Komunikacija s pacijentom na studijima medicine u svijetu je obavezan predmet. U Hrvatskoj kroz čitav studij uči tek na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Ostali o tome podučavaju u manjoj mjeri.
Mnogi liječnici radije gledaju u zaslon kompjutora nego u pacijenta, kad mu se obrate koriste izraze koje ne razumije ni student medicine, a dijagnozu koja može značiti smrt priopćavaju kao da se radi o upali zubnog mesa, piše Novi list.
Loša komunikacija s pacijentom razlog je dvije trećine sudskih tužbi u svjetskoj medicini, a može biti presudna za ishode liječenja.
Studenti medicine misle da ako imaju diplomu, mogu komunicirati s pacijentom, ali u tome često ne uspijevaju.
“To je vrlo teško, morate znati što je primjereno u kojoj situaciji, koja pitanja trebate postaviti pacijentu, trebate li mu reći da je bolest uznapredovala ili pričekati”, upozorava Doris Christiane Schmitt, njemačka trenerica komunikacije liječnik-pacijent. Doktori nemaju puno vremena za pacijenta, ali se oboljeli ne bi smjeli boriti za razgovor s liječnikom, smatra.
Istraživanja u toj zemlji pokazala su da u dobi od 61 do 70 godina 71 posto oboljelih od raka nije dobro informirano o bolesti, a u dobi iznad 71 godine 80 posto ima još manje informacija. Samo 43 posto liječnika educirano je u tome kako priopćiti dijagnozu. Kad pacijent čuje da ima metastaze, nije spreman slušati dalje, a ima samo jedno pitanje – zašto ja? U tom je trenutku izložen jakom stresu, a liječnik treba znati procijeniti kako će nastaviti razgovor, upozorava Schmitt.
Liječnici su svjesni tog tereta, ali se ne mogu nositi s njim bez dobre pripreme, smatra Vesna Ramljak, liječnica u Klinici za tumore i predsjednica Udruge Europa Donna Hrvatska.
“Pacijent mora imati pravo na sve informacije. Ne možeš gledajući u kompjutor ili papire reći pacijentu da ima rak. To je sramotno. Nećete pacijenta izliječiti dobrotom, ali im ljudski odnos puno znači”, upozorava Ramljak. Ona se zalaže za reguliranje ponašanja liječnika u bolnicama i sankcije prema onima koji to ne poštuju.
“To nije ljubaznost, nego usvajanje specifičnih protokola za priopćavanje loše vijesti, kako razgovarati o prognozi bolesti, što kada pacijent to ne želi čuti… Kad doktor kaže pacijentu da se ništa ne može učiniti, to je rečenica koja ubija”, ilustrira Marijana Braša s Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Jedna neadekvatna riječ, naime, kod pacijenta može razviti i psihički poremećaj, depresiju, anksioznost, pa čak i rezultirati samoubojstvom, piše Novi list.
