Dag Oršić, volonter Centra za mirovne studije, komentirao je u sklopu regionalne teme u Novom danu utjecaj napada koji su se dogodili u Njemačkoj na širenje straha od izbjeglica.
Svi ovi događaji proizvest će jako puno predrasuda. Policija još ne zna motive napada, ali ima jako puno nemira vezanih za izbjeglice. Hoće li se mrzitelji zbog ovih događaja podići protiv njih?
Predrasudâ uvijek ima i protiv njih se treba boriti i kad su ovakve krizne situacije, ali i kad je situacija mirna. Ljudi s predrasudama ima svuda. Moje iskustvo je da se ti ljudi moraju identificirati s tim ugroženim pojedincima, sjetiti se da dolaze iz ratom pogođenih područja, i da su pogođeni ratom, pa čak ako ne i direktno, da su im životi ugroženi. Jesu li ugroženi glađu ili ratom sasvim je svejedno. Njihov put ovamo trajao je mjesecima, nekad i godinama i svakako nisu u položaju u kojem bi itko od nas htio biti.
Dio ljudi se otvorio i pomogao, a drugi su upozoravali da njihov dolazak nije dobar, jer će promijeniti svijet u kojem živimo, da je upliv drugih kultura udar na naš identitet. Kako se boriti protiv straha i predrasuda?
VEZANE VIJESTI
Jednostavno inkluzijom tih ljudi u društvo. Svi oni imaju profesije, pozadinu, radili su nešto, imaju iskustva i kulturu koju žele podijeliti. Samo im treba otkloniti prepreke. Puno ljudi dolazi iz zemalja koje imaju tradicije mikrobiznisa i ne znam kako našim ljudma nije u interesu da oni počnu s poslom i krenu doprinositi zemlji, plaćati porez.
Vi djelujete u Porinu. Kako je to prihvatilište za azilante organizirano, kako izgleda dan izbjeglicama, kako teče integracija i inkluzija, uče li djeca hrvatski jezik?
Imamo velikih problema. Ne bih htio blatiti sustav, jer problemi su višesloniji, ali sustav ne funkcionira – po zakonu bi tražitelji azila trebali dobiti tečaj hrvatskog, ali to nije orgnaizirano. Zato pozivam volontere da se uključe u pomaganje. Sustav ne razumije da su to ljudi različitih kultura i znanja prvenstveno engleskog jezika, neki su nepismeni i na svom jeziku. Teško je to osmisliti. Naša je prednost što ima dovoljno volontera da možemo raditi jedan na jedan, svatko pristupa osobi individualno. Sustav ima tendenciju da pronađe jednu osobu na razred, ali učenje jezika na taj način je nemoguć, jer makar pola ljudi neće razumjeti lekcije.
Mogu li nekvalitetna integracija i beznadnost izbjeglica proizvesti psihičku nestabilnost i nasilnih incidenata poput ovih koji su se dogodili u Njemačkoj? Detalji slučaja otkrivaju da se radi o ljudima s psihičkim oboljenjima, zatim pojedincu kojemu je odbijen azil.
Treba imati na umu da ti ljudi nisu uopće različiti od nas – naši su zatvori puni naših ljudi, a ne stranaca. Imamo vijesti da naši ljudi polaze u ekstremne podvige, iz različitih motivacija. Izbjeglice su potpuno identične nama – ima labilnijih profila, ima ekstremnijih, koji će postupiti na ekstremniji način. Međutim tih 250 do 300 ljudi koji su kod nas zatražili azil, to su nevjerojatno sitni brojevi i pravog straha ne treba biti.
Dakle, ako je pojedinac nasilan, to ne znači da je grupa nasilna, ne smije se stigmatizirati psihički oboljele, kao ni tražitelje azila. Kako postići da se jedan slučaj ne prenese na grupu?
Treba raditi pozitivnu propagandu. Umjesto da se stigmatiziraju ljudi, treba pokazati one koji su se otvorili prema ovom narodu i zemlji. Kada su Hrvatsku pogodile poplave – znam barem desetak ljudi koji još nisu ni dobili azil, a uključili su se u tovarenje kamiona za pomoć pogođenima poplavama. To nitko nije popratio. Dakle, sigurno je da u toj našoj maloj grupici postoje nevjerojatno dobri ljudi.
Koje će, po vama, biti posljedice povezivanja izbjeglica s terorizmom?
Posljedice će se najviše osjetiti u njihovom stavu prema medijima – neće se htjeti pojaviljivati u vijestima, neće željeti na portale, televizije. Već imaju veliki otpor od pojavljivanja u medijima.
Kada govorimo o edukaciji najmlađih – vesele li se oni volonterima i učenju jezika?
Jako. Jedva čekaju da im netko dođe. To su djeca kojoj trebaju intelektualni izazovi, oni nemaju organizirano vrijeme. Postoje igraonice. To su djeca koja će ostati u društvu i ono što se sad zbiva ostavit će posljedice na njih. Trebaju im knjige i treba im se posvetiti. Ako nemaju tečaj hravatskog, kako će se uključiti u društvo?
Kako reagiraju na na ovakve događaje?
Promatraju to isto kao i mi. Ima ljudi koji jako to osuđuju, ima onih koji se idnetificiraju – osjećaju da razumiju zašto se to dogodilo, a ima i onih koji su labilni, pa polude, okrenu se alkoholu. No, za sada nemamo zbilježenih ekstremnih reakcija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
