Ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Gabrijela Žalac, gostovala je u Točki na tjedan.

Znate li koliko je ljudi danas manje u Slavoniji nego prije 10 godina?

Ja pretpostavljam da je sigurno manje barem 20 tisuća ljudi, ako ne i više.

Točan podatak je 71.000 ljudi. To je kao da s karte Slavonije izbrišete Vinkovce i Vukovar. Što je uzrok tog egzodusa?

Uzrok egzodusa je sigurno nedostatak radnih mjesta, loša gospodarska situacija, loši pokazatelji, koji su, ne samo oko nezaposlenosti poprilično loši, nego u svim segmentima i samim ulaskom u Europsku uniju mogućnosti slobodnog kretanja ljudi, koje nam je sam ulazak omogućio. Isto tako, omogućio je i odlazak ljudi s ovih prostora. Mislim upravo zbog tog razloga da tu je uloga države, u ovom slučaju Vlade Republike Hrvatske, da učinimo nešto da to zaustavimo, jer kasnije će sve ovo što radimo oko EU fondova biti kasno, ako ne bude bilo ljudi koji će koristiti sve te blagodati. A ovo što ste rekli, to je upravo Vinkovci i Vukovar skupa, ako ne i Županja. Što se tiče broja stanovnika, ne može se dozvoliti po mom mišljenju da nestaju gradovi s tog područja. Iz tog razloga, mislim da ćemo sad s nekakvim konačnim mjerama učiniti pomake na tom prostoru.

Kazali ste da je Slavonija već godinama od rata zanemarena, nema dovoljno ulaganja. HDZ je u većini gradova i županija godinama na vlasti, kako to da se tako malo ulagalo?

Činjenica je da je HDZ u većini slavonskih županija na vlasti, međutim to ne bih povezivala s politikom. Nažalost, moram reći i to sam u nekoliko navrata spomenula, 25 godina se od samog rata nije sustavno vodilo brigu o istoku Hrvatske iz razloga što, dok je rat trajao, ’91. godine se dogodilo što se dogodilo, međutim, sva prerađivačka industrija se iz Slavonije odselila u neke druge krajeve i preselila se dok je rat trajao i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u neke druge krajeve Republike Hrvatske, a to znači da se nikad nisu vratili na one prostore. Što se tiče HDZ ili ne HDZ, nažalost zbog svih mogućih pokazatelja, ako je u SDP-ovu mandatu, ako ćemo tako govoriti, izmjenom NUTS-2 regija učinjena velika šteta prije svega tom dijelu Hrvatske, onda možemo govoriti o tome da istu potporu poduzetnik ima i u Zagrebu i u Županji i u Požegi i bilo gdje drugdje i ne može koristiti.

Najavili ste mijenjanje tih statističkih regija, kako bi se spriječila nepravda da Vinkovci i Zagreb budu u istoj statističkoj regiji. Može li se to napraviti prije 2020.?

Ne može. Mi smo pokrenuli izradu analitičkih podloga, čak i s našim europarlamentarcima smo razgovarali o tome, znači ono što je po regulativi Europske unije nemoguće promijeniti do 2020. godine upravo su NUTS-2 regije, međutim, pokrenuli smo izradu analitičkih podloga kako bi vidjeli na koji najbolji način možemo prema NUTS klasifikaciji urediti novi sustav prema novoj financijskoj klasifikaciji. To ćemo sigurno učiniti u doglednom vremenu. Dakle, sad ćemo se pripremati za to, ali ćemo s obzirom na trenutnu situaciju, kartu regionalnih potpora i NUTS-2 klasifikaciju koja nam omogućava takvu vrstu bodovanja, mi ćemo sad zajedničkim nacionalnim pravilima i kao upravljačko tijelo za fondove EU, a koordinacijsko za sve ostale, propisati na neki način da se u svim natječajima koji se objavljuju u narednom razdoblju upravo uvažava prva i druga skupina po indeksu razvijenosti, dakle nerazvijeni da imaju dodatne bodove u odnosu na ostale dijelove Hrvatske, jer mislim da time upravo i brinemo o ravnomjernom razvoju Hrvatske.

Kad možemo očekivati objavu tih nacionalnih pravila za provedbu natječaja? Mnogi se žale da pravila dosad nisu jasna, nisu javno dostupna, dobivaju različite odgovore iz različitih ministarstava… Kad možemo očekivati da to sve bude transparentno?

U principu to i je transparentno, ako netko govori da to nije, to onda nije tako. Tek su se 2016. počeli objavljivati natječaji iz ove perspektive, to je ono što je žalosno, gdje kasnimo.

Zašto kasnimo?

Kasnimo iz razloga što je Hrvatska ušla u Europsku uniju na kraju financijske perspektive 2007.-2013. Tu smo imali šest mjeseci velikih sredstava iz 2013. za korištenje europskih fondova. Nismo se jedno vrijeme pripremili, kao Republika Hrvatska, za strukturne fondove i mislim da leži veliki problem u tome što se u prethodnom razoblju u samom programiranju nije kontaktirala regionalna i lokalna razina. Ja vam to mogu odgovorno reći, s bivših pozicija na kojima sam bila. I sad u programiranju, koje je napravljeno tako, praktički napamet, neshodno potrebama terena mi imamo ovaj problem da u jednom trenutku razmišljamo o prošloj financijskoj perspektivi, o posljedicama, a u isto vrijeme jedno vrijeme nismo krenuli s natječajima, jer smo zakomplicirali taj sustav upravljanja fondovima i na tome sada značajno radimo, da sve to skupa pojednostavimo, da korisnicima bude lakše dostupno, da ih informiramo na vrijeme, da im olakšamo procedure. Zajednička nacionalna pravila nova će izaći u travnju, ali to su naše interne procedure. Međutim, korisnici uvijek imaju pravo nama pisati o bilo čemu i primamo ta pisma, prije svega poduzetnika. Ja sam apsolutno na njihovoj strani i mislim da se moramo pozabaviti time da sredstva budu dostupna našim građanima na najlakši mogući način, dakle, da mi dodatno ne kompliciramo procedure, da jedno ministarstvo kaže jedno, a drugo drugo, i da drugačije tumačimo ta pravila.

Što se konkretno radi na olakšavanju tih procedura? Ljudi koji su se prijavljivali za jedan natječaj vezan uz kulturnu baštinu kažu da je 30 kilograma bio težak snop papira koji su morali dostaviti.

Tu mogu naći i opravdanje. Kulturnu baštinu, na koju se prijavilo tri puta više projekata, nego što je dostupna lokacija, praktički govori o interesu uopće vezano za sami natječaj i poduzetnika i svih jedinica lokalne samouprave. Zašto je tako težak taj paket? Zato što unutra nije jedan projekt, jer je to po prvi puta integrirani program kulturne baštine, u kojoj morate imati i kulturu i turizam i gospodarstvo, tako da se u tim paketima našlo u pojedinačnim slučajevima i po deset projekata u jednom, jer mora obuhvatiti na neki način i devet nekakvih raznih kurija, dvoraca, svega onoga što su prijavitelji mogli staviti u jedan projekt i problem je što taj natječaj ide po starom postupku prije 2016. Nažalost, takav je bio uvjet, da ide u sedam faza evaluacije i zato to tako dugo traje. To je jedno, a drugo zato što je toliko projekata unutar jednoga, iz toga razloga nije jednostavno tako velike projekte niti evaluirati. Međutim, sve ono što sad ide u objavu, ide u tri faze i 90 do 120 dana rok, što je značajno za korisnike, jer mi smo nekad znali čekati i po dvije godine da nam se ugovorno tijelo javi.

Sad vi jamčite da je to do 120 dana evaluacije?

Tako je. Ne mogu garantirati za prethodne natječaje, međutim za ovo što se sad objavljuje svi znaju jasno da su pravila takva da u što kraćim mogućim rokovima moraju ugovoriti sredstva, što nam, naravno, povećava i apsorpciju i omogućava da što prije provedemo projekte i certificiramo sredstva Europske unije.

I vi i vaš prethodnik puno govorite da su osigurana sredstva, 2,5 milijarde eura za projekt Slavonija. To nisu nova sredstva, nego ona koja imamo na raspolaganju unutar ove financijske perspektive. Kako ćete osigurati i pod kojim uvjetima da ta količina novca ode baš u Slavoniju i na koje projekte?

Upravo kao što ste i rekli, 2,5 milijarde iz postojeća tri operativna programa, konkurentnost kohezija, ljudski potencijali, program ruralnog razvoja i operativni program za pomorstvo i ribarstvo, rekli smo dvije i pol milijarde eura još iz kampanje koju je predsjednik Vlade najavio za projekt Slavonija, mi ga radije zovemo, obzirom da smo lokalpatrioti, Slavonija, Baranja i Srijem, obzirom da to znam da ljudima jako puno znači. Na koji način? Vrlo jednostavno. Iz postojećih programa. Zašto? Jer nemamo poseban operativni program. Evo, to je prva greška koju ćemo ispraviti u novoj perspektivi. Taj prostor će sigurno imati poseban operativni program, kao i ovi drugi. Tu radimo i na strateškom planiranju, koji će učiniti da strategije koje radimo budu provedbenog karaktera, a ne nekakve strategije koje držimo u ladici i ne znamo što ćemo s njima, nego ćemo iz postojećih sredstava i natječaja i lokacija koje su na raspolaganju upravo strateške projekte pet slavonskih županija, pritom ne mislim samo na županije, nego na gradove, općine, poduzetnike, na sve one koji planiraju pripremati, povezati s izvorima financiranja koji su na raspolaganju i na taj način uložiti prije svega ta sredstva, ali isto tako namjenski uložiti u ono što je potreba na terenu.

Što je potreba? Što je, recimo, trenutno najveći projekt koji se financira u Slavoniji?

Trenutno možemo govoriti o infrastrukturnom projektu koji je praktički pred potpisivanjem ugovora. To je Dugo Selo – Novska. Isto tako možemo govoriti o velikim projektima u navodnjavanju koji nas čekaju. Iz Ministarstva poljoprivrede možemo govoriti o izgradnji, odnosno, Luci Osijek, u kontekstu izgradnje terminala za rasute terete. To sam već nekoliko puta govorila. Studentski dom u Vukovaru, to je ugovoreno, isto tako i u Osijeku. Luka Slavonski Brod se planira u narednom razdoblju, isto tako i Luka Vukovar kroz neko vrijeme, što se tiče vodnih putova. Ono što je najvažnije, to su projekti poduzetništva, inovacija, nove tehnologije, ulaganje u proizvodnu strukturu, restrukturiranje poljoprivredne proizvodnje. To je sve ono što možemo restrukturirati iz postojećih mjera svih ovih operativnih programa, koje sam navela, ali smatram da je to iznimno važno.

Većina projekata koji se financiraju iz fondova upravo su ti veliki projekti, koji idu preko jedinica lokalne samouprave ili projekti nekih većih tvrtki, većih poduzeća. Komplicirane su procedure i dosta je skupo prijaviti neki europski projekt. Što se može učiniti i što činite da taj europski novac bude dostupan i manjim proizvođačima, poduzetnicima, poljoprivrednicima?

Ja bih uputila gledatelje da se jave u županijske razvojne agencije, koje su regionalni koordinatori po Zakonu o regionalnom razvoju. Za njih sredstava ima puno više nego za velike tvrtke, da se razumijemo, iz Europskih fondova. To se i čini i događa na terenu, jer ono što mi imamo kao pokazatelj u ministarstvu, gdje god je natječaj objavljen za državne institucije, tu slabo imamo prijava, a ovaj dio koji se odnosi na jedinice lokalne samouprave, male proizvođače, tu imamo tri puta više prijava, nego što je dostupno sredstava. Ima dovoljno prijava, a za one koji ne znaju kako bi prijavili svoje projekte, njih uvijek upućujemo da se jave u županijske razvojne agencije, koje su osnovane upravo s ciljem pomoći svim dionicima, odnosno, potencijalnim nositeljima europskih projekata. Kroz Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem, koji smo osnovali na sjednici Vlade, u njemu će sjediti svi resorni ministri koji su vezani na tu temu, ali i župani i direktori županijskih razvojnih agencija, predstavnici udruga gradova i općina i drugi relevantni dionici, koji će raspravljati o tim temama, ne samo kroz EU fondove, nego i kroz Vladine mjere, što je potrebno hitno učiniti na tim prostorima da se zaustave negativni trendovi i da konačno krene nabolje.

Kad je riječ o stanju u Slavoniji, ovih dana aktualna je priča o problemima koje ima Agrokor. Znamo da je Agrokor veliki proizvođač, da ima jako puno poslova u Slavoniji i Baranji i zapošljava puno ljudi. Brine li vas ta pozicija u odnosu na to da bi Slavonija mogla zaostajati još više, ako to krene po zlu?

Ja mislim da tu ništa neće krenuti po zlu. Ja mislim da je to više nekakav medijski prostor sad u tom kontekstu. Ipak je to velika tvrtka, koja jako dobro razmišlja o svemu onome što joj dolazi i u konačnici, u kontekstu udjela, mislim da nije problem zato što će Agrokor u svakom slučaju ostati većinski vlasnik, tako da ne vidim tu nikakav problem, ja osobno u ovom trenutku. Mislim da tu neće biti nikakvih velikih problema, ali svjesni smo toga da je Agrokor u pet slavonskih veliki nositelj, prije svega broja zaposlenih, i nekakve politike razvoja i poljoprivrede i prerađivačke industrije. Mislim da je jako važno da to bude stabilno na neki način.

Ono što je još veliki problem kad je riječ o financiranju velikih projekata da veliki broj lokalnih zajednica nema novca za sufinanciranje. Osnovan je Fond za regionalni razvoj. S koliko novca trenutno raspolaže taj fond?

Upravo to je ono što smo unijeli u mandatu ove Vlade. Postojao je Fond za sufinanciranje projekata, koji je sufinancirao ovim slabije razvijenim područjima projekte kad potpišu ugovor i tu bi dobivali 85 posto od 15 posto koje moraju samostalno dati. To je bio prilično mali iznos. Tu je bio veliki problem što se samo 20 posto koristio taj fond, tako da smo mi unijeli novinu, a to je Fond za regionalni razvoj, koji se puni upravo iz 1,5 posto dohotka jedinica lokalne i regionalne samouprave. Ja to volim nazvati robinhoodovski porez, zato što uzima bogatima, a mi u ministarstvu to prelijevamo u siromašnije dijelove Hrvatske. Mi u ministarstvu pripremamo tu dokumentaciju, to je novina u izvršavanju državnog proračuna koju smo unijeli. Kumulativno 300 milijuna kuna imamo u tom fondu i kroz ove natječaje sufinanciramo upravo u nerazvijenim područjima taj dodatni iznos, kako u sufinanciranju, ali pomažemo i u predfinanciranju, što je problem upravo tim dijelovima Hrvatske. Ne mislim tu samo na Slavoniju, mislim i na Dalmatinsku zagoru, Gorski kotar, Liku, na sve one krajeve koji imaju veliku problematiku što se tiče indeksa razvijenosti. Mislim da je to jako dobro, da se na taj način pokušamo izjednačiti, da pomognemo onima koji nemaju, da budu konkurentni pri javljanju na fondove EU.

Predmet ste i kritike. Oporba tvrdi da se sredstva koja se dodjeljuju iz vašeg ministarstva raspodjeljuju po političkom ključu.

To će uvijek biti ta polemika, tko je na vlasti kome dijeli na terenu. To se odnosi na 2016. godinu, kad ja nisam stupila na dužnost.

Onda ih je Tolušić zeznuo?

Ne mislim ja da je tu itko zeznuo. Ja i kolega župan Štromar znamo se godinama, a to što je kolega Stričak izjavio kao saborski zastupnik ja ne bih ulazila u to. Mislim da je ovo što je župan rekao, rekao iz vlastitog iskustva. Mislim da smo mi kao ministarstvo izvan tog okvira. Idemo u sve županije, neovisno o tome tko je na vlasti i jasno je rečeno da ćemo voditi brigu da svi dobri projekti prođu, neovisno o tome koje su političke opcije i to je nama strašno važno da uopće nema takvih konotacija niti oko programa održivog razvoja lokalne zajednice, niti oko bilo kakvih projekata koji nam dolaze, a to smo i rekli i pokazali s ovim potpisanim ugovorima koji se trenutno događaju na terenu.

Štromar je donio popis odobrenih projekata za općine u kojima su isključivo HDZ-ovci na vlasti.

To se odnosi na prošlogodišnji natječaj. Mi smo se očitovali kao ministarstvo na to i ja ne bih u tom kontekstu više ništa rekla.

Važan projekt je projekt Pelješkog mosta. U kojoj je to sad fazi i koliko novca očekujemo iz Europske unije?

Vidjeli ste na sjednici Vlade da je Vlada donijela odluku o sufinanciranju Pelješkog mosta, iz razloga što želimo pokazati Europskoj komisiji da stojimo iza tog projekta. To je strateški projekt unutar operativnog programa konkurentnost kohezija, on je trenutno u fazi evaluacije u Europskoj komisiji u neovisnom uredu za kontrolu kvalitete i mislim da sve ide svojim tijekom.

Koliko će to još trajati?

Mi kao ministarstvo vodimo računa o tome, to će sigurno biti vrlo brzo. Ne mogu sad govoriti o rokovima, ali u ovoj godini ćemo ga ugovoriti sigurno. Očekujemo 336 milijuna eura iz fondova Europske unije, gledat ćemo da to bude 85 posto besprovratnih sredstava europskih fondova, međutim, opet kažem, bit ćete na vrijeme informirani, ja ne bih govorila o ovome što se trenutno događa. Mi pregovaramo, vodimo računa, to nam je najvažniji projekt, najveći, i da konačno zaživi, da se ne bi ovu Vladu prozivalo. Mi ćemo to ostvariti. Mislim da je sada na dobrim temeljima, da ima smisla, da su sve predradnje, koje su sigurno sada jako dobro odrađene, da su na mjestu i po odobrenju tog neovisnog ureda mi ćemo sigurno ići u prijavu tog projekta. Veseli me što nam povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku dolazi uskoro u Zagreb i da ćemo moći i o tome raspravljati.

Koliko je sigurno da ćemo dobiti novac Europske unije za Pelješki most?

To je sigurno.

Samo je pitanje koliko?

Pitanje je koliko, ali mislim da ni to više nije pitanje, jer smo mi u samoj aplikaciji tražili određeni iznos i mislim da, ja sam i u svom službenom posjetu Bruxellesu o tome razgovarala s povjerenicom, i mislim da tu stvari zaista stoje čvrsto na nogama.

Prije nešto više od tri mjeseca ste najavili osnivanje uprave za otoke. U kojoj je to sad fazi?

Nažalost, zbog sustava državne uprave ja sam mislila da će to puno prije ići. Mi smo radili jednu uredbu o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole, o kojoj ovisi donošenje naše uredbe. Ona je sad na mišljenjima u drugim ministarstvima. Osnivamo upravu za otoke, upravu za potpomognuta područja, kako smo i rekli. Nama je namjera da u doglednom vremenu, poprilično isto možemo reći, kako za Slavoniju, tako mini operativni programi za otoke u narednoj financijskoj perspektivi. Međutim, bilo bi jako dobro kad bismo sad već, a mi nastojimo kao ministarstvo raditi na tome, da od 2020. imamo upravo te dvije uprave negdje na terenu, da ljudi koji žive taj dio Republike Hrvatske, budu i ti koji će biti zaposleni u tim upravama. Mislim da je to ljudima jako važno, a mislim da, na neki način, ćemo mi kroz ove 4 godine sigurno Zakonom o otocima i dodatnim mjerama koje ćemo učiniti i kroz operativni program konkurentnost kohezija, ali i kroz ove ostale, obzirom da nam je tu velika alokacija za povezivanje otoka, učiniti otočane sretnijima, jer nekako poprilično ljudi misle da se tamo jako dobro živi preko ljeta, međutim, ja sam se osobno iskusila u nekoliko navrata, obzirom da ljetujem na otoku već 20 godina, jako dobro poznajem i tu problematiku. Mislim da preko zime, kad se neke loše stvari dogode, onda vidite koliko je teško živjeti tamo, a posebice naši otočni proizvođači, koji nam na našim redovnim sastancima i obilježavanju Hrvatskog otočnog proizvoda, koje smo imali na Lošinju prošle godine krajem 11. mjeseca, poprilično su nezadovoljni zbog statusa, zbog općenito nemogućnosti izlaska na tržište i mi pokušavamo tu iznaći rješenje.

Zašto to tako sporo ide?

Ide sporo iz razloga, kažem vam opet, ne možemo mi našu uredbu napraviti, dok ovu uredbu o tijelima u sustavu, koja je preduvjet za našu uredbu, nismo usvojili. To, nažalost, traje duže no što sam ja mislila, ali mi ionako radimo trenutno cijelo vrijeme. Potpisivat ćemo sada ugovore za otoke, neovisno o tome je li uprava osnovana ili nije, mi radimo na tome kroz naš sektor i mislim da tu ne vidimo nikakve probleme. Da pojasnim, uprava je samo veći broj ljudi unutar ministarstva koja će se baviti time, a kažem opet, trebamo sad stvoriti preduvjete da za novu financijsku perspektivu možda imamo uprave te dvije, koje bi bile na terenu na usluzi otočanima i potpomognutim područjima.

Ukratko, poruka je bit će bolje od 2020.?

Ne bih rekla da je takva poruka. Ja mislim da je već sada bolje. Za one koji to možda ne vide dobro, mi smo dva i pol puta više sredstava sad dodijelili iz proračuna našeg ministarstva upravo za male lokalne projekte, kroz program održivog razvoja lokalne zajednice, kroz ukupan dio koji se odnosi na treću skupinu po indeksu razvijenosti, za otoke. Mislim da sami podatak od 137,5 milijuna kuna govori sve o tome da nikad u povijesti Ministarstva regionalnog razvoja toliko sredstava nije bilo dostupno, a što se tiče projekata, možemo reći da smo u prvih 100 dana, upravo pred našim pritiskom da moramo bolje koristiti fondove Europske unije, ugovorili preko milijardu kuna europskih projekata, što se u povijesti nije dogodilo dosad.

Možemo li onda reći da je kraj razdoblju kad je Hrvatska bila na dnu zemalja po iskorištenosti sredstava europskih fondova?

Mi smo zaista u koordinaciji svakodnevno sa svim tijelima u sustavu, sa svim resorima, detaljno raspravljamo i s revizorima i s Ministarstvom financija i sa svima vrlo proaktivno. Govorimo gdje su problemi, što se događa, na koji način pristupiti određenom problemu i to se događa, ali ono što vi i sami kažete, nužno je s time izlaziti u medije, ljudima prezentirati što se točno radi. Ja znam da ima velikih problema u nekakvim postupcima dodjele, sve to zaista pokušavamo otkloniti na vrijeme, prevenirati. Mi smo vam na raspolaganju kao ministarstvo da vas redovno o tome obavještavamo i kao televiziju i kao javnost.

Kakva je kontrola eventualno korupcije u tim postupcima nabave?

Poprilično su restriktivne mjere u kontekstu bilo kakvih prijevara što se tiče europskih fondova, zato što imamo Agenciju za reviziju programa Europske unije u Hrvatskoj, koja redovno kontrolira sve ono što mi radimo, bilo koje upravljačko tijelo, a i posrednička tijela. Isto tako, imamo svakodnevnu komunikaciju s Europskom komisijom, svako ministarstvo sa svojom općom upravom u kontekstu korištenja, a posebice državnu reviziju i europsku reviziju, koja je još tu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.