Ivana Penava o godišnjici pada Vukovara

Povodom godišnjice pada Vukovara (18. studenoga 1991.) gost Novog dana bio je gradonačelnik tog grada, Ivan Penava.

Sutrašnja Kolona sjećanja bit će nešto drugačija nego prijašnje. Po čemu?

“Kolona je manje-više jednaka svake godine. Ove godine je razlika što će ponovno ići kroz centar grada, kako je išla i nekada, a branitelji se okupljaju na stadionu. Jedina istinska promjena je da napokon imamo okupljenje sve branitelje kao predvoditelje kolone. Ove godine smo prvi put išli da ih sve okupimo pod nazivom Hrvatski branitelji Vukovara.”

Koliko ljudi očekujete?

“Teško je procijeniti, ali sudeći po pozivima, po traženju smještaja, bit će to izniman broj. Usuđujem se reći jedna od najvećih, ako ne i najveća kolona ikad, od oko stotinjak tisuća ljudi. Ali treba podsjetiti da nema škole u Rrepublici Hrvatskoj koja taj dan ne obilježava dan sjećanja. Možemo reći da je puno veći broj uključenih, cijela Hrvatska. A od prošle godine i inozemstvo.”

Stiže i državni vrh. U Vukovaru je danas prva sjednica Vlade Adnreja Plenkovića van Zagreba, a donosit će se i neke odluke o samom gradu. Vukovar bi trebao postati grad posebnog pijeteta, tu je sufinanciranje izdgradnje pristaništa, program obnove energetske strukture, a Vlada će dati 18 milijuna kuna, koliko nedostaje, za obnovu Vodotornja. Je li to dosta da se pokrene Vukovar?

“Nije ni blizu dovoljno, ali sigurno da treba pozdraviti. To su sve lijepe i potrebne stvari, ali od njih se ne živi. Grad Vukovar mora biti tema i kada se vuku potezi, kada se vode imenovanja, dovode investitori… Imamo 9,5 milijardi kuna izravne štete, a sve Vlade su u obnovu uložile 3 milijarde. I tu možemo tražiti razlog zašto Vukovar ne može krenuti dalje, malo je vraćeno u gospodarstvo. Vukovar nema izvornu šansu. Ovo su parcijalni koraci koji ne dovode do konkretnog rješenja. Treba nakon 25 godina reći dosta, želimo da Vukovar bude perjanica gospodarstva.”

Vlada će dati 18 milijuna kuna za obnovu Vodotornja, a koliko je dosad skupljeno u akcijama?

“Nešto više od 12 milijuna kuna i tu moram iskazati zahvalnost svima koji su se uključili. To je ono što nas u gradu drži – spoznaja o vrijednosti koju smo dužni njegovati, graditi. I što većina Hrvata misli o našem gradu.”

Kada bi radovi mogli započeti?

“Vrlo brzo ćemo imati raspisanu javnu nabavu i onda o samom njezinom postupku ovisi hoće li to biti prvi, drugi, treći mjesec iduće godine. Sami bismo htjeli da je to već krenulo, imali smo već odgoda zbog projektiranja, ali kada gledate da 25 godina nije ništa rađeno, dva, tri mjeseca se može čekati kad je u pitanju kvaliteta posla.”

Predsjednik Franjo Tuđman je 1997. naložio svim županijama da obnove neki javni objekt u Vukovaru. Zadarska županija je dala tri milijuna kuna za Vodotoranj, gdje je završio taj novac?

“Završilo u tadašnjem ministarstvu regionalne obnove. Ono što moram reći, tada po tom programu, financijska situacija nije bila bajna u Hrvatsku i ti novci su zapravo otišli na ostale radove, potrošeni su na druge objekte. Nije mi poznato zašto se nije krenulo sa sanacijom Vodotornja. To je bila prva inicijativa pokojnog predsjednika, druga je trebala slijediti na gospodarskom planu, da su državne tvrtke trebale otvoriti urede u Vukovaru. To bi bio pravi potez, ali on je izostao. 19 godina kasnije nitko nije napravio potez na tom planu.”

Iznijeli ste podatke da je u Vukovaru prije rata radilo 29.000 ljudi, a lani lani 9.000 i rekli ste da je potrebno odlučiti hoće li grad živjeti ili umrijeti. Tko treba odlučiti?

“Treba odlučiti Vlada Republike Hrvatske. Tijekom 1991. se tu sručila četvrta vojna sila i tu su civili, koji nisu imali veze s vojskom, polomili zube toj sili i pritom podnijeli ogromne žrtve. Kad podvučemo crtu, govorimo da je Vukovar s 45.000 stanovnika pao na… Najgora činjenica je da mi ni ne znamo koliko nas ima jer je popis napuhan na 28.000, a realno nas je oko 22.000. BDP je dva, tri puta niži od hrvatskog, a nekad je bio duplo veći, nekad smo imali više radnika nego stanovnika… Ako netko u državi smatra da je to normalno, da se tako radi, da se tako ponaša prema jednom Vukovaru onda svaka čast.”

To su kritike prema svim Vladama?

“Naravno. Nema tu strančarenja kad je u pitanju Vukovar. Bilo bi neodgovorno od mene da sad licitiram tko je koliko napravio. Promatram Vladu ovu koju dolazi kao 14. i sebe kao sedmog gradonačelnika – ja podvlačim crtu.”

Većina toga što će Vlada danas razmatrati o Vukovaru su tek planovi. Kada možemo očekivati nešto konkretno?

“Mislim da svatko zaslužuje šansu. Vlada je nova, treba joj dati šansu, a vrijeme će vrlo brzo pokazati hoće li biti još jedna u nizu Vlada. Svaka je ponešto napravila, ali nijedna se nije uhvatila u koštac s pravim problemima. Ovdje je bio rat, sve je sravljeno sa zemljom, Vukovarci se vratili u grad i rečeno nam je idite, borite se. Ne možemo ni da smo najbolji, najljepši i najpametniji na svijetu. A znamo da nismo.”

Kakvo je stanje s dvojezičnim pločama?

“To su teški problemi s kojima se Vukovar nosi. Sudi se Marijanu Živkoviću koji je izgubio dva sina, sudi se jednom vojnom invalidu… Sudi im se zbog kršenja zakona, što i je u redu. Ali ono na što morate biti kivni, jalni jeste da se sudi tek u petom koraku. Ne sudi se onima koji su se lažno prijavili, a svi znamo koliko ih je. Ne sudi se onima koji su lažno popisivali, onima koji su osmislili tu cijelu priču. I onda se sudi braniteljima. Pitam se gdje je tu pravda.”

Ministar Vlaho Orepić sam je išao provjeravati koliko ima Srba u Vukovaru i nije utvrdio veće nepravilnosti.

“Mi nemamo pomak. Službeni podatak Ureda za upravu za upis djece u prvi razred, koji se bazira na policijskoj evidenciji, govorio je da u prvi razred moramo upisati 420 djece, a upisano je 240 djece. To sve govori.”

Prema trenutnom stanju dvojezične ploče ne stoje na gradskim, nego državnim ustanovama. Andrej Plenković je rekao da je zadovoljan tim stanjem. Kako komentirate te riječi?

“Prvo moram komentirati činjenicu, nije iskazana točno da stoje na državnim institucijama. Stoje na manjini državnih institucija, na većini se ne vide. Mislim da se vrtimo oko krivog problema. Nisu ploče krive, neke su implementirane na temelju krivih informacija i ciljalo se da se tako postave i zato se takva situacija događala. Nije riječ o pravima manjine, to nitko ne dovodi u pitanje. Riječ je o politici koja se provodi, koja je dovela do rata, koja negira ovu državu, negira Oluju, neće opet biti u koloni. Ta politika to provodi.”

Na koga mislite?

“Mislim da sam bio vrlo jasan. Pitajte se tko neće biti u Koloni sjećanja, tko neće položiti vijence. Tko ne priznaje Oluju, ne dolazi u Knin, nego stoji s nekim vojvodama u Srbiji. Mislim da sam bio jasan.”

Jesu li Srbi diskriminirani u Vukovaru? Recimo djeca koja idu u odvojene škole?

“Djeca ne idu odvojene škole, nego po jednom čudnom modelu. Unutar iste zgrade, iste smjene imamo odvojenu školu. I tu činimo štetu djeci. Treba osnovati srpsku manjinsku školu pa tko voli, neka ide u nju. Suživot postoji, niste čuli za neke iznimne probleme, ima grafita…, ali ne možemo govoriti o većim problemima. Nitko nije ubijen, a možemo se sjetiti kakve su se strahote događale u Vukovaru. To govori o toleranciji hrvatskih povratnika. Nadam se da su na čelo politika došli novi ljudi koji će te stvari moći konačno pokrenuti. Politika koja će voditi srpsku nacionalnu manjinu da bi bila korektna prema njima, da budu konstruktivan element, a ne da stalno budu kontra. Ja bih volio čuti po čemu si diskriminirani. Onaj tko tako inzistira na ovakvim školama je srpska zajednica. Ja ih pozivam, ajmo u jednu školu. Ako odemo u bilo koju školu gdje zajedno idu hrvatska i srpska djeca stoje dva imenika, na latinici i dvojezičan. I sad mi govorimo o pravima, ona ne mogu biti veća. Po našem zakonu svaka manjina ima pravo na to. Zašto njeni politički predstavnici stalno žele biti izdvojeni pod izlikom da će biti asimilirani, to morate pitati njih. Ja ipak mislim da su u pitanji uski, osobni interesi u pitanju, najčešće vezani u financijsko stanje. Ali za to je potrebna jedna šira istraga.