Gosti Točke na tjedan bili su novinarka Iva Boban Valečić iz Večernjeg lista i novinar Ladislav Tomičić iz Novog lista, a s njima smo se osvrnuli i na daljnji razvoj događaja u političkom životu nakon komemoracije pravomoćno osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku te odjecima haške presude bh šestorki.
Kako tumačite poruku Milijana Brkića s komemoracije Slobodanu Praljku – je li to izravna poruka Andreju Plenkoviću prije svega?
Iva Boban Valečić: To mi se čini kao pokušaj da lovi neke startne pozicije za neka buduća preslagivanja u HDZ-u, koja sada u ovom času nisu izgledna. Poruka je poprilično nekorektna jer on nije ni približno u sličnoj situaciji kao Plenković, čiji bi dolazak bio poprilično nezgodan za njega kao premijera i za cijelu državu. Brkić je to rekao jer on to može i očekuje nekakvu podršku unutar kad za to dođe vrijeme.
Brkić nije čovjek bez funkcije. Između ostalog je drugi čovjek HDZ-a i potpredsjednik Sabora.
Iva Boban Valečić: Apsolutno nije, ali nije ni šef države, niti ga se kao takvog može promatrati.
Može li ovakav skup nazvati nepolitičkim kao što je to rekao Pavao Miljavac?
Ladislav Tomičić: Ma naravno da je to bio i politički skup između ostalog. Osvrnuo bih se na Brkića, on je prije svega neodgovoran čovjek jer da je odgovoran ne bi davao takve izjave. Ako itko misli u RH da možemo u međunarodnim okvirima normalno funkcionirati, tada mora znati da se mora poštivati međunarodni pravni poredak. U suprotnom možemo početi učiti smanjivati glave na veličinu šake pa ćemo biti nekakvo pleme iz džungle. Brkić je neodgovoran čovjek kojemu očito do RH nije stalo onako kako je u ovom trenutku stalo Plenkoviću, naravno ta razlika proizlazi iz njegove pozicije, ali ovom svojom izjavom Brkić pokazuje da će biti predvodnik kola koje će se igrati na političkom grobu Andreja Plenkovića, predvodnik frakcije koja će u nekom trenutku pokušati preuzeti HDZ. Tamo vidim i Stiera koji je u niskom startu, vidim cijelu jednu grupu koji bi Plenkovića najradije gurnuli tamo gdje je bio u vrijeme Tomislava Karamarka. Što se tiče same komemoracije, ne znam što bi tu čovjek rekao …
VEZANE VIJESTI
Praljak nije želio pompu, izrazio je želju, čiju želju poštuju ljudi koji su bili na komemoraciji u Lisinskom?
Ladislav Tomičić: Prije svega izlaze ususret svojoj želji da budu što važniji, taj hrvatski SUBNOR koji se okupio u Lisinskom ima snažnu potrebu da igra važnu ulogu u hrvatskom društvu, starcima obučenim u uniforme generala ne vjerujem nikad i preporučam svima koji znače bilo što u ovoj zemlji da ne dopuste da vode politiku, možemo im odati počast za njihovo djelovanje …
Oni jesu generali koji su bili važni u obrani zemlje, ne bih ih nazvala starcima.
Ladislav Tomičić: To je biološka činjenica.
Nisu se samo obukli u uniforme, nešto su napravili u mladosti.
Ladislav Tomičić: Ja i kažem da im treba odati zahvalnost i priznanje, to je i učinjeno. A 50 posto njih generalskog znanja nemaju. Sam Praljak je izuzetak u povijesti ratovanja, bez pet minuta vojne škole došao je na čelo Glavnog stožera. To se u ozbiljnim vojskama ne radi, ali mi u to vrijeme nismo bili najozbiljnija država, au odnosu prema BiH, odnosno u BiH ni ozbiljna vojska. Mislim da su ovo zadnji trzaji hrvatskog SUBNOR-a koji sa srodnim udrugama želi čak i propisivati pitanja, što se mora,a što ne smije misliti. Mislim da u ovoj zemlji ima sve više ljudi koji shvaćaju da ne moraju igrati po tim pravilima igre i da možemo slobodno razmišljati i govoriti. Paradoksalno, ti ljudi mogli bi to uzeti kao jednu od svojih zasluga, ali oni vide ozbiljniji probitak u tome da neke stvari drže pod kontrolom i uzdama, nego da časno provode starost – igraju belot, karte, mogu dijeliti BiH kao penzioneri, s tim kartama je oduvijek bilo popularno igrati … Neka rade što misle da trebaju, ali ja mislim da je upravo ovo što sada rade zagorčavanej života jednoh zemlji i oni moraju imati toliko političkog znanja da shvate da se ne može funkciknirati tako da se ne poštuje međunarodni poredak. …. Zanimlivo je koliko se javilo interesa za tu presudu nakon što je donesena, a ranije nisu u medijima predstavljani hrvatski dokazi …
Na to se žale obje strane. Ono na što bih sada ukazala je i da čitava stvar oko komemoracije se događa u politički osjetljivom trenutku – za bilo koga tko bio na vlasti – a raspravlja se o tome već godinama, a tu je i činjenica da se čovjek ubio u sudnici, strasti su velike, emocijama su nabijene, koristi li Brkić, generali, tu poziciju da svali Plenkoviću?
Iva Boban Valečić: Presuda je šokantna za naciju ne samo zbog toga što je učinio general Praljak u sudnici, već činjenice da je sud odbio utvrditi jesu li naši državni čelnici bili u UZP-u i to je stavio na stranu kao nešto što ne može utjecati na presudu šestorki. Izgleda mi to krajnje nekorektno prema RH i kao državi i prema trojici kojoj se nije sudilo što je napomenuo i sam sud. I ostaje mnedovršena priča i u toj situaciji nije čudno da nacija reagira emotivno i ne bih se usudila skup u Lisinskom doživljavati kao političku provokaciju. Tu sasvim sigurno kod nekih postoji i emocija prema Praljku i njegovom činu. Hoće li to nekakve strukture unutar HDZ-a nastojati iskoristiti protiv Plenkovića, da, ali to nije nešto što bi moglo značajno naštetiti Plenkoviću, a i dugoročno ne vidim kakav bi to bila struja unutar HDZ-a i kakva bi to morala biti sofisticirana tehnologija koja bi to njega maknula s čela, na pola mandata na čelu Vlade pa i na kraju mandata s čela stranke, da bez obzira na rejting dođe do promjene.
Treba li oduzeti odličja, vidjeli smo kako su se izjasnili predsjednica Republike i predsjednik Sabora?
Iva Boban Valečić: Upravo zbog ovoga što sam ranije govorila, unutra je konkretna stvar o kojoj se sud uopće nije želio očitovati, a ona je za hrvatski politički vrh nepodnošljiva. Postoje zakonski mehanizmi. Predsjednica – ne vidim na koji bi način ona nakon ovakve presude mogla donijeti političku odluku da ih oduzme.
Treba li vratiti odličja Branimiru Glavašu – njegova je presuda pala u cijelosti?
Ladislav Tomičić: Pravo da vam kažem, možda bi im mogli dati još koje … Ja bih tu pratio slovo zakona. Ako misli da joj to politički odgovara, neka ostavi, ali mislim da za zdravlje nacije to nije najbolje. Kao ni to relativiziranje – Gotovinina presuda nam je super, a ova nam baš nije. Ali ne možemo vratiti na doradu. Mora se poštovati ili ne, treba se zauzeti stajalište koje će odudarati od licemjerne politike HDZ-a koja nas je i dovela tu gdje jesmo. Ako misle ljudi da je to dobro za njihovu djecu i društvo da se netko osuđen za upravljanje vojskom koja je imala koncentracijske logore nagradi, takve ljude, možemo ih onda odlikovati veleredom Dretelja ili Heliodroma.
Iva Boban Valečić: Ne mogu podržati niti sam to htjela takve stvari, ali samo naglasila da je sud donio nespretan pravorijek u kojem su i oni koji nisu optuženi i time je dao podlogu za ovakvu reakciju u politiku, a vrh se nije snašao, lutali su.
Ladislav Tomičić: Ja se ne osjećam presuđeno, uopće se ne osjećam kriv, plaćam porez, kad me se pozove da javno kažem što mislim – u tom smislu neću stati iza tog čovjeka i biti na njegovoj strani. Osjećam se nekako slobodno …
Apsolutno je slobodno reći bilo kome da mu se dio presude ne sviđa …
Ladislav Tomičić: Možemo svi mi novinari, ali premijer, predsjednica ne mogu. N emogu odbaciti hašku presudu bez ozbiljnih posljedica.
Na kraju su i rekli …
Ladislav Tomičić: Da, ali ne zato što su sanjali, nego su bili pod strašnim pritiskom, nego jer naši popularno zvani “međunarodno partneri” ne žele poslovati s takvom zemljom, a mi ih moramo slušati jer to i inače radimo, nemamo svoju vanjsku politiku, oan se kreira drugdje. Žao mi je što se Praljku dogodila tragedija, ali mi je žao i svih onih kojima se dogodila tragedija. … Žao mi je što Haški sud nije procesurirao zločine Armije BiH po srednjoj Bosni, razumijem nezdaovoljstvo i frustraciju jer su ljudi tamo bili u okruženju i borili se za svoju kožu, bio sam i sam tada tamo, ali sam dovoljno svjestan i upućen u kretanja da postoji šira slika o kojoj se govorilo u Haagu, Ako imam na umu samo svoju Busovaču, ali ne i stradanja u Stocu – smatram se manje čovjekom. Smiješno je da u Hrvatskoj izražavamo toliko sumnje dok kod kuće imamo stoput gore pravosuđe. Za bilo kakvo suđenje radije bih da mi sudi Meron, nego Šupe. Mogli bismo kad pogledamo domaće pravosuđe možda svi kolektivno popiti čašicu otrova – ne daj bože, ali to što politika utječe na pravosuđe – ne znak postoji li područje života na koje ne utječe, utječe i kad astronaut ode na Mjesec.
