Direktor strateškog razvoja i procjena Ine, Hrvoje Glavaš gostovao je u Novom danu i komentirao situaciju u toj kompaniji, kao i sudbinu rafinerije Sisak.
Znači li zatvaranje pogona u rafineriji Sisak i početak prestanka proizvodnje?
Zatvaranje samog postrojenja FCC dio je šire slike onoga što se događa u Ini. Inine rafinerije godinama stvaraju velike gubitke. Zadnjih desetak godina potražnja na tržištima gdje Ina posluje smanjilo se 30 posto. Imamo 2 rafinerije koje rade s pola kapaciteta, a sve tržišne okolnosti su se promijenile. Mi imamo proizvodnju i prodaju jedne rafinerije, a troškove dvije.
Sindikati kažu da je to postrojenje profitabilno.
Kad gledamo Inin rafinerijski sustav, on je cjelina. On kao cjelina gubi značajan novac, stotine milijuna kuna godišnje. Mi želimo optimizirati cijeli rafinerijski sustav. Kad govorimo o tome što sindikati govore – možemo povući paralelu s jednim sustavom koji je bitno manje kompliciran od Ine. Primjerice, u pekari, ako proizvodite kruh i on vas košta četiri kune, a prodate ga za pet, na prodanih sto komada dobijete sto kuna. Je li tih 100 kuna dovoljno da plati najam, ljude i ostalo? Upravo to se događa u sisačkoj rafineriji.
Kako ćete smanjiti gubitke prijevoza naftnih poluproizvoda iz Siska u Rijeku
Dio poluproizvoda će ići iz Siska prema Rijeci, a puno manje se spominje da će današnji teški ostaci, koji se proizvode u riječkoj rafineriji, koji su zapravo neprofitabilni, ići u sisačku rafineriju, gdje će ga se pretvarati u dizel. Sekundarna postrojenja u Sisku će raditi kontinuirano, što dosad nije bio slučaj.
Kako je donesena odluka o zatvaranju? Je li se ona naslanjala na Deloitteova istraživanja?
Ina je u zadnjih par godina napravila 4-5 suštinskih analiza. I ovu smo napravili temeljem Deloitteovog prijedloga. Odlučili smo naći model da bude dobar za obje, ali da minimiziramo gubitke.
Razmišljali ste o radnicima. Koje su varijante za ovih četrdesetak čija su otpuštanja najavljena?
Nikome nije drago da dolazi do otpuštanja radnika i to je zadnja mjera, ali odluka je takva donesena na razmatranje da tih 40 radnika jest višak. Probat ćemo u Ininom sustavu naći mjesto za njih, ako ne, onda će im se ponuditi otpremnine, koje će biti iznad hrvatskog prosjeka.
Je li MOL kao partner utjecao na ovu odluku?
MOL nema nikakve veze s ovim. Ovo je odluka operativnog direktora u Ini i tu nema nikakve dileme da je ovo unutarnja odluka Ine.
Većina stručnjaka smatra da bi bilo pametno idućih 20-25 godina čuvati proizvodnju. U kojem smjeru idu strategije?
U zadnjh desetak godina potražnja na tržištu na kojem Ina posluje smanjila se za tridesetak posto. To je trend koji će se vjerojatno samo još osnažiti. Veliki naftni igrači mijenjaju svoje strategije, okreću se obnovljivim izvorima energije, električnim automobilima.