Gosti Pressinga N1 bili su književnica Milana Vuković Runjić i povjesničar filma Daniel Rafaelić.
Što kažete na Trumpovu pobjedu? Neki kažu da je to smak svijeta.
Vuković Runjić: Mislim da je malo pretjerano reći da je to smak svijeta. Ne može on baš ispaliti nuklearnu bombu kad se posvađa s Melaniom ili ima lošu frizuru. Mislim da je ovo poraz lažne malograđanštine Hillary Clinton.
Je li ovo kraj političke korektnosti? Ušao je u mainstream netko tko je dosad bio zamisliv u Splitu, Italiji…
Rafaelić: To pokazuje da smo mi bili avangardni u nekim svojim izborima. Sve smo o fašizmu vidjeli u Građaninu Kaneu Orsona Wellesa. Sada to doživljavamo. Nije se urušila nikakva civilizacija, više civilizacija se rušilo kada je George W. Bush dva puta biran.
Ima li ipak nešto što zabrinjava?
Rafaelić: Ima. Isto kao i kod mnogih naših političara. Nedostatak intelekta i obrazovanja. To se vidi i to je zastrašujuće. Ni on ni na nisu ništa pročitali u životu. Djeluju kao kreteni, ja to moram reći. I tu dosta podsjećaju na naše političare.
Što mislite o Melaniji Trump?
Vuković Runjić: Ne znam puno o njoj. Ne čini mi se kao neka jaka ličnost. Sve je ovo zanimljivo ako smo gledali seriju House of Cards. Isto tako jedna lijepa, mlada, plastična prva dama… Degutantno mi je bilo i kod Clinton “birajte ženu, birajte ženu”. To je isto kao i da kod nas netko kaže da predsjednik mora biti muškarac. To mi je jednako degutantno.
Hollywood je dao potporu Hillary Clinton…
Rafaelić: To je isto lažno, jer Hollywood nikada nije bio desniji, neokonzervativniji. I pod lažnom egidom su stali uz Clinton.
Vuković Runjić: Ja oduvijek podržavam našu predsjednicu. Ali ne zato što je žena, nego što je imala bolju kampanje i mislim da vodi bolju politiku.
Kako komentirate sada njezin pad popularnosti onda?
Vuković Runjić: Ankete treba s rezervama uzimati. Sada su u SAD-u sve ankete govorile da će Hillary Clinton pobijediti.
Dolazite s Interlibera, kakva je situacija?
Vuković Runjić: Ona uvijek nas nakladnike tješi jer smo suočeni s lošim činjenicama. Propast knjižara, nakladništva, ovaj porez koji nam je prijetio, prosjek je da Hrvat godišnje pročita 0,45 knjiga. Ali to je ipak više od Trumpa. Ovo što se ministru financiju trebalo objašnjavati da ne ubija knjigu govori o svijesti u Hrvatskoj o knjizi. Mi nemamo tu naviku.
Odustalo se ipak od povećanja poreza. Što se dogodilo?
Vuković Runjić: Vjerujem da je Most napravio pritisak na HDZ. Nije povećan porez na ortopedska pomagala, kruh i knjige. Još ne znam što se događa s autorskim pravima. Cijela kasta ljudi u Hrvatskoj živi od autorskih honorara od kojih bi sada trebalo još više otkidati.
Ako je ušla knjiga u taj korpus s lijekovima, kruhom… Znači li da je to netko prepoznao? Što je s povećanjem PDV-a za kino ulaznice?
Rafaelić: Ne. Radi se o čisto populističkom potezu. Da je to netko prepoznao, ne bi se niti govorilo o tome. To bi trebao biti jedan civilizacijski doseg. Kino ulaznice, držalo se na 5 posto da vide kako će se razviti kino mreža. Razvila se nezavisna kino mreža, ali i veliki lanci. Oni će najmanje trpjeti povećanje PDV-a dok je on opasan za nezavisne kino prikazivače. Oni su u velikoj opasnosti.
Kada je bila priča o poreznoj reformi odmah se Ceh ugostitelja digao na noge. Danas je to važna tema. Ali nisam čuo reakciju ljudi iz kulturnog miljea?
Rafaelić: Oni si već dugo međusobno bacaju klipove pod noge.
Vuković Runjić: Ne bih rekla da je tako. Mi smo se bavili drugim stvarima. Evo, i Interliberom. Nekad smo smatrali ako se knjiga prodala u 5 tisuća primjeraka da je to dobro, danas je dobra brojka 350. Dogodi se da netko iskoči iz gabarita, ali 90 posto knjiga u Hrvatskoj se ne prodaje u više od nekoliko stotina primjeraka. Vi ako se bavite knjigom ste ludi.
Koje je rješenje?
Vuković Runjić: Ja sam ga potražila s predsjednicom. Umjesto na Interliberu, čitale smo nas dvije u prepunoj sportskoj dvorani u Delnicama. Treba knjigu učiniti opet popularnom, a to se najlakše radi s najmlađima. Teško ćemo sad Donaldu Trumpu objasniti da treba čitati.
Jesu li sada neki veći gradovi i dalje bez kino dvorana?
Rafaelić: Nažalost. Recimo Karlovac. Imate situaciju u Osijeku… Nezavisni se na tržištu bore s komercijalnim lancima, koji je da se razumijemo, bitan. Ali moramo odvojiti što je kulturan program, a što je roba, čisti komercijalizam.
Kod nas se voli koristiti sintagma o tisućljetnoj hrvatskoj kulturi. 350 knjiga je dobra prodaja, čita se pola knjiga godišnje, gradovi poput Karlovca nemaju kina…
Rafaelić: To je sintagma skovana u NDH, propagandi koja je budalaština. Nažalost, sustav je još uvijek takav da ne prepoznaje da je kultura važna. S vlastitim kulturnim proizvodom možemo biti konkurentni u svijetu.
Što bi trebalo napraviti da se ostvari ta priča?
Vuković Runjić: Mi smo zemlja mora besmislenih agencija, a i dalje nemamo literarnu agenciju. To je agencija koja se bavi sustavnim promoviranjem književne baštine vani. Zašto ne bismo imali državni ured za knjige, kad već imamo za sport? Zašto se naš kulturni proizvod ne plasira vani? Ali to mora biti strategija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.