Tko su „lidlići“? Postoji li segregacija djece vrtićke i školske dobi koja ne nose brendiranu odjeću i obuću? Kako tome stati na kraj? Trebaju li nam školske i vrtićke uniforme?
Bila je to tema emisije Otvoreno HTV-a u utorak navečer. Gostovali su bivša ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić, saborska zastupnica HDZ-a Sanja Putica, psihologinja Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba Ella Selak Bagarić i novinarka Jutarnjeg lista Goranka Jureško.
Djeci je teško odrastati u okruženju koji su sagradili odrasli, rekla je Milanka Opačić. Danas vladaju drugačije vrijednosti nego nekada, a današnja mjera je posjedovanje statusnih simbola. Danas je najveća vrijednosti biti snalažljiv, smatra Opačić. Najveća odgovornost je na roditeljima i na odgojno-obrazovnom sustavu, smatra Opačić, ali najveći problem je to što se u Hrvatskoj izgubio srednji sloj društva te tako danas postoje oni koji su turbo bogati i oni koji naprosto nemaju i ne mogu djeci priuštiti topli obrok u školi, zaključila je. Opačić je dodala kako danas djecu koja nemaju prosjek 5.0 u školi tretiramo kao da nisu dobra djeca, a ako netko upiše strukovnu školu, na njega se gleda kao na propaliteta. Djeci je sve teže odrastati bez potpore roditelja, a vrijednosti su okrenute naopako.
Umjesto da se bave djecom, roditelji rješavaju problem tako da im kupuju skupe mobitele i druge markirane stvari, rekla je Goranka Jureško. Spomenula je kako je prije nekoliko godina razgovarala s djecom koju maltretiraju u školi jer imaju “blesave” mobitele koje nitko ne nosi, a jedna djevojčica se zbog maltretiranja djece morala ispisati iz škole. Djeca se ponašaju kao u čoporu, a podrška škole da se djecu izvede na pravi put je najvažnija, smatra Jureško. Ipak, najveći problem su roditelji koji ne vide da rade protiv svoje djece, dodala je. Jureško drži kako nema dovoljno djece s posebnim potrebama u razredima s drugom djecom, a da je upravo to jako dragocjeno u odgojnome smislu.
Ako u Francuskoj postoji prijedlog da se zabrani donošenje mobitela u škole, onda je to sigurno moguće i u Hrvatskoj, rekao je Ivica Lovrić. Pokazao je primjer školske odjeće koju financira Grad Zagreb za školarce, i to 12 milijuna kuna godišnje. Djeca i nastavnici dizajnirali su tu odjeću zajedno, svaka škola ima svoju boju i amblem, a cijeli komplet s obućom stoji 490 kuna, objasnio je Lovrić. Obitelj je refleksija onoga što se događa u društvu, smatra Lovrić, a brisanje razlika je prioritet zagrebačke gradske uprave, zaključio je.
Sanja Putica istaknula je svoje iskustvo ravnateljice u dubrovačkoj gimnaziji. Smatra da hrvatske škole moraju poraditi na ekipiranju stručnih suradnika. Na priču o “lidlićima” gleda kritično te je zapanjena da djeca u toj dobi diskriminiraju jedni druge. Djecu je važno učiti različitosti u mišljenjima, stavovima, izražavanju, ali te razlike ne trebaju biti prenese u svijet kroz vanjska obilježa, smatra Putica, stoga je ideja o školskim odorama dobrodošla. Istaknula je uspjeh trenutne Vlade koja je uspjela otvoriti europski fond FEAD za pomoć u ishrani djece. Zaključila je kako je ključno raditi na zakonskim okvirima koji bi djeci omogućili jednake šanse i prilike za uspjeh na temelju rada i sposobnosti.
Danas je jako puno siromašne djece koja imaju sve, osim pažnje odraslih. Dopuštamo krivim herojima da nam odgajaju djecu, rekla je Ella Selak Bagarić. Važno je da djeca nauče poštovati i živjeti s razlikama. Djeca dobiju igračke, ali ne i suigrača u roditeljima. Isto tako, djeca trebaju osjetiti prirodnu posljedicu svojih ponašanja, a za to su zaduženi roditelji. Ona imaju i prava, ali i odgovornosti. Treba ih naučiti da ne mogu dobiti sve, smatra Bagarić. Škole bi trebale učiniti sve da se pomogne djeci koja su isključena ili maltretirana, i to ne samo u odnosu jedan na jedan, već na razini cijele školske zajednice, zaključila je, prenosi HRT.
