Marica Vidaković, prokuristica Kraša i predstavnica koordinacije Agrokorovih dobavljača i proizvođača, gostovala je u N1 studiju uživo.

Jesu li dobavljači zadovoljni planom isplate, koji je objavljen jučer?

U principu, nakon 5 mjeseci, koliko traje ovaj proces, možemo reći da su se strasti smirile i da je jedan dio problema iza nas. Slijedi najveći, a to je završavanje procesa i postizanje nagodbe.

Koji će biti tempo isplate?

Proces će biti puno zahtjevniji od onog kod malih dobavljača i OPG-a, jer ovdje postoji niz kriterija koji su uvjetovali isplatu ili dio isplate starog duga kod srednjih i velikih dobavljača.

Nemaju svi dobavljači ista potraživanja.

Jedan kriterij je taj da će svi participirati u identičnom iznosu za sve dobavljače, bez obzira jesu li potpisali sporazum ili nisu potpisali sporazum koji je preduvjet za drugi dio isplate rate. Ako je potpisan sporazum i prihvaćeni komercijalni uvjeti prije otvaranja postupka, tad slijedi druga rata, a zbroj isplata trebao bi činiti cirka 40 posto starog duga.

Kako ćete se odnositi prema starim dugovima? Dolazi li u obzir otpis potraživanja?

Ako se pita dobavljače, nema mjesta otpisu. Međutim, ovo je život, ovo su izazovi s kojima ćemo se sigurno susresti i realno je očekivati da će u nagodbi biti otpis jednog dijela duga. Znat ćemo svoje uvjete predstaviti i Ramljaku i Vjerovničkom vijeću.

Kad se bude procjenjivao najviši mogući otpis duga, koji su kriteriji? Jesu li točna nagađanja da će dobavljači pristati na otpis 60 posto duga?

U ovom trenutku nitko ne može reći koliki će biti prijedlog u samoj nagodbi. Nju će pripremati stručni tim konzultanata koji je za to angažiran, zajedno s Vjerovničkim vijećem i Ramljakom. Ne može doći u obzir da će dobavljači pristati na otpis 60 posto potraživanja, jer to bi bilo pogubno za sve dobavljače, a ne bi bilo dobro ni za nastavak suradnje s koncernom, jer bi puno dobavljača u tom slučaju promijenilo svoju odluku i ne bi poslovalo s Agrokorom.

Agrokor ima i imovinu, je li ulazak u vlasništvo jedno od mogućih rješenja?

Dobavljači očekuju od financijskih institucija, kreditora i banaka da su oni ti koji će podnijeti veći teret otpisa, odnosno da će u nagodbi biti određena dugačija stopa otpisa za njih i za dobavljače. Postoji niz različtih modela. Dobavljači će u sljedećem periodu sjesti i razgovarati o interesima i modelu koji zadovoljava njihovu trenutnu poziciju i buduću kao dobavljača u nekom obliku i lancu koji će, pretpostavljam, nastaviti raditi. U tom slučaju dolazi u obzir pretvaranje potraživanja u vlasništvo. Mi smo gledali kako je to riješeno u nekim europskim zemljama. Jedan od boljih primjera je Migros u Švicarskoj i uspješno funkcionira. To je model po kojem bi vrijedilo pokušati organizirati dobavljače da tako zaštite trenutnu poziciju i buduću kroz budući plasman.

Dogovorili ste nove uvjete poslovanja.

To nisu novi uvjeti. Definicija tog sporazuma je trebala biti da se dobavljač i određena članica unutar koncerna vraćaju na pozicije koje su bile prije devetog i uvjete koji su važili za poslovnu 2017. godinu. Svi dobavljači nisu imali identične uvjete, neki su imali rok 60, neki 45, a neki 30 dana. Sve što je koordinacija dobavljača tražila, da se svi stavimo u isti početni položaj, koji je bio neposredno prije otvaranja postupka. Nakon toga neki dobavljači su obustavili isporuku robe, odnosno uvjetovali daljnju isporuku avansnim plaćanjem. U tom trenutku je dio dobavljača bio protežiran.

Na stare uvjete nije pristalo dvjestotinjak tvrtki. Je li to istina?

Teško mi je govoriti o brojkama, kolege iz koncerna imju točne brojke. Kroz sporazum je stavljeno u isti položaj i dobavljače koji su na avansu i one koji nisu. Oni su sami procijenili da ne žele isplatu starog duga, jer im sve više isplati avans. Ovo nije prepreka za nastavak suradnje.

Jeste li vi u tom slučaju u nelojalnoj poziciji?

Ne. Oni u u jednom dijelu donijeli odluku po kojoj je bolje avansno poslovati, nego dobiti isplatu starog duga. Ja ne bih rekla da je to dugoročno održivo, jer da jest, uveli bi to i drugi dobaljači i na kraju bi se dogodilo apsolutno urušavanje likvidnosti jednog lanca, bez obzira bio to Konzum ili netko drugi. Oni imaju svoje regionalne direktore ovdje i oni pretpostavljam da nemaju samostalnost donijeti takve odluke. Menadžment je procijenio da je moguće avansno plaćanje jedini način na koji oni žele poslovati s ovim koncernom. Nakon izlaska iz procesa i nakon nagodbe, ni s njihove strane neće biti moguće uvjetovati avansno plaćanje.

Vi ste bili izloženi krizi u Agrokoru, međutim, nitko nije išao na potez tužbe. Je li u osnovi ove priče povjerenje i činjenica da je svima stalo do toga da Agrokor opstane?

Vratit ću se na intenciju donošenja zakona. Gledajući izvršnu i zakonodavnu vlast zajedno sa svim akterima, imali smo jedan jedini cilj – nastavak poslovanja ovog koncerna i zaštititi hrvatsko gospodarstvo. Ja uvijek govorim s globalnom primisli da je to gospodarski interes koji u ovom trenutku svi moramo promatrati kroz tu prizmu. Dobavljači kad pričaju o Agrokoru, ne pada nam na pamet govoriti o sudskim procesima u tom smislu.

Je li izgubljen dio tržišta?

U trenutku kad se desilo što se desilo, bilo je za očekivati da će se dio potrošača odliti prema drugim lancima. Vratiti povjerenje potrošača i lojalnost važno je i dug proces i puno treba raditi na tom međusobnom povjerenju.

Kakvo je ljeto u Krašu? Kako je poslovao?

Što se tiče Kraša, mogu reći da on ovom krizom u Agrokoru nije pogođen. Među velikima možda smo i najmanje pogođeni. Bez obzira koliko je bila depresivna situacija, financijski pokazatelji, potrošnja i ostalo u neku su ruku u plusu, pokazuju blagi rast i daju optimizma i mislim da će poslovna godina kroz ovo što sad vidimo biti dobra. Očekujemo da će zadnji kvartal biti jako uspješan, ne očekujem iznenađenja u negativnom, nego u pozitivnom smislu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.