Informacija da će u Sarajevu u četvrtak biti objavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku uzburkala je duhove u Hrvatskoj. I dok dio javnosti nije želio komentirati Deklaraciju, jer “ne želi raditi reklamu” njenim autorima, neki su je komentirali.
Klasično izvrtanje teza
– Pretpostavljam da se radi o političkoj inicijativi koja je vjerojatno povezana i s činjenicom da u Hrvatskoj ovih dana obilježavamo 50 godina od potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnoga jezika. Problematiziranje pitanja postojanja “četiriju političkih” jezika na prostoru nekadašnje hrvatsko-srpske/srpsko-hrvatske jezične prakse, što se nameće kao osnovna namjera ovoga projekta, klasično je izvrtanje teza jer je “srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik” zapravo politički konstrukt, nastao kao rezultat određene ideologije i državne politike koji u praksi nikada nije realiziran. Nikada nije (spontano) razvijen ili u lingvističkim krugovima izgrađen srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezični sustav koji bi se u govornoj praksi realizirao u vidu srpsko-hrvatskih ili hrvatsko-srpskih govora. U svim četirima državama kojima je politički nametnut naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik govornici su govorili hrvatskim, srpskim ili nekim trećim jezikom i svoje su jezike nazivali hrvatskim, srpskim ili nečim trećim. Među tim jezicima postoje velike sličnosti (ali i strukturne i leksičke razlike koje posljednjih 25 godina sve više divergiraju) i govornici se u vrlo velikoj mjeri razumiju i mogu više ili manje nesmetano komunicirati. I to je ona dodana vrijednost koju uživaju zemlje u susjedstvu, vrijednost koja omogućuje čitanje literature na izvornim jezicima pisaca, komunikaciju i razvijanje dobrih susjedskih odnosa – rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, piše Večernji list.
Glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić rekao je da je Matica i utemeljena zbog zaštite i promicanja hrvatskog jezika. – Za Maticu je hrvatski jezik samostalan. Za nas ne postoji jezik u koji bi hrvatski jezik trebao ili mogao ući – veli Lukić.
Saborski zastupnik i lingvist Bojan Glavašević koji je i sudjelovao na konferenciji “Jezik i nacionalizam” u Podgorici nije potpisao Deklaraciju.
‘Nisam je potpisao budući da obnašam političku dužnost. Na konferenciji sam sudjelovao kao znanstvenik. I pripremne konferencije i sama Deklaracija prije svega su poziv na odvajanje nacionalizma i politike od znanosti. Da sam kao dužnosnik potpisao Deklaraciju, ona bi dobila dimenziju političkog programa, a to je nešto što nikada nije bio cilj ni poanta. Da je ikako drugačije, ne bih sudjelovao u tome. Smatram da je neupitna posebnost hrvatskog jezika i da on ničime, pa ni ovom Deklaracijom nije i ne može biti ugrožen. On je službeni jezik RH, jedan od službenih jezika EU, ima svoju gramatiku, pravopis i rječnik i time mu je status osiguran sada i za sva buduća vremena’, ističe Glavašević.
‘Činjenica je da hrvatski pripada južnoslavenskom dijalekatskom kontinuumu, zajedno s mnogim dijalektima i jezicima i lingvistički (dakle, ne politički) možemo legitimno govoriti o jednom policentričnom jeziku s više standarda. Tu nema kontroverze, ni političke, niti prijetnje hrvatskom jeziku, suverenitetu ni identitetu. U tom smislu, možemo i trebamo biti ponosni i na naš hrvatski jezik i na činjenicu da s gotovo svim zemljama koje nas okružuju možemo komunicirati baš na njemu, a ne na, primjerice, engleskom’, rekao je Glavašević.
