Svaki drugi radnik u Hrvatskoj poznaje nekog tko radi na crno. Točne statistike nema, no udio sive ekonomije je oko 16 posto. Ministar rada kreće u akciju i najavljuje obračun s radom na crno za što će se potrošiti oko 7 milijuna kuna.
U građevini i ugostiteljstvu najviše je hrvatskih radnika na crno. No, pronaći ugostitelja koji bi pričao o tome, nije lako.
Mika Belušić je nasljedio obiteljski restoran, uredno je prijavio svih šest zaposlenih.
VEZANA VIJEST
Kaže da je čuo da neki ne prijavljuju zaposlenike, ali, to ne bi prijavio nadležnim institucijama: “Ma nije moje da se petljam u tuđi posao, svatko čisti ispred svog praga.”
I upravo to je stav većine građana, prema najnovijem istraživanju više od pola radnika zna nekoga tko radi na crno.
“Ljudi imaju jako dobar stav prema sivoj ekonomiji i uglavnom smatraju da je siva ekonomija jedan mali grijeh kao što je prebrza vožnja, slijedom toga ne može se očekivat da će kazne biti jako učinkovite. Slijedom toga prema ovo zadnjem istraživanju, što je Ministarstvo radilo negdje oko 56% ispitanika kaže da je čulo od prijatelja ili znanaca da sudjeluju u sivoj ekonomiji, ali negdje oko 15 % njih priznaje da sudjeluje u sivoj ekonomiji”, kaže Predrag Bejaković s Instututa za javne financije.
Dijelit će se letci, emitirati spotovi
Zato kreće kampanja, dijelit će se letci, emitirati spotovi – pozivaju se građani da dojave ako su čuli za neprijavljeni rad. Cijena kampanje milijuna eura, većinom iz EU fondova.
“Ideja nam je u sljedeća dva tjedna osvijestiti građane i poslodavce o svim negativnim aspektima rada na crno, tim sredstvima se ojačala radna inspekcija a projekt završava s cijelom kampanjom”, kaže Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava.
Nije na građanima nego na državi da dovede stvari u red, a ona to ne čini – smatraju u oporbi. Zato i je broj radnika na crno malo iznad prosjeka Europske Unije – ukupno 11% hrvatske radne snage je u sivoj zoni.
Na konstataciju i da se i tijekom SDP-ove vlade nije baš taj postotak smanjivao, Gordan Maras, bivši ministar poduzetništva i obrta odgovara: “Vi sugerirate da bi ja trebo biti zadovoljan ukoliko nešto nije dobro? Pa je ne mogu biti zadovoljan. Što bi ga trebo pohvaliti i reći nemoj ništa raditi ako je prije bilo loše? Ne. Čovjek mora raditi svoj posao i ako me pitate da li je korak u pravom smjeru taj da ministar radi svoj posao, to je pitanje koje se podrazumijeva.”
S radom na crno bore se i razvijenije ekonomije – pa su tako i Italija i Španjolska gore od Hrvatske po ukupnom postotku neprijavljenih radnika.
