Gost Pressinga s Petrom Štefanićem je politolog Dejan Jović.
Kakva je pozicija Srba u Hrvatskoj?
VEZANE VIJESTI
Neka istraživanja ukazuju da najveći broj hrvatskih Srba smatra da će njihov broj dodatno pasti. Već sada je 40 posto od broja koji je bio prije 1991. A događa se i asimilacija. Budućnost hrvatskih Srba nije sjajna.
Plenkovićeva pozicija prema njima?
Ne znam kako bismo to adresirali, nismo čuli neki veliki njegov govor po tom pitanju.
Što kažete na izjave nekih političara da manjine ne bi trebale odlučivati u političkom sustavu?
Trojica srpskih zastupnika su dobili od 11.700 do preko16 tisuća glasova, a za jedno mjesto u I. izbornoj jedinici je trebalo prosječno malo više od 12 tisuća glasova. Pupovac ima više nego prosječan zastupnik u I. izbornoj jedinici i ne vidim kako bi se njegovu poziciju moglo delegitimirati.
Postoje povijesni razlozi zašto manjine trebaju imati zastupnike. Mi imamo odgovornost kao društvo u cjelini. Ja to ne bih dirao jer to ulazi u vrstu diskriminiranja.
Agrokor. Stvara se priča da se tu radi o većim intereisma od običnog propadanja jedne firme.
Strah od Rusa od 1948. vuče svoje korjene. Ruska vanjska politika inzistira da su njihovi jedini interesi na Balkanu ekonomski. Rusija ima, preko firmi poput Sberbanka i Gazproma utjecaj i to koristi kao sredstvo vanjske politike. To je bio slučaj i s Agrokorom.
Zašto je Vučić otišao za predsjednika Srbije?
Tu su dva nivoa analize. Racionalno gledano ja ne bih išao na manje važnu poziciju kad sam već premijer koji sve kontrolira, a posebno ne u okolnostima kad je mogao reći neka bude bilo tko drugi predsjednik. Nema tu nekog racionalnog objašnjenja. Iz njegove perspektive je izgledalo da samo on može pobijediti na tim izborima od svih ljudi koji su mu dragi. Meni se čini da on želi kontrolirati sve tokove u Srbiji i mislim da ih sada kontorlira. Ali činjenica da je morao ići za predsjednika pokazuje slabost.
Kakva je europska budućnost Srbije?
Ja mislim da budućnost ni jedne zemlje kandidata za EU ne ovisi samo o njoj nego o političkoj odluci postojećih zemalja članica. Hrvatska je mogla biti primljena 5 godina prije i 5 godina kasnije.
Što kažete na fenomen Donalda Trumpa?
Mislim da taj fenomen treba promatrati u odnosu između pojednica koji dobije izbore i sistema. Samo u diktaturama pojedinac može sve što hoće, ali ih je teško izgraditi. Teško je SAD zamisliti kao diktaturu. Vidimo čovjeka koji je padobranom došao u Bijelu kuću. Koji još tvita, a to je želja da izađe iz kaveza u kojem se sam našao, a nema to iskustvo o tome što će mu se dogoditi kad dođe na vlast. Odjednom imate puno ograničenja. Ima i situacija gdje vam čak direktno odbijaju izvršiti zapovjed jer je nezakonita. Političari su iznutra vrlo nemoćni i vrlo frustrirani. U američkom slučaju pojedinac ne može promijeniti sistem.
Što kažete o ovim aferama u koje je upao?
Broj tih afera i izvor ukazuju na slučaj sistem protiv pojedinca. Sjećamo se da je Nixon bio primoran odstupiti radi Watergatea, ali čak i u tim filmskim pričama se pojavljuje neko duboko grlo koje je predstavnik sistema kojem je postalo od interesa da ga spriječi. Vidio sam transkript Brežnjeva i Tita i u tom razgovoru Brežnjev kaže: ”Ovaj Nixon je odličan samo bojim se za njegovu sudbinu.”. Iz te perspektive lakše je i Watergate razumjeti.
Može li Trump doživjeti tu neku sudbinu da ne dočeka kraj mandata?
Bilo bi to preveliko špekuliranje. Ali svašta se može dogoditi u politici.
Kako gledate na svoju ulogu kao savjetnika Josipovića. Niste se baš najljepše razišli…
On se razišao samnom. Nekoliko tjedana prije samih izbora ja sam smatrao da je to bila politički pogrešna odluka koju je čak i platio na izborima. Jer je možda u tom trenutku ljudi koji su ga počeli savjetovati su smatrali da živimo u Americi gdje imamo sistem jednogrbe deve. Ali su zaboraviili da je ovo Hrvatska. Izgubio je neki broj glasača zato što nije nastavio ono što je radio – širio prostor slobode.
Te pozicije vas je stajala teza da je škotski referendum održan u boljoj atmosferi nego Hrvatski.
Nije li to samorazumljivo. Ja sam mislio da je to banalano. Nisam rekao da hrvatski nije bio demokratski nego da nije bio liberalan. Ja ne sporim da je u trenutki referenduma za pitanje većina glasala ‘za’, ali oni koji su bili protiv nisu mali mogućnost da se slobodno izjasne i vode diskusiju o tom pitanju. Ja ne negiram ništa drugo.
Je li vas iznenadila reakcija Josipovića?
Ja sam bio ohrabren velikim brojem tekstova koji su me ohrabrili i podržavali. Naravno u našem društvu postoje ljudi koji nisu zainteresirani za slobodu. Nisu većina ti ljudi. Oni su jako mala manjina. Dobiju na izborima manje do 1 posto. Ali ne vidim nikakvog razloga zašto bi predsjednik ili predsjednica povlađivali takvim ljudima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
