Isusovačka služba za izbjeglice i ove godine organizira zajednički božićni ručak hrvatskih obitelji i onih koji su ostali bez svojih domova i krenuli tražiti sreću negdje drugdje. O pravom duhu Božića, naša Anka Bilić Keserović razgovarala je u Dnevniku s voditeljem službe Tvrtkom Barunom.

Dvostruko više obitelji nego prošle godine sudjelovat će ove godine u Božićnom ručku s izbjegicama.

Možemo biti zadovoljni i sretni zbog toga. Ove godine više od 40 obitelji, tri župe i samostana, su se javili. Generalno, možemo se nadati da je to pokazatelj javnog mnijenja, i da su ljudi malo solidarniji i suosjećajniji.

Što su najveće želje izbjeglica?

Uvijek, u svakom trenutku, im je najveća želja azil. Zaštita. Da si konačno mogu organizirati život i početi ga konkretnije živjeti. Trenutno ih je u Hrvatskoj oko 550, tražitelja azila. Tu je i 50-ak onih koji su dobili azil, ali ne mogu pronaći stan.

Zašto je tako teško dobiti azil u Hrvatskoj?

Prosječno trajanje postupka je četiri do pet mjeseci. Broj dobivenih azila se povećava. Brojka je u zadnje tri godine veća nego prije. Ove godine je 170 osoba dobilo azil. Te osobe su došle kroz kvote relokacije i same po sebi su već provjerene pa postupak traje kraće.

Isus je bio izbjeglica. Kako se kršćanska Europa odnosi prema izbjegliama?

Isus se rodio u štalici. Bježao je u Egipat da izbjegne progon kralja i političkog režima, to je primjer klasičnog političkog azila. To, i kasniji Isusov život, može nam biti predmet meditacije i primjer kako se odnositi prema ljudima u potrebi.

Koja je za vas prava poruka Božića i kako ga vi doživljavate?

To je otvorenost. U drugome, drugačijem, prepoznati čovjeka i onda ga poimati kao mogućnost obogaćanja, a ne kao prijetnju i problem.