Ministar zdravstva Milan Kujundžić gostovao je u Novom danu u nastupnom intervjuu u funkciji ministra te je govorio o budućim potezima.
Koji je po vama najveći problem u zdravstvu i koji će vam potez biti prvi?
Puno je problema u zdravstvu, a s druge strane hrvatski je jedan od rijetkih sustava na svjetskoj razini. Medicina u Hrvatskoj i brojni hrvatski liječnici, po citiranosti i sudjelovanjima na kongresima spadaju u svjetski vrh. Druga strana medalje je ta da zadane okolnosti treba popraviti i sustav prilagoditi trenutku. Nešto što su Amerika ili Njemačka mijenjale prije 15 godina, moramo i mi.
Prilično ste oštro govorili o kolegama svojevremeno. Prigovorili su vam da ste ih nazvali lijenčinama.
To je izvučeno iz konteksta i žao mi je ako sam koga povrijedio, ali rekao sam istinu ne samo o medicini, već i drugim granama. Sustav dopušta da neki rade malo ili ne rade. To je sociološka stvar – neki rade više i bolje, a to treba normirati i nagraditi. S postojećim resursima trebamo imati više.
Kako ćete vi to mjeriti?
VEZANE VIJESTI
Lako. Na zavodu za gastroenterologiju gdje radim, svako jutro kad sjednemo za stol sestra donese i vidimo što je tko napravio dan ranije. Ta izvješća su tražiti od ravnatelja bolnica, a oni će ih tražiti od šefova klinika i zavoda. Moje mjere i koraci će biti takvi da ću tražiti od ravnatelja bolju organizaiciju, i tražit ću način kako nagraditi one što rade više, i kako potaknuti one koji rade manje.
Što će se događati s radom u privatnim klinikama liječnika koji dolaze iz javnog sustava?
Potrebna nam je normizacija slična onoj u Sloveniji i Njemačkoj. Oni ljudi koji vrijede i zasluže mogu radiiti i izvan radnog vremena. Oni koji znaju raditi, njih će uzeti Austrija i Švedska. Najbolje nam uzimaju, dakle one u naponu snage, koji su se već dokazali.
Kako ćete to zaustaviti? Ondje su plaće između 5 ili 10 tisuća eura.
Da. Kod nas je ista je plaća za sve – ja mogu čitati novine ili biti na operaciji cijeli dan. To moramo mijenjati. U ovom trenu plaća liječnika iznosi oko 9.000 kuna, a s dežurstvima može narasti na 12 do 13 tisuća. Moramo tražiti način kako nagraditi posao, ali to je normalna stvar. U Americi mi je kolegica rekla – nikoga nemoj pitati kolika je plaća, to se kod nas ne pita, svi imaju različito.
Hoće li plaće rasti?
Ni jedna vlada ne može obećavati da će plaća rasti, ali ako bude rastao BDP mogle bi rasti i plaće.
Vjerujete li vi da onaj tko ima više treba platiti više u zdravstvu?
Blagodat je jedna ovo što imamo sada i što smo imali neovisno o tome koliko tko ima. Moramo sačuvati dostupnost, ali i uvesti pravednost – i tu mislim na one koji zarađuju, a ne uplaćuju u sustav. Imate osobe koje vode privatni biznis. Prijavi se na plaću 3000 kuna i plaća 350 kuna zdravstveno, a iz profita se vidi da zarađujem nevjerojatno. Mnogi ljudi se predstavljaju kao socijalna kategorija, a voze skupe automobile. Zdravstveni sustav nam treba svima – sutra mogu imati nesreću, infarkt ili tumor na mozgu.
Hoćete li povećati izdvajanja za zdravstvo i kakav je učinak imalo smanjenje doprinosa za dva posto?
Kad gledamo u postocima, Hrvatska izdvaja visokih 14 posto iz plaća za zdravstvo, ali ako gledamo u apsolutnim bbrojevima izdvaja se malo. Njemačka, Nizozemska i Danska u prosjeku godišnje troše oko 5.000 eura po glavi stanika. Nama je najbliža po tome Slovenija koja u prosjeku izdvaja 2.500 eura. Mi izdvajamo oko 1.400, dakle, imamo relativno malu količinu novca za zdravstvo, koje je sve skuplje i skuplje, pogotovo kad su u pitanju lijekovi.
Dopunsko zdravstveno osiguranje – hoće li poskupjeti?
Ni slučajno nemamo takve primisli.
Što ćete napraviti po pitanju gubitaka u sustavu?
Naovdno su veliki i povećavaju se. Neću trčati s brojevima, kontradiktorne su u svakom slučaju. Svake godine manjkaju milijarde, i stvara se novi manjak – trošimo više nego imamo. Istina je u sredini. Treba trošiti manje i to se može postići organizacijom i kontrolom, objedinjenom javnom nabavom za lijekove ili aparate. A moramo i uštedjeti i unutar sustava.
Kakve su reforme provedene do sada u ministarstvu i hoćete li nastaviti stopama prethodnika, primjerice oko mjere 48 sati, spajanja bolnica, plaćanja prema učinku putem HZZO-a?
Bacati se blatom po prethodnike nije dobro. Bilo je dobrih mjera, poput plaćanja po učinku, ali se to izrodilo u nešto drugo – brzo su se dosjetili kako se može fakturirati nešto što ne odražava stvarni rad. Treba napraviti i kvalitativnu analizu. Financijsku i medicinsku struku treba tu integrirati – drugačije prikazuju stanje. Da bi se spriječile zloporabe nužne su kohezija i objektivnost, da olovka ne odnese previše. To su i kontrole bolovanja, potrošnja lijekova, sve do fakturiranja bolesti – kad pod jednom šifrom dobijete više nego po nekoj drugoj.
Što je sa spajanjem bolnica?
Nisam revolucionar, treba ući ili popravljati. Naslušali smo se o reformama, a trebamo se prilagoditi velikim sustavima.
Hoćete li ići u smjene ravnatelja bolnica?
Moram vidjeti tko su i kakvi su im rezultati. Nemam ništa protiv njih sada, ali analiza je potrebna. Treba što prije djelovati. No, ne smije se ići ni ishitreno – nekoliko tjedana će nam trebati za to, negdje su se zaigrali, troši se, primaju se novi ljudi.
Je li nabava najveći problem?
Prvo moramo okupiti ljude iz gastroenterologije, kirurgije i drugih grana medicine. Gledajte, kad se naviknete na jedne aparate i pitaju vas o tome, ti to propagiraš, a ima i onih koji su štedjeli, što se na kraju može ispostaviti kao bacanje novca zbog nekvalitete. Treba okupiti ljude svih struka i vidjeti što bi bila najbolja rješenja pa objaviti tendere za sve bolnice. Tu postoji i formalno-pravni problem, može se utjecati na nabavu u državnim bolnicama, a tu ne spadaju županijske. Mi možemo ukazati da se umjesto nečega što košta 1.000 eura može nabaviti za 700, a da mu 300 ostaje za šprice, pacemakere, proteze.
Pročitajte i PRVI te DRUGI dio intervjua.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
