Potpredsjednik Vlade igra košarku s konzultantom MOL-a, a predsjednica republike uplaćivala je novac iz kampanje svojoj bivšoj stranci. I tako je još jednom u prvi plan isplivalo povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. U studiju pozdravljam predsjednicu povjerenstva Daliju Orešković.

Tomislav Karamarko blizak je s Petrovićem, informacija od posebnog značaja izložene su osobi kojoj država nije prva na listi prioriteta, jer čim bi se on pojavio u blizini dužnosnika dogodila bi se neka afera. Je li to dovoljno da se procjeni kako je prvi potpredsednik Vlade u sukobu interesa?

Moram pojasniti dva tipa postupaka koje provodi ovo Povjerenstvo – jedan je da utvrđivanje činjenica oko određenog događaja, i to kroz određeni upravni postupak, prikupljamo dokaza vezano za kršenje zakona. Mi ne ganjamo apstraktne afere, nego promatramo ono što može poslužiti kao dokaz kroz upravni postupak. Drugo, mi dajemo mišljenja, upute i smjernice za izbjegavanja sukoba interesa, najčešće povodom zahtjeva samih dužnosnika i tu imamo najviše donesenih rješenja. Povjerenstvo ne dopušta pritisak politike pa ni GONG-a, koji zasigurno ima svoju ulogu, ali, kao što smo naveli i u priopćenju na internetskoj stranici Povjerenstva – mi nemamo događaj koji bi mogli ispitivati, a što se tiče gospodina Karamarka, njega smo uputili da ne dovede u pitanje legitimitet odluka Vlade, koje moraju biti u javnom interesu.

Da pojednostavimo do kraja – na Tomislavu Karamarku je hoće li i dalje provoditi svoje vrijeme s prijateljima ili ne.

Naravno. Pritom, ako je netko nekome prijatelj, ni u slučaju Karamarka niti bilo kojeg dužnosnika nije sporna. Sporno je kada se donose odluke na način da se suprotno javnom interesu pogoduje privatnom poznanstvu. Mi možemo imati bojazan da će do toga doći, ali ne možete ga procesuirati zbog nečeg što se može dogoditi, već mu dati javno upozorenje da se to ne dogodi. U suprotnom, to nije nešto što će spadati u djelokrug Povjerenstva, jer ako dođe do zloporaba ili otkrivanje informacija – to je posao za organe progona.

Smatrate li da imate dovoljno ovlasti za pravovremenu i dobru kontrolu? Kako bi se država mogla osigurati da informacije ne cure? Treba li mijenjati zakon?

Postoje države koje imaju antikorupcijske agencije, poput Slovenije. Takva tijela normativno imaju veće ovlasti. RH trenutno strogo odjeljuje kazneni progon od našeg djelovanja – mi smo mali korektiv, kao predvorje korupcije. Javnim djelovanjem, ukazivanjem na neprimjerena djelovanja mi sudjelujemo u izgradnji standarda, koji bi morali podići razinu demokratičnosti društva i očekivanja građana kako bi se dužnosnici trebali ponašati i djelovati, koje poruke šalju svojim ponašanjem.

No, čim Povjerenstvo istupi, događa se potres. Predsjednica je imala na vašu odluku prilično oštar odgovor, navela je da ste prekoračili ionako male ovlasti i da se stavljate u ulogu političkih arbitara.

Ne znam mislite li na njenu reakciju na pokretanje postupka ili pisano očitovanje o samoj odluci. Nemam potrebe to komentirati, dužnosnica ima pravo da se očituje i to je napravila kako je mislila da je primjereno. Mi smo naše razloge detaljno obrazložili. Situacija je bila jasna. Na žalost, mediji nisu prisutni našem odlučivanju na sjednici. Povredu vjerodostojnosti i nepristranosti objasnili smo tako što smo naveli da nije problematična uplata donacija, humanitarno djelovanje mi čak i podupiremo. Dužnosnica je morala voditi računa o ustavnim obvezama i svim načelima na koja je Zakon o sprječavanju sukoba interesa obvezuje. Mogla je sredstva primljena na račun raspodjeliti na primjeren način. Kad je iskoristila mogućnost da ih vrati stranci, ona su postala imovina stranke.

Od tog trenutka na dalje mogla je reći samo da joj je bilo drago za što su izabrali donirati novac za određenu svrhu i prepustiti raspodjelu HDZ-u. Dogodilo se, međutim, da je tijekom dužeg razdoblja – u svibnju i listopadu 2015. te siječnju 2016., dakle, imamo bar tri vremenski udaljena događaja – osobno uručivala donacije i javno ih prikazivala kao da je to donirala predsjednica. To ne odgovara činjeničnom starnju i tu je u pitanju vjerodostojnost. Kada govorimo o nepristranosti, ona je bila dužna podnijeti ostavku u članstvu stranke, što je i učinila, ali ta se odluka implicitno odnosi na to da je morala držati distancu od stranke i njene politike. Kad dužnosnica odlučuje kako će HDZ dodijeliti sredstva, kome, kada i u kojim iznosima, a pritom ih prikazuje kao donaciju koju dodjeljuje predsjednica, stvara se dojam o povezanosti dužnosnice i političke stranke, koje ne bi smjelo biti.

Je li Povjerenstvo pod političkim pritiskom?

Ne, a sve i da jesmo na nama je da gradimo tu instituciju kao i do sada. Transparetno smo navodili koji je povod za pokretanje postupka, koji je razlog za odluku. Sve mora biti javno dostupno na stranicama Povjerenstva. Uložili smo puno truda i znanja da bi izradili obrazloženja na način da podignemo kredibilitet institucije, sve to smo napravili u odnosu na političare koji obnađaju vlast i na državnoj, tako i na lokalnoj i regionalnoj razini.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.