'Zašto Vlada ne kupi HT, ZaBu? To je interes građana'

Vijesti 04. sij 201707:58 > 08:00
N1

Gost Novog dana bio je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić, koji je komentirao otkup dionica Ine od MOL-a.

Je li realno da se privatizacijom 25 posto dionica HEP-a otkupe MOL-ove dionice Ine?

“Hrvatsku čekaju lokalni izbori, a već sada se vidi da između Mosta i HDZ-a postoje različiti naglasci oko toga što i kako treba napraviti. Da bi se krenulo u kupnju treba i volja druge strane, u ovom slučaju MOL-a. Moraju se dogovoriti oko cijene i uvjeta. Ako se ne dogovore, od kupnje neće biti ništa. MOL-ova tržišna kapitalizacija prošle je godine bila 7,2 milijarde dolara. MOL neće htjeti prodati udio u Ini za manje od koliko je u tih 7,2 milijarde procijena vrijednost udjela.”

Koja bi mogla biti konačna cijena?

“Teško je kazati. U svijetu se naftne kompanije prate dokazanim rezervama nafte i cijenama nafte. Prošle godine je indeks najvećih svjetkih kompanija porastao od najniže vrijednosti od siječnja do kraja godine za nekih 51 posto. U istom razdoblju za četiri je postotna boda porasla i cijena nafte. Po toj logici Ina je prije godinu dana vrijedila 51 posto manje. Na taj način je rasla i tržišna kapitalizacija MOL-a. Ako će cijena nafte rasti možemo očekivati da će i dalje rasti cijena MOL-a, a na taj način i cijena udjela Ine. Naravno da su danas rezerve nafte bitno manje od kada je MOL ušao u Inu, da je proizvodnja bitno manja, ali Hrvatska još uvijek u svom podzemlju ima četiri milijarde dolara vrijednu naftu koja će se crpiti još 10 do 15 godina, ako tome dodate i zalihe plina, benzinske crpke, udio u Janafu… Vrijednost Ine nije baš zanemariva. Plan Vlade da za 800, 900 milijuna eura kupi dionice teško drži vodu.”

Je li moguće nacionalizirati Inu?

“To svi znamo da se ne može, to bi bio presedan. Ne postoje okviri zašto i kako bi se to dogodilo, ali Vlada može natjerati MOL na drugačije ponašanje. U ovih četiri milijarde dolara vrijednosti rezerve nafte Hrvatska može prihodovati temeljem koncesijske naknade koja je trenutno ispod standarda, i ugovor treba izmijeniti. Predložiti MOL-u da se promijene uvjeti jer na ovaj način MOL koristi hrvatske zalihe bez plaćanja uobičajene nanade.”

Kad se govori o otkupu dionica MOL-a, je li to jedini način na koji se Hrvatska može “vratiti” u Inu?

“Praktički jedini, ali treba vidjeti koji su razlozi za to. Ja razumijem namjere Vlade i Andreja Plenkovića, koji je iskoristio priliku i pretvorio lošu vijest o gubitku arbitraže u dobru vijest. Vraćanje Ine lijepo zvuči. Ali raspolaže li Hrvatska takvim financijama da može kupiti taj udio i čemu bi to služilo? Još u socijalizmu i 90-ih nije se znalo gdje završava Hrvatska, a počinje Ina. Želimo li opet imati naftnu kompaniju iz koje ćemo vući novac za sve i svašta? Kako će dalje biti ustrojena Ina? Kako će biti usmjerena?”

Iz više je izvora potvrđeno da se vode pregovori oko Ininih polja u Siriji. Mogu li se i ona iskoristiti za financiranje otkupa?

“Polja su od Ine. S hrvatskom državom imaju isto toliko koliko i s MOL-om. Koncesiju je dobila Ina, a ne Hrvatska. Zašto je Ina otišla od tamo možemo samo nagađati. Hoće li se vraćati je teško reći. Ovisit će o volji politike, Asadovog režima. Naravno da vrijednost Ine bitno ovisi o ovome. Nijedna kompanija ne prodaje nešto, a da time izazove negativni kontekst na svoju vrijednost. Ako će cijena biti previsoka, do posla između Vlade i MOL-a neće doći.”

SDP-ov Goran Maras kazao da oko ove teme treba raspisati referendum.

“Ne može referendum odlučivati. To treba biti poslovna odluka, ne samo politička. Ako država raspolaže viškom para zašto ne kupi HT od T-coma? Imamo najsporiji internet. Zašto ne kupi Zagrebačku banku od UniCredita? Što je to strateški interes? To je interes građana, koji žele dobiti postojanu uslugu koju će što manje platiti. To je njihov interes. Proračun za 2017. je nategnut pa čak i friziran. Naprezati ga s pričama o kupnji bilo čega, o eskadrili aviona ili Ini nije ozbiljno. To koristi nečemu drugome. Da se mi zabavljamo.”

Postoji li jedinstvo koje demonstrira potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić?

“Ne. Imate napise da Most dovodi u pitanje način privatizacije HEP-a. HEP ima distribuciju, prijenos i proizvodnju. Njega možete privatizirati kakav je danas, a možete ga privatizirati prema segmentima. Ovakvo ishitreno, na neki način guranje HEP-a u privatizaciju da se nađu sredstva za Inu ne čini mi se dobrim.”

Kolko bi država mogla dobiti za HEP?

“Vlada inzistira na 25% minus jednoj dionicu. Teško da će se u kompaniji time nešto bitno promijeniti. Neki tvrde da privatizacija pa čak i mala mijenja ponašanje. Državnim se može upravljati isto kao i privatnim, vidimo u svijetu. Druga je stvar što je u Hrvatskoj to deformirano. Ne vidim koji je cilj osim prikupljanja novca.”

Koji je doseg?

“To teško može netko kazati. Sjetite se privatizacije Sanadera s HT-om kada je davao popust građanima kako bi oni mogli zaraditi na razlici u cijeni… Jako je teško reći.”

Ivan Vrdoljak tvrdi da je to zapravo njegova ideja od prije dvije godine. Most je tvrdio na početku da ne dolazi u obzir nikakva privatizacija HEP-a.

“I HDZ u svom programu ima da nema privatizacije HEP-a, ali politika je takva. Postavljena je mantra “ne možemo povećati javni dug, a kupit ćemo Inu”. Tražilo se nešto i zato je pronađen HEP. Meni se ta ideja ne sviđa. Ako se ide u privatizaciju HEP-a onda ona sama treba biti razlog, ali ako razgovaramo na ovaj način… Zašto ne kupimo HT? 250 milijuna eura je prošle godien otišlo u Njemačku, zašto time nisu kupljene hrvatske obveznice? To je prošlo ispod radara. Hrvatski potrošači financiraju njemački razvoj. Država je servis građana, sve ostalo su priče za male noćne razgovore.”

Je li ovo jedan od najvećih spinova u hrvatskoj politici u posljednjih desetak godina?

“Možda i je. Možda je nastao slučajno, trebalo je nešto kazati. Vjerojatno se nije to dogodilo na Badnjak, nego nešto ranije, znali su što žele i trebaju reći. Uvijek se možete izvaditi i reći da je MOL postavio preveliku, neprihvatljivu cijenu. MOL je već s Rosneftom pregovarao pa su Rusi odustali zbog prevelike cijene. Tako i Vlada godinu dana može pregovarati, a na kraju reći “mi smo probali, ali nije išlo’.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.