Za radnička prava: Od mjere do barijere - Mladi vrijede više

Patrik Macek/PIXSELL

"Od mjere do barijere - mladi vrijede više", naziv je prosvjeda za vraćanje dostojanstva i perspektive mladima, koji će inicijativa "Vrijedim više" održati 15. runa u 17:30 sati na Trgu svetog Marka s ključnim zahtjevom - ukidanje stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) i vraćanje pripravništva.

“Prosvjed za posao, plaću i radnička prava. Za sve one koji su bili na SOR-u ili ga odrađuju, kojima postojanje SOR-a otežava pronalak posla i/ili polaganje stručnih ispita i koje izlazak na tržište rada tek čeka. Važno je reći da vrijedimo više”, poručuju iz inicijative “Vrijedim više” pozivajući na prosvjed.

Tom akcijom žele poslati poruku da mladi žele kvalitetna i sigurna radna mjesta i traže ukidanje SOR-a i vraćanje pripravništva kao prvog oblika zapošljavanja te donošenje mjera aktivne politike zapošljavanja koje će zaista poboljšati poziciju mladih na tržištu rada i dovesti do stvarnog povećanja zaposlenosti, a uz primjerenu plaću za rad i radnička prava.

Naime, za većinu mladih u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina posao i plaća nakon završenog školovanja postalo je samo san. Mnogi su osuđeni na mjeru stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa te “novčanu pomoć” od 2.620 kuna i potom povratak na burzu.

U Hrvatskoj trenutno ima 730.000 mladih do 30 godina starosti, a još prije 10 godina bilo ih je 135.000 više. Pritom više od 80 posto mladih živi s roditeljima, i ne jer to žele, nego jer si ne mogu priuštiti ništa drugo. Trenutno je 145.000 mladih nezaposleno, a od 2010. gotovo je 80.000 ljudi prošlo kroz mjeru SOR-a, samo su neki od zabrinjavajućih podataka kojima barataju u Inicijativi.

Podsjetimo, inicijativa “Vrijedim više” nastala je iz potrebe da se ukaže na sve veći nesklad između troškova života i uvjeta koje mladi imaju na tržištu rada te su Mreža mladih Hrvatske (MMH), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Matica hrvatskih sindikata udružili snage da bi upozorili na ovaj važan problem.

S obzirom na to da Vlada i poslodavci u svojim medijskim istupima opetuju da mladi nemaju vještine za tržište rada i da je za to potreban SOR, postavlja se pitanje kako to da mladi imaju vještine za Irsku, Austriju i Njemačku u koje se iseljavaju, upozoravaju iz inicijative. Jasno je, kažu, da problem nije u mladima, nego u lošim politikama i političarima i mjerama koje ne generiraju rast, nego iseljavanje i stvaraju poremećaje na tržištu rada.

Stoga, prosvjednom akcijom žele osigurati stabilne radne odnose, radnička prava, ukidanje SOR-a i vraćanje pripravništva kao prvog zapošljavanja. I statistike i rezultati govore da je ta mjera potpuno promašena i proizvodi generacije mladih na minimalcu i nesigurnost, a služi samo za “šminkanje” statistike pod otvorenim sponzorstvom države.

“Mjere aktivnih politika zapošljavanja ne bi trebale spuštati cijenu rada onima koji su na tržištu najzapošljiviji, a pogotovo ne destimulirati otvaranje stalnih radnih mjesta i na taj način ugrožavati sve koji traže posao. Pri dizajnu i provedbi SOR-a nije se razmišljalo o uvođenju osigurača kao što su kvote i/ili uvjeti i ograničenja kojima bi se spriječilo da poslodavci iskorištavaju ovu mjeru za dobivanje besplatne radne snage”, upozoravaju iz Inicijative.

Naime, kako ukazuju, “uspostavljanje sustava u kojemu poslodavci nemaju nikakvih financijskih i radnopravnih obveza prema osobama koje kod njih i za njih obavljaju rad ozbiljno je narušavanje ravnoteže u odnosima radnika i poslodavaca”.

Opetuju i upozorenja da SOR, kao mjera koja je sama po sebi, napominju, generator nejednakosti među mladima, dodatno isključuje one slabijeg imovinskog statusa i ne vodi računa o podjednakoj dostupnosti po regijama. Danas pak postoji i kategorija visokoobrazovanih iznad 30 godina koji ne mogu koristiti SOR, a kako se ne raspisuju natječaji za pripravništvo, gotovo uopće nemaju mogućnost ulaska na tržište rada.

Nadalje, različita iskustva korisnika govore o neujednačenim standardima mentorstva i kvalitete učenja, a upitan je i uniformirani administrativni model koji ne prepoznaje osobne kvalifikacije i iskustvo, kao ni specifičnosti različitih struka i različite periode očekivanog trajanja uvođenja u rad, ključne su kritike upućene državi.

“Ne želimo raditi 40 sati tjedno za novčanu pomoć koja ne može pokriti ni najosnovnije račune, a na svoje snove, ambicije i planove zaboraviti do daljnjega”, poručuju svjesni: “Vrijedimo više od toga”.