Krešimir Planinić o pobačaju

Krešimir Planinić iz inicijative U ime obitelji za N1 je komentirao stajalište te inicijative vezano uz reguliranje stavke zakona koja se tiče pobačaja.

Zbog čega fetus treba imati ljudska prava?

Imamo malo sukob u pojmovima, a to je da moramo prvo reći da je osnovno ljudsko pravo – pravo na život, a to je iznad svih ljudskih prava. Drugo pitanje govori o tome je li fetus ljudsko biće, to jest kad počinje život. Ako to dvoje spojimo, a znamo odgovore znanosti, znanost kaže da je biološka činjenica da život počinje začećem, tada dolazimo do jednostavnog zaključka da fetus ima pravo na život, ma kako ga mi nazvali, u kojem god vremenskom razdoblju svog razvoja bio.

Što je s pravom žene da odlučuje o svom tijelu, hoće li imati djecu, koliko će ih imati i kada?

Ovdje ste dotaknuli više vrsta pitanja. Drugo je pitanje raspolaganje svojim tijelom. To nije sporno, ali tijelo djeteta nije tijelo majke, to je drugo tijelo i drugi život, a to tzv. pravo nije ljudsko pravo, govorimo o pravu o odlučivanju na pobačaj. Pobačaj nije ljudsko pravo. Ako pogledamo Konvenciju o pravima djeteta, u preambuli stoji da moramo štititi i rođeno i nerođeno dijete.

Kako smatrate da treba glasiti zakon o pobačaju, koji je sad na snazi još iz sedamdesetih godina? U kojim bi slučajevima, ako bi se uopće trebalo, ženi dozvoliti pravo da pobaci?

Moramo razgraničiti par stvari, taj zakon iz ’78 godine je zastarjeli zakon, trebamo govoriti o tome trebamo li ga ukinuti i zašto.

Protivnici govore da je izrazito liberalan za te godine.

Za te godine? Pa ja ne znam kako možete reći da je netko liberalan, recimo za ženska prava, kad već govorimo o ženskim pravima, kad nemamo pravo o informiranju žena o tome kako najbolje donositi odluku i koje su činjenice u tome. Drugo je pitanje zdravstveno pitanje tih žena i majki. Pobačaj ne spada u mjere zdravstvene zaštite, To nije riječ o bolesti, nije nešto što možete otkloniti, nismo u sferi zdravstvene zaštite. Kad bismo se brinuli o tome, o zdravstvenoj zaštiti žene i majke, što moramo, onda moramo govoriti o informacijama i kako pospješiti kako da se taj neželjeni događaj ne dogodi.

Kako bi naš zakon trebao izgledati? Treba li ženi dopustiti pobačaj, ukoliko je ugrožen njezin život?

Mi govorimo o namjeravanom pobačaju, pobačaju na zahtjev. U iznimnim slučajevima, dakako, ima različitih regulativa, svakako je bitno naglasiti da svaki razgovor o regulativi vezano za život nerođenog djeteta treba početi od toga kad počinje život, odnosno da štitimo ljudski život. Kako će se regulirati – to je šira rasprava i apsolutno potrebna u našoj državi. Moje osobno mišljenje je svakako da idemo štititi život i način na koji ćemo to napraviti, da usporedimo svu regulativu koja nam je sada dostupna i da kroz to razgovaramo i donesemo dobar zakonski prijedlog koji će poštovati i ženu i majku, i štititi ljudski život.

Kako treba izgledati kompromis, što se tiče zakonskih odredbi? Treba li pobačaj ipak dozvoliti u nekim situacijama ili nikako?

Treba štititi ljudski život, kako i koja regulativa treba, to će iznjedriti rasprava.

Je li nama uzor poljski ili irski zakon?

Hrvatski Ustav bi nam trebao biti uzor, a on jasno kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život. a što se tiče drugih regulativa, poljski zakon ima regulativu koja govori o iznimkama, od zaštite nerođenog djeteta, gdje su spomenuti slučajevi začeća kriminalnim, odnosno kaznenim djelom, malformacija ploda, taj dio regulative postoji. Pitanje je kako ćemo mi to svi skupa u Hrvatskoj regulirati, ne u smislu kakav je ustav neke druge zemlje.

Poljski ustav predlaže da se žena, koja počini pobačaj, kazni zatvorom. Jeste li za te ekstremne mjere?

Poljski zakon to ne predviđa, to je bio prijedlog, koji nije usvojen. Ako ćemo razgovarati o nečemu što je u skladu sa zakonom, naravno da treba razgovarati i o onome koji postupa protivno zakonu, a sad kako to i na koji način riješiti, to nije pitanje za mene.

Druga strana naglašava da je sivo tržište rašireno u zemljama gdje su na snazi restriktivni zakoni o pobačaju, da su životi žena ugroženi. Što s tim?

Analize ih pobijaju. Ne postoji poveznica između zakona koji štiti život i liberalnijeg zakona i smrtnosti majki kod poroda. Postoji usporedba Poljske i Latvije, koja govori o tri slučaja smrti na sto tisuća žena u Poljskoj, dok je šest puta više u Latviji, koja ima liberalniji zakon.

Kako komentirate ulogu Ustavnoga suda, koji dugo nije dirao u taj zakon? Bivša vrhovna sutkinja je rekla da je u to najbolje ne dirati.

Ustavni sud i ustavni suci ne mogu, zato što je to težak posao, reći da je najbolje ne dirati. To je dužnost Ustavnog suda.

Priča se da vi, U ime obitelji i gospođa Željka Markić, čak pripremate i referendum. Bi li se o ovom pitanju trebao raspisati referendum?

To je značajna tema. Meni je drago i legitimno je pravo da postoje različita shvaćanja i meni je čudnije kad je netko ravnodušan prema tome. Demokracija je takva vrsta okolnosti da mi iznosimo stajalište vezano za zaštitu života, a netko drugi kaže to nije tako. Što se tiče referenduma, to je jedan od pravnih alata i moguće, ali nismo o tome uopće razgovarali.

Ne postoje dogovori o referendumu?

Nismo o tome razgovarali u U ime obitelji, ali to je jedan od pravnih alata.