Povodom obilježavanja međunarodnog Dana ljudskih prava gošća Točke na tjedan bila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Što je najveća ugroza ljudskim pravima u Hrvatskoj?

“Cijeli je niz situacija koje ugrožavaju ljudska prava. Rekla bih da se možda najviše ističe veliko siromaštvo kojima su mnogi naši sugrađani izloženi. Znamo da je rizik od siromaštva u Hrvatskoj gotovo 20 posto. Tu je i nejednakost, bilo nejednakost građana pred zakonom, bilo u kontekstu regionalnog razvoja jer znamo da nije isto živimo li u gradu ili na izoliranom otoku. Netrpeljivost u javnom prostoru također u velikoj mjeri obilježava našu svakodnevicu, veliko nepovjerenje građana u institucije… Dakle, cijeli je niz problema na kojima treba raditi”.

Nevjerojatan je broj pritužbi građana, koji je razlog tome, uspjevate li im pomoći?

“Trudimo se biti što dostupniji građanima, ja osobno i moje kolege mnogo vremena provodimo na terenu, otvoreni su unatrag tri godine i naši područni uredi u Osijeku, Rijeci i Splitu i zaista se trudimo. Teško je iz većeg broja pritužbi zaključiti da je povreda ljudskih prava ili diskriminacije više, no mi radimo na tome da građani što je više moguće i što više znaju koja su njihova ljudska prava i što su situacije u kojima mogu biti diskriminirani, te ih ohrabrujemo da nam se prituže. Ne bih rekla da je indikator samog broja pritužbi, da on govori o stanju ljudskih prava ali mislim da je dobro što je pritužbi više jer mom uredu govori o osnovnim problemima, o onome na što su građani osjetiljivi, što ih muči jer im onda u tom smislu možemo pomoći u konkretnoj situaciji ali i utjecati na javne politike i sustavne izmjene da se takve stvari ne događaju u budućnosti”.

Pravosuđe je uvijek bilo na vrhu liste, no sada je diskriminacija na vrhu. Kako to komentirate?

“Da, po prvi se put 2016. okrenuo taj redoslijed. No, i dalje se ljudi žale na probleme koje imaju u sustavu pravosuđa, ali je prošle godine prvi put bio veći broj pritužbi na diskriminaciju, no ono je i dalje nedostatno. To vidimo iz istraživanja koje smo proveli prošle godine, građani nisu skloni prijavljivati diskriminaciju”.

Zašto?

“Mnogi su razlozi i nisu specifični samo za Hrvatsku. Ljudi se boje, strah ih je dodatne viktimizacije, pogotovo u kontekstu radnog odnosa. Često se odlučuju pritužiti ili čak podići tužbu na sudu tek kada dođe do raskida radnog odnosa jer tada smatraju da nemaju što za izgubiti. Često ne znaju da su diskriminirani, ne znaju kako se zaštititi, misle da se ništa neće promijeniti, da im to neće pomoći, osjećaju se beznadno i to je jedna situacija koju svakako treba promijeniti. Jedini način da se nešto promijeni je da se čovjek na to prituži”.

U kojim su područjima ljudi najviše diskriminirani?

“Pa prema pritužbama najčešće su etnicitet, vjera i dob. Što se tiče područje najzastupljenije je rad i zapošljavanje, javno informiranje i mediji te obrazovanje. Važno je imati i osnovu i područje kako bi se utvrdila sumnja na diskriminaciju”.

Kako poslodavac zna da je netko Srbin, Mađer…?

“Upravo smo u području rada i zapošljavanja bili jako uspješni, u više predmeta u kojima su utvrdili sumnju na diskriminaciju kod privatnih firmi, kod velikih poslodavaca koji su prilikom restrukturiranja i novih pravilnika u posebno nepovoljniji položaj dovodili osobe koje imaju, primjerice, zdravstvene tegobe ili su iznad određenih godina starosto. Ono što smo promijenili je da su promijenili neke akte, provodili edukacije kako bi zaposlenici naučili što je diskrimacija. Puno se promjena može postići. Dobro je da postoji svijest jer je privatni sektor onaj u kojem moj ured ima ovlasti za postupanje”.

Znači da poslodavci u Hrvatskoj pitaju koje ste nacionalnosti i da po toj osnovi diskriminiraju?

“Primjerice, netko će se prritužiti da mu ugovor nije produžen jer je Rom. Imali smo udružnu tužbu gdje su dvije Romkinje odbijene za praksu nakon što je poslodavac uvidio da su Romkinje. To je zabranjeno diskriminatorno postupanje”.

Kakve su sankcije? Kako vi utječete?

“Ono što mi dajemo su mišljenje, preporuke, prijedlozi i upozorenja, oni nisu obvezujući. Ali uspijevamo argumentima poslodavcima pokazati što je diskriminacija i jednog kada oni to uvide mijenjaju svoje poslovne politike”.

Kako stvari stoje s državom? Najviše je pritužbi na razna tijela javne uprave.

“Javna uprava se odnosi na najširi krug područja našeg života. Država je najveći kršitelj ljudskih prava po prirodi stvari i to pokazuju pritužbe koje zaprimamo”.

Kakve su reakcije države?

Sve bolje, razvijamo sve bolju suradnju s državnim tijelima. Nije isto sa svim tijelima, s nekima je bolja suradnja a s nekima je čupavije.

Gdje se ne reagira?

Sveučilište u Zagrebu nije odgovorilo ni na jedan naš dopis. Neka tijela odgovaraju sporije, rijeđe, Min. državne imovine ima male kapacitete, velik broj predmeta i potrebno je više požurnica. Min. pravosuđa i min. unutarnjih poslova su primjeri dobre suradnje, nećemo se svaki put složiti ali je dobro zbog dijaloga”..

Imate li okvirni postotak u kojem se preporuke usvajaju, a u kojem ne?

“Deset posto pritužbi budu osnovane, dajemo mišljenje, prijedlog, preporuke i nastavljamo pratiti kako se one ispunjavaju. Procesi traju godinama, nekada kažu da e slažu ali treba vremena. Ono što je zanimljivo se da 35 posto postupaka odnosi na davanje opće pravnih informacija jer nemaju koga pitati ili dobivaju odgovore koji ih ne zadovoljavaju. Velik broj građana ne zna koji su alati, što mogu napraviti da se zaštite pa bi druga državna tijela trebala bolje komunicirati s građanima”.

Kakav je tretman izbjeglica i tražitelja azila u Hrvatskoj?

“Svakako može biti bolji, to je područje u kojem smo aktivni. Izbjeglice se nalaze u iregularnim situacijama u RH, velik je niz problema, vezan uz integraciju i postupanje policije. Nemamo integracijsku ni migracijsku politiku, nema dovoljno dobre zdravstvene zaštite koja im se pruža, nema tečajeva hrvatskog jezika… Bit će potrebno još puno da bi se zajednica upoznala i prihvatila jedni druge”.

Kako dolaze do vas?

“Mi jako dobro surađujemo s udrugama koje rade na tom području. Bile smo puno puta u Srbiji i razgovarali s izbjeglicama koje su vraćene iz Hrvatske kako bi saznali o postupanju policije. Obraćaju nam se, vodimo složene ispitne postupke o postupanje policije.

MUP Demantira takva postupanja

“MUP demantira nasilno postupanje policije, imali smo puno pritužbi. Ne mogu govoriti o detaljima ali radi se o složenim predmetima i od MUP-a tražimo da se provede adekvatna istraga u skladu sa standardima koje traži europski sud za ljudska prava vezano za članak 3 konvencije za zaštitu ljudskih prava. Unazad nekoliko mjeseci nismo imali pritužbi u slučajevima odvraćanja izbjeglica iz Hrvatske, što je specifično postupanje policije, ali nema individualnog pristupa, ne ispituju se osobe zašt žele prijeći granicu. Različite su situcije. Mi smo vrlo duboko u tom problemu, izvještavati ćemo Sabor o tome, obilazimo nenajavljeno policijske postaje i mjesta kretanja ilegalnih migranata, gledamo snimke..”.

Jeste li provjeravali slučaj malene migrantice koja je poginula?

“Mi vodimo istražni postupak o tom predmetu ali ne mogu govoriti o detaljima. To su predmeti koji dugo traju. U ovom trenutku nemam sve informacije, pokušavamo biti u kontaktu s obitelji djevojčice i kada budemo imali više informacija moći ćemo javno komunicirati.

Koliko se javljaju blokirani građani?

“Jako često to je jedno od značajnijih područja pritužbi koje zaprimamo. Preko 110.000 ljudi je blokirano zbog duga manjeg od 10.000 kuna, ne mogu plaćati režije.. oni nisu nerazumno ušli u neke velike dugove. Ovrsi treba vratiti njezin pravi smisao, a to je naplata dospjelog nenaplaćenog potraživanja. Nema dvojbe da dugovi moraju biti plaćena ali kada su troškovi ovrhe višestruko nadmašili visinu duga onda to postaje problem. Zalažemo se da se troškovi svedu na bitno manju razumnu mjeru jer bi se tako mogla vratiti ravnoteža u smisao i pravednost same ovrhe. I dalje često saznaju za ovrhu kada im se blokiraju računi”.

Pisali ste premijeru, jeste li dobili odgovor?

“Dugi niz godina smo uključeni u pitanje ovrha i svaki put kada dođe do neke nove zakonodavne inicijative mi se uključujemo i iz svoje perspektive pišemo i tom kontekstu smo pisali premijeru i ministru pravosuđa i nadležnim saborskim odborima. Smatramo da su zadnje izmjene Ovršnog zakona svakako dobrodošle ali nisu dovoljne”.

Imate li preporuku za blokirane?

“Propisi se trebaju poštivati radi pravne sigurnosti. ONo što je važno je naučiti iz ovih sitaucija promijeniti zakone kako bi bili pravedniji”.

Kako žive stari ljudi u Hrvatskoj?

“Mnogi teško i u velikom siromaštvu, pogotovo oni u izoliranim krajevim, u samačkim kućanstvima, na otocima… Znamo da je Hrvatska četvrta po siromaštvu u EU, 95.000 umirovljenika prima mirovinu manju od 500 kuna. Treba napraviti puno više da bi se ojačala socijalna sigurnost starijih osoba. Kroz dodatne usluge poput dnevnih boravaka, pomoći i njege u kući bi se moglo pomoći. Posebno smo se bavili instiitucionalne srbi, duge su liste čekanja za dom, nekad i više od 10 godina, treba podržati obitelji koja brine o starijima kako bi ostali što dulje s obitelji”.

Kontrolira se dovoljno postupanje interesnih grupacija prema starijima?

“Sigurno ne. U RH postoji samo pet inspektora u okviru Ministarstva demografije koji bi trebali kontrolirati oko 4700 institucija u okviru susatava socijalne skrbi. Taj nadzor ne postoji. Domova ima oko 150, velik je broj obiteljskih domova gdje je nadzor još manji. To je premalo da se vidi kakva je ta skrb i da bude na razini. Mi samo banemo u neki dom, tražimo pristup podacima, razgovaramo s korisnicima i nismo našli postupanja koja predstavljaju mučenje ali jesmo na postupanja koja mogu biti ponižavajuća pogotovo u kontekstu zaštite prava na privatnost ili dostojanstvo. Radi se o suptilnim ali važnim postupcima”.

Ratifikacija Istanbulske konvencije?

“Aspolutno smatram da je treba što prije ratificirati. Nema nikakve dvojbe”.

Blokiraju je konzervativni blokovi jer kažu da promovira transrodnu filozofiju. Može li se transrodna osoba pozivati na konvenciju želeći ako je muškom spola ići u ženski wc?

“Mislim da je odlazimo na ovaj način daleko od duha i smisla Istanbulske konvencije i svega onog dobrog što bi nejzina implementacija u pravnom sustavu Hrvatske donijela. Ljudska prava nisu pitanje ideologije, ljudska prava su popis međunarodnopravnih obaveza. Rod je pojam koji je uveden u pravni sustav RH 2008. godine Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Pogrešno je da bi se rod uveo upravni sustav ratifikacijom Instanbuske konvenecije, on tu već je. Istanbulska konvencija ima veliki značaj u sprečavanju obiteljskog nasilja”.

Koliko je nasilja nad transrodnih osoba?

“To će pratiti pravobraniteljica za ravnopravnost spolova”.

Na koji način može funkcionirati pučki pravobranitelj?

“Koliko sam dobra i koliko podilazim se moglo vidjeti iz odbijanja izvješća prošle godine. Ja o tome ne razmišljam, radim svoj posao profesionalno. Ne razmišljam o politici, moje je da nadzirem stanje ljudskih prava i pojavu diskriminacije u RH i da dajem preporuke i izvještavam Sabor i da reagiram, da nešto naučimo. To nije sprint, to je maraton”.