Gost Novog dana bio je hrvatski branitelj, Zoran Erceg.

Zašto je došlo do prosvjeda u Srbu?

Bio sam sretan što mogu dijeliti mjesto s narodnim borcima, antifašistima. Ja s njima dijelim isti sustav vrijednosti, a ekstremizam je naš zajednički neprijatelj. Ja sam došao u Srb i želio prikazati i razobličiti taj ekstremistički skup. Navodno su našli pravni oblik kojim su željeli blokirati i onemogućiti proslavu. Organizirali su i predavanje o Domovinskom ratu, na koje sam ja želio otići, da čujem što imaju za reći. Policija me uklonila kako ne bih mogao svjedočiti da tu nema predavanja o Domovinskom ratu i nema zakonskog uvjeta koji im omogućava da drže šator. Policija ih je uklonila s velikim zakašnjenjem, jer su nam načinili veliku štetu.

Ministar Vlaho Orepić je rekao da je s jedne strane riječ o nacizmu i fašizmu, a s druge strane, o boljševizmu. Kako to komentirate?

Svi koji su imali ikakve dileme trebali su doći u Srb. Mnogi su ljudi relativizirali i nisu se htjeli izjasniti o Srbu, pa ni Plenković. Svi su mogli doći tamo i vidjeti o čemu se tamo radi. Nisam vidio nikakav znak četništva, srpskog ekstremizma, bilo što, što bi me uznemirilo. Vidio sam ljude s kojima dijelim isti sustav vrijednosti, na što sam jako ponosan.

Izmjenjuju se intenzivne diplomatske note između Srbije i Hrvatske. Jesu li podizanje spomenika Miri Barešiću i ukidanje presude Alojziju Stepincu razlozi zaoštravanja odnosa?

Svatko se od nas mora suočiti sa svojom prošlošću. Mi u Hrvatskoj nismo imali snage to učiniti. Dozvolili smo da nam u vrh vlade dođu pristaše ekstremne desnice. Spomenik Miri Barešiću, za kojega mogu bez imalo problema reći, ustaškom ubojici, koji je suđen i osuđen u Švedskoj, kojega su američke vlasti izručile Švedskoj, i tu nema nikakve dileme da se radi o teroristi. Žalosno je i užasavajuće da se Hrvatska ponaša dobronamjerno prema svojim teroristima, kad u cijelom svijetu jača veliki otpor protiv terorizma. Kad se svijet ujedinjuje u borbi protiv terorizma, mi dižemo spomenik teroristi i ubojici, za mene je to užasno i neprihvatljivo.

Jesu li izjednačeni i ustaštvo i četništvo i partizanski pokret i Domovinski rat ili tu ima razlike?

Za mene je uopće nezgodno govoriti o razlikama, jer su one ogromne, nemjerljive. Skoro je nepristojno pitati takvo pitanje. Antifašisti su bili borci za slobodu. Ustaše nisu bili borci za slobodu. ’91. godine mi smo krenuli u borbu za slobodu. Ja sam dragovoljac Domovinskoga rata i time se ponosim. Mi kao ratni veterani i hrvatska država moramo smoći snage i reći o svim nepravilnostima koje su bile u Domovinskom ratu, a nažalost ih je bilo. Kad je krenuo ustanak protiv ustaša bilo je klanja. Ali ako povučemo paralelu što se nama događalo u Domovinskom ratu, i da nismo mogli spriječiti nedopuštena klanja i ubojstva nenaoružanih civila, kako su stavnovnici u Srbu mogli biti zaštićeni. U vrhu Srbije nalaze se ljudi koji su vodili ekstremističku politiku za vrijeme našeg zadnjeg rata, u Hrvatskoj se nalaze naši ekstremisti. Nije čudno da mogu naći zajednički jezik. Ustaše i četnici su se jako dobro pazili. Ovo što se sad radi između Hrvatske i Srbije samo je predstava za javnost.

Relativizira li se antifašizam?

Naravno da ima pokušaja relativiziranja antifašizma i ovaj skup proustaških marginalnih stranaka u Srbu bio je u funkciji relativiziranja antifašizma. Tu sudjeluju i neki dijelovi katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako se gledaju nepristrani dokumenti, ako se gledaju ustaški dokumenti, u njima stoji da je Maks Luburić toliko pretjerao s klanjem na području Donjeg Lapca, Srba i drugih mjesta, da su ga ustaške vlasti pozvale na stegovnu odgovornost, jer je svojim terorom prouzrokovao da se ljudi dignu i odu u šume.

Jesu li u ovo teme koje suštinski interesiraju građane ili je sve stvar politike?

U Hrvatskoj je među ljudima koji se ne bave politike prisutno razmišljanje, ali moj bi prijedlog svima njima bio sljedeći: pokušajmo zamisliti da se riječ ustaša ili četnik zamijeni riječju pedofil. Dok Hrvatska i Srbija ne riješe probleme iz prošlosti, nemamo zdrave temelje za budućnost naše zemlje. Ovim stvarima desnica i u Hrvatskoj i u Srbiji drma stabilne temelje koje imamo četrdesetak godina. U Hrvatskoj postoji jako veliki antifašistički pokret. Antifašizam dijeli veliki broj sudionika Domovinskoga rata, i ne možemo prihvatiti relativizaciju antifašizma.

Koliko često nailazite na odobravanja ili kontra stavove i napade i što to govori o društvu u kojem živimo?

Na Facebooku me, što putem privatnoga profila, što putem grupe koju vodim, prati 27-28 tisuća ljudi. Napada ima, ali je broj neznatan u odnosu na veliki broj podržavatelja. Mi antifašisti Hrvatske moramo reagirati na okrupnjavanje desnice u Hrvatskoj i naći ćemo adekvatan odgovor na ovo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.