Gotovo 330.000 građana ima blokirane račune, a iznos blokiran na njihovim računima je premašio 41 milijardu kuna. Ovoga tjedna ministar financija Zdravko Marić obznanio je da radi na rješenju kojim bi se orpostio dio dugova najugroženijima.
Ta je najava istoga trena podjelila javnost – jedni smatraju da blokiranima treba pomoći, a drugi da se tako razvija kultura neplaćanja.
O najavi Zdravka Marića u Točki na tjedan govorili su predstavnik udruge i stranke Blokirani Sarajko Baksa te predstavnik udruge Lipa koja se bavi zaštitom prava poreznih obveznika Zoran Loew.
“Ideja ministra Marića je dobra, ali mišljenja smo da će polučiti iznimno male rezultati koji čak mogu biti i kontraproduktivni. I stanovništvo je podijeljeno. Mi nismo za oprost dugova, dugovi se moraju vraćati, ali ono što nije dobro je sustav vraćanja dugovanja koji prelazi sve granice zdrave pameti. Za nekoliko desetaka kuna trošak je stotinu, dvjesto puta veći, a to se ne može servisirati. Ne želimo da nam se oprašta, ali neka dug bude realan. Neka se plaća onoliko koliko smo dužni”, kazao je Baksa.
VEZANE VIJESTI
Milanovićeva je vlada 2013. također radila na zakonu o oprostu duga te se tada ispostavilo da je relativno mali krug ljudi mogao ući u kriterije tog zakona, njih 17.000. Po Marićevoj najavi sada bi kriterije zadovoljilo 90-ak tisuća dužnika. Hoće li država opraštati samo dugove njoj ili će tjerati i privatne kompanije na oprost?
“Ne može država tjerati privatne kompanije jer je to izričito protuustavno. Što se tiče oprosta dugova u statusu središnje države i lokalne samouprave – da, po meni do određene mjere to ima smisla, ali selektivno i stručno. Socijalne službe moraju dobro poznavati svaki socijalni slučaj. Svaki referent mora imati karton ili uvid u stanje pojedinog građana koji je socijalno ugrožen – njegove prihode, imovinu posjećivati ga redovito provjeravati je li njegova imovina znatno veća od nužnih potreba. Možda stan u kojem živi je preveliki pa se može prodati, kupiti manji a dijelom novca platiti dug. Kod nas se to ne govori, ali dug je krađa, to je uzimanje tuđe imovine. Ali jedna socijalna država ne bi smjela dopustiti da ljudi budu bačeni na ulicu”, rekao je Loew koji dodaje da je linearno otpisivanje dugova zapravo bacanje novca u bunar bez dna i ta ćemo, ako se to napravi, za dvije godine opet imati iste stanje, a šalje se i jako loša poruka građanima koji redovito plaćaju svoje obveze.
Ono što je problem jest da je sada vraćanje duga svojevrsni reket, istaknuo je Loew.
“Dug se po političkim vezama ustupa određenim interesnim skupinama, recimo odvjetničkim uredima koji onda na bagatelnim dugovima masovno zarađuju. Treba razgraničiti bagatelni dug od ozbiljnog.”
Kada bi kad bi mogao birati izmešu promjena ovršnog zakona ili oprost duga, Baksa bi definitivno izabrao promjenu ovršnog zakona.
“Ovakvim stvarima samo gasimo požar, ne rješavamo probleme. Zašto da građani budu siromašniji nego naši roditelji. Dokle smo došli da moramo prodati ono što su zaradili naši roditelji da bismo otplatili dug. Ako su naši preci mogli steći nešto i plaćati obveze što se pobogu dogodilo ovom društvu da mi ne možemo”, rekao je Baksa.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
