Bivši ministar gospodarstva, Radimir Čačić, komentirao je odluku arbitraže Ine i MOL-a.
Mađari su objavili detalje arbitraže. Potpuno smo poraženi u više točaka…
Poraženi smo prema onome što je objavljeno, a objavljeno je sve ključno, u svim aspektima. Nijedna jedina točka nije niti djelomično presuđena na našu stranu. Sudeći po svemu i naš arbitar se složio s tim. Potpuno je jasno da se radi o ozbiljnoj blamaži i tima hrvatske Vlade koja je sve pripremala.
VEZANE VIJESTI
Napravljen je, dakle, loš posao.
Napravljen je katastrofalan posao, u sve to nije se uopće trebalo ulaziti ni na kakav način. Očekivati da će na temelju, a ovdje je to 90 posto svih očekivanja, presude koja je na kraju pala, o korupciji, o mitu, biti dobiven spor, sve ovo ostalo su samo elementi koji se dograđuju na to, očito je bilo nerealno. Trebalo je pregovorima pokušati naći zajednički jezik, to se nije učinilo, ovo je bilo puno jednostavnije, politički se poeni puno lakše ostvaruju. Rezultat je da su politički interesi Republike Hrvatske snažno ugroženi. I drugi argument koji se često javlja, a to je argument da se formiranje izvršnog odbora, odnosno direktora na podlozi suspektno koruptivnog dodatka od 30. siječnja 2009. oduvijek s naše strane proglašavalo kao nešto što je u suprotnosti s našim pravnim poretkom. U obrazloženju se vidi da sud to sve tretira kao jednu veliku političku farsu.
Nismo uspjeli poništiti dioničarski ugovor. Koliko će ta odluka utjecati na procese protiv Ive Sanadera?
Ova odluka nije odbacila tvrdnje o korupciji, samo je rekla nešto što je bilo potpuno jasno i svatko normalan je to trebao očekivati, on je rekao da ta tvrdnja nije dokazana, a arbitražni sud nema ulogu da procjenjuje dokaze o korupciji. Dakle, u trenutku kad je presuda pala u Hrvatskoj, očekivati da će takvu presudu donositi arbitražni sud je potpuno nerealno neutemeljeno, po principu “što se babi htilo – to joj se i snilo”. To tako ne funkcionira, neodgovorno je, pokazuje da Vlada u ministarstvu gospodarstva nije imala stručnost, nije imala odgovornost i ozbiljnost, a odgovorna je za neprofesionalnu razinu zaštite hrvatskih interesa.
Koje su reperkusije ovakve odluke?
Tekst kaže da se ovdje radi o poduzimanju mjera da se to učini, a ne o samom rezultatu. Rezultat je lako dokaziv, jer nisu unaprijeđeni procesi u rafinerijama, nije zadržano tržište, nego je palo. To je lako dokazivo, to se vidi iz svakog broja. Ovdje se radi o tome da je sud rekao da su jedna stvar rezultati, a druga namjere i činjenja koja je MOL imao, a mi nismo dokazali da MOL nije činio sve najbolje da bi te rezultate napravio. To je još jedan pokazatelj nekvalitetne pripreme s naše strane, jer je cijeli niz odluka od strane MOL-a vodio tome da se zaustavi investiranje u rafinerije, a odluke o napuštanju i nezadržavanju utjecaja na tržištima regije su se isto tako, čini mi se, jednom ozbiljnom pripremom mogli dokazati. Troškovi arbitraže su svi potpuno na nama, to je sud dokazao.
Riječ je o oko 30 milijuna eura. Kako ćemo to platiti i kad?
Uopće ne sumnjam da ćemo to platiti i vrlo brzo, kao što je hrvatska država uvijek plaćala. Radi se o ogromnom novcu i ogromnim štetama.
Koliko slabe naše, a jačaju mađarske pregovaračke pozicije u prodaji udjela MOL-a u vlasništvu Ine Republici Hrvatskoj, koje je Vlada objavila prije objave odluke o arbitraži?
To je objavljeno, jer je moralo biti objavljeno, postoje propisi o tome i mora se objaviti takva jedna presuda. Postoje neki standardi na burzi, to je onaj dio načelno, a ovo malo više dubinski, što je Mađarima bilo stalo da se objavi, jedan dio nije trebao biti objavljen, ali su se javili drugim interesima dioničara pa su išli drugim u objavu. Da je presuda bila drukčija, to sigurno ne bi činili, kao što puno toga nisu javno činili u sukobima koji su se javljali u međuvremnu. Našu poziciju to ne slabi, ona je dovoljno slaba sama po sebi. Nijedan ozbiljan i odgovoran vlsnik, a kamoli kad se govori o kompaniji koja je na burzi, koja ima odgovoronost prema tisućama i tisućama vlasnika, ne može sebi dozvoliti situaciju da kompanija može samo padati, a to je situacija s Inom. Ina samo pada, MOL gubi novac, hrvatski građani i hrvatska država, a u konačnici i fondovi kroz to će gubiti novac slabljenjem Ine i neupitni interes svakog vlasnika je da zaštiti svoju imovinu. To je naš najbolji argument. Neki od njih su i u rigoroznijem poštivanju procedura i okvira države i propisa, a sve u odnosu prema Ini, koji nije na razini politikantskog prepucavanja, nego na razini odnosa države i država jednim tvrđim i strožim pristupom može samo poslati poruku MOL-u, da se prestanu ponašati ovako i da se realno procijeni vrijednost o kojoj razgovaramo, i na toj podlozi te procjene se može razgovarati o otkupu hrvatskoj dijela dionica. U kojoj formi, to je posebna priča.Tu nema ozbiljne pripreme, jasnog stava, strategije. Po mom uvjerenju, ne postoji mogućnost da se to reaizira, a da se ne prekrši prva poruka Vlade, a to je da se ne poveća javni dug. Procedure prekomjernog deficita ne gledaju blagnaklono na to.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
