon konstituiranja i Sabora i Vlade. Prolazi vrijeme, a ništa se ne događa, posebno na onom ekonomskom pitanju, koji treba biti nada mladim ljudima i da ostanu u svojoj hrvatskoj državi. Kad netko jednom ode, i nema ga godinu dana, ja znam da ti ljudi vole svoju domovinu, čeznu, pate za njom, ali drugdje doživljavaju preobrazbu, pa čak budu i sretni što su otišli i neće se više vratiti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
