Pojam "domovinska sigurnost" prilično je na lošem glasu zbog SAD-a. Ovaj krovni naziv za niz spornih totalitarnih praksi američkih vlasti, skovan je u doba jednog od najnepopularnijih predsjednika u povijesti Sjedinjenih Država, Georgea W. Busha, kao reakcija na teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. godine.
Ugledni američki stručnjak za ustavno pravo Glenn Greenwald navodi da su u SAD-u pod paskom borbe protiv terorizma uvedeni neograničeni pritvori za osumnjičenike, prisluškivanja bez naloga, tortura, zabrane letenja za označene pojedince, Guantanamo, ispitivanja u trećim zemljama, nešto fleksibilnije poimanje ljudskih prava te CIA-ini projekati odnosno nepriznate operacije američke tajne službe izvan teritorija SAD-a.
Zahvaljujući novim pravilima u svijetu nakon 11. rujna SAD su se dodatno udaljile od poštivanja međunarodnog prava, a posebno je kritizirana činjenica da su si uzele za pravo formiranje logora u Guantanamu, gdje su osumnjičeni za terorizam patili godinama bez optužnica.
No, osim krajnje problematične vanjske politike, ‘Domovinska sigurnost’ unijela je kontroverze i na unutarnjem planu.
Građane se, ne samo u SAD-u, već i šire, počelo navikavati na rigoriozne i često nelogične provjere na aerodromu – niste više smjeli unijeti vlastitu bocu vode na izlaz prema avionima, ali ste i dalje mogli kupovati litre zapaljivog alkohola u Duty Free Shopovima. Uslijedilo je i izuvanje cipela, provjere na barut, rentgeni.
Kada je riječ o privatnosti, ona je stradala među prvima, a pogotovo su na meti bili doseljenici u SAD. Državi, u kolaboraciji sa korporacijama silikonske doline, dozvoljeno je da nesputano nadzire privatnu komunikaciju građana, o čemu je progovorio zviždač Nacionalne sigurnosne agencije Edward Snowden, trenutno tražen od strane SAD-a temeljem kontroverznog zakona usmjerenog protiv stranih špijuna, starog stotinu godina.
Sustav domovinske sigurnosti dodatno je opteretio krajnje ispražnjeni proračun SAD-a, dok su se paralelno ukidali socijalni programi.
Nevladina organizacija Projekt nacionalnih prioriteta (National Priorities Project), na svojim je stranicama objavila brojač troška Domovinske sigurnosti. Za nju porezni obveznici izdvajaju 6,74 milijuna dolara po satu i s današnjim danom to daje ukupno potrošenih 710 milijardi dolara. Usporedbe radi, recimo da istovremeno izdvajaju tek 4,87 milijuna dolara po satu za javne subvencije za stanogradnju.
Ovdje treba spomenuti i da Domovinska sigurnost nije bila namijenjena isključivo sprječavanju terorističkih napada na američkom tlu, već i zaštiti od prirodnih katastrofa. Ta se funkcija spominje i kada je riječ o hrvatskoj inačici. Međutim, stotine tisuća ljudi koji su primali plaće iz proračuna temeljem stavke Domovinske sigurnosti, kroz čak 22 agencije, nisu bili u stanju spriječiti niti u razumnoj mjeri olakšati posljedice uragana Katrine, jedne od najvećih ljaga Busheve vladavine.
“Čini se da najveća prijetnja našim slobodama nisu sami teroristi, već odgovor naše vlade na njih… Oni koji podržavaju vlasti tvrde da razmjeri novih prijetnji zahtijevaju novu paradigmu. Ali, zasad smo vidjeli samo ponavljanje stare – široko zadiranje u naše slobode, široko targetiranje nepopularnih osoba bez državljanstva i manjine, u ime rata. Ono što je novo jest da ovome ratu nema kraja, a naš neprijatelj je samo maglovito naznačen, zato će ova zadiranja biti trajna”, napisao je pravnik David Cole za ugledni Nation 2002., kada je sustav uspostavljan.
Na sličan je način reagirao i hrvatski Centar za mirovne studije, koji snažno zagovara humanije prakse u odnosu prema izbjeglicama, još jednoj “sigurnosnoj ugrozi” identificiranoj od našeg militantnije nastrojenog dijela vlasti.
“CMS izražava zabrinutost budući da ministar Krstičević u javni prostor uvodi, za Hrvatsku, neprimjeren koncept tzv. domovinske sigurnosti koja se u svojoj srži ne razlikuje od dosadašnjeg pristupa nacionalnoj sigurnosti. Iako je u ovoj fazi javne rasprave još uvijek nejasno o čemu je riječ u tzv. novom konceptu domovinske sigurnosti, izjave ministra Krstičevića upućuju na to da će se napraviti ponovno ista greška, kao i u ranijim slučajevima kada se nisu analizirale sigurnosne prijetnje prema svim državljanima Hrvatske, već su se prijetnje apstrahirale prema apstraktnom pojmu ‘domovine’. Na taj način propušta se uvidjeti i odgovoriti na temeljne prijetnje svim građanima, kao što su visoka stopa nezaposlenosti, visoka financijska zaduženost, nepovjerenje u pravosuđe, deložacije – gubljenja prava na dom, politička korupcija, nepovjerenje građana u demokratske institucije, rast ekstremizma i vjerskog fundamentalizma u političkom prostoru, udari na slobodu medija… “, naveli su.
CMS je tako prije desetak dana pozvao Vladu RH da krene s uvođenjem suvremenog koncepta ljudske sigurnosti koji je prepoznat, za razliku od domovinske sigurnosti, u temeljnim dokumentima EU. Oko izrade ovog dokumenta treba biti pokrenuta široka javna rasprava koja će uključivati sve relevantne aktere, kako bi ovaj strateški dokument u konačnici što realnije odgovorio na sigurnosne izazove svih građana Hrvatske. CMS apelira i da nositelj radne skupine za izradu ovog dokumenta ne bude isključivo MORH, što je sada slučaj, i to zbog realne opasnosti manjka širine vizije i sužavanja razumijevanja ugroza samo na različite oblike „fizičkih opasnosti“ za građane – već interdisciplinarno tijelo koje će činiti različita ministarstva te različiti akteri civilnog društva.
Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade i pobornik ove “preventivne” umjesto “reakcijske” paradigme sigurnosti, već je predložio sebe za čelnika povjerenstava za izradu prijedloga zakona o sustavu domovinske sigurnosti te za izradu strategije nacionalne sigurnosti, obećava poštivanje ljudskih prava i sloboda, toleranciju, transparentnost sustava, dijalog, poštivanje demokratskih standarda.
Što vi mislite da nosi ova modernizacija obrane Hrvatske?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.