Novinarka Đurđica Klancir gostovala je u studju N1 i komentirala stanje u Agrokoru.
Dragocjeno je, smatra ona, da se pojavljuju stručnjaci koji argumentirano upozoravaju na probleme. Dok su se zadnjih deset godina događali ti problemi, novinari nisu imali sugovornike – ni ekonomske analitičare niti političare, koji žele o tome govoriti, navodi ona.
Pojedinci poput suca Mislava Kolakušića i profesorice Jasnice Garašić su i dalje usamljeni kada idu protiv sistema, koji je zapravo pogrešno postavljen, ističe ona.
VEZANE VIJESTI
“Mi smo u trenutku već donesene političke odluke – svi koji propituju i upozoravaju na probleme dovode zapravo u sumnju poteze državne vlasti. To stvara napetost i postavlja se pitanje jesu li te osobe koje upozoravaju samo bijele vrane ili govore točno. Mi nemamo informacije o simulacijama, koliko se dugo radilo na zakonu. Stvorena je politička snaga da ga se podrži. Potpredsjednica Dalić je angažirana na tome, kao i ministar financija. Dobar dio Vlade je koncentriran na probleme Agrokora. Kad je Plenković odlučio ići na ovo, stavio je puno toga na kocku, i sad žele po svaku cijenu smiriti situaciju, kako bi pred lokalne izbore, Agrokor funckionirao.
U dijelu medija se gura slika da je ovo jedino rješenje. Njima treba politički smirena situacija. U kasnijoj fazi, kada je izgledno da će pucati novi problemi, bit će potrebna i nova rješenja”, kaže Klancir.
Banke su oprezne s novcem, a isprepleteni su i brojni interesi. Može li Ante Ramljak ući u zamku politizacije, upitana je Klancir.
“Ovo je politički projekt, a Ramljak je njegov eksponent. Po izboru savjetnika vidimo da su to ljudi koji su komunicirali sa Škegrom i Dalić. Oni imaju iskustvo, ali moramo se pitati je li Ramljak dovoljno vješt menadžer za ovako krupan projekt. Alvarez je kazao da mu je to jedan od najtežih slučajeva s kojima se sreo. Možda je to PR floskula, no on se sreo s mnogim velikim problematičnim kompanijama. Ramljak nije imao takva iskustva, na njemu se vidjela doza straha. Vi ne možete reći da od članova uprave ne očekujete da dođe na posao, to je menadžerski nezrelo, kao da je preuzeo neki manji d.o.o.”, kazala je.
Pohvalila je što je komunicirao s medijima, kao i njegova upozorenja da ne može vjerovati financijskim izvješćima, no u tome vidi i političko taktiziranje – on tek proučava sustav, treba doći do podataka i slično.
“Mi još uvijek ne znamo koliko ljudi radi u Agrokoru, kakve su kompanije otvarane po Europi, mi ne znamo kada je obitelj Todorić počela s izlaskom iz Agrokora i, vjerojatno, izvlačenjem novca”.
Možemo li zamisliti Ivicu Todorića iza rešetaka? To je jedino pravedno rješenje, kaže Mostov Miro Bulj.
Klancir smatra da to nije osobito dobro, s obzirom na prijašnja iskustva i davanje jedne osobe “na lomači, pa makar paradno, poput Sanadera”. Mi imamo i ozbiljne sumnje na zloporabe položaja, ratno profitersto, kada nitko nije odgovarao, kazala je.
“Najgore bi bilo da se reda radi i paradno izvuče Ivicu Todorića i kaže se da je on sve kriv. On nije jedini kriv, ni najviše kriv – devedesetih je izrastao uz pomoć državnog vrha i obitelji Tuđman, a kasnije su ga sve vlade preuzimale kao subjekt u koji je bolje ne dirati. Već početkom dvijetisućitih se znalo da ne plaća ili da plaća nakon šest mjeseci. Uvijek su imali drugačije standarde, što potvrđuje i slučaj mjenica. I opet se Agrokor predstavlja javnosti kao unikatan slučaj, kojem treba pomagati, kod koga treba kupovati, a sustav je dopustio da to bude sustav jači od politike i pravosuđa, regulatornih tijela i svih agencija koje su trebale rješavati neplaćanja, veći od banaka i premijera i predsjednika. Sada ispada da to naprosto ide tako i dalje”, kazala je Klancir.
Komentirala je i duge rokove plaćanja, ali i druge njegove prakse.
“Šest mjeseci je bilo prije 15 godina, sad je to puno više… Ne samo da su se rokovi razvlačili, plaćalo se robom. Mali poljoprivrednici govore o repromaterijalima i specifičnim devijantnim modelima poslovanja. Sjetite se bonova Konzuma… Plaćalo se za bolji plasman na policama i svi su na to pristajali, a regulatorna tijela su to tolerirala, a političari koji su to vidjeli bojali su se to presjeći i doveli smo se do točke pucanja, kada je ugroženo gospodarstvo”, kaže Klancir.
Nakon informacijske blokade oko Agrokora, sada imamo tsunami informacija – što je bio put bez povratka?
“Vi znate da se godinama zaduživao i da je tjerao ciklus i dalje, jer rast može održavati samo novim rastom – bili su tu i pokušaji akvizicija van regije. Mercator je doveo do toga da prenapregnuto tijelo krene pucati. Todorić je prije dvije godine počeo govoriti, restrukturiranje je spomenuo – dalo se iščitati da u Agrokoru vrije kriza, da bi moglo biti otpuštanja. Na nevidljivoj razini se znalo da Agrokor puca po šavovima, nema gotovine, da je ministar ubačen u Vladu da bi mu pomogao. To je bila neslužbena razina, iako se dugo o tome raspravljalo. Nadam se da su rađene i ozbiljne simulacije, jer kad Plenković to tvrdi, da je ovo jedino ispravno, nadam se da to nije nastalo u brainstormingu grupe ljudi, već kroz analize”, kazala je.
Naglasila je da se Vlada grozničavo bavi jednom kompanijom, dok cijelo gospodarstvo čeka razrješavanje raznih problema.
“Možda se u tišini Vlade radi i na drugim projektima, promjeni ljudi u HEP-u. Bilo bi dobro da se i to obasja reflektorom javnosti. Ne zaboravite štetu koju Plenković od Agrokora može imati pred lokalne izbore”, kazala je.
Kada je riječ o Zdravku Mariću već je bilo pitanja je li primjereno da on bude ministar financija, navodi ona, no sve vodeće stranke su poručile da je stručnjak i da je prihvatljiv. Njegovu stručnost ne dovodi u pitanje ni SDP-ovac Boris Lalovac, no činjenica je da je “izložen zbog vođenja financijskog sustava Agrokora i ostao je umrežen s vodećim ljudima Agrokora”.
“Je li više kriv od drugih? Ne. Krivica se može rasporediti na puno više subjekata”, kaže Klancir. Smatra i da bi bilo “naivno vjerovati da on nije imao uvid u zakonske propise” iz čijeg se sastavljanja navodno izuzeo. Smatra i da Vlada riskira s lex Agrokorom.
“Takav upliv države u gospodarstvo je vrlo upitan, diskutabilan i nepredvidljiv. Trebaju nam projekcije kuda sve ovo vodi, ovo je vrlo nejasno za hrvatsko gospodarstvo – umjesto restrukturiranja i zamaha gospodarstva imamo državnu intervenciju, narušavanje puta prema tržišnoj ekonomiji. To će jako raniti gospodarstvo i razvoj države”, navodi Klancir.
No, što da se država nije uplela? Je li stečajni zakon bio dovoljan za ovo ili standstill aranžman, upitana je.
“Trebali smo dobiti simulacije – model 1, model 2 i koje su njihove posljedice. Nadajmo se da je to imao premijer, ukoliko ih je Alvarez III napravio. Odluka je donesena i ide se u ovom smjeru – ovo je tekuće rješenje i treba se nadati da neće biti razorno i oslabiti gospodarstvo”, navodi ona.
“Bojim se da se razmišljalo emotivno, domoljubno, da je lex Agrokor ‘hrvatskiji’ od standstilla. A kada vi mislite da je bolje tako, onda ostajete u kaši neobičnog gospodarskog sustava koji nam je proizveo Agrokor, umjesto da se iz toga izvučemo”, smatra ona.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
