Dosadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković komentirala je u Točki na tjedan neuspješan pokušaj Sabora da nakon isteka svih rokova izabere novu šeficu Povjerenstva i objavila da povlači svoju kandidaturu za predsjednicu spomenutog povjerenstva.

Kakvu poruku ste izvukli iz rezultata glasovanja u petak?

Sasvim jasnu, ovoga trena moja kandidatura nema potporu u parlamentu. Ovog trena ja povlačim svoju kandidaturu. Politika je imala priliku reći što misli, sasvim jasno i transparentno, ne skrivajući se iza parola u javnosti. Meni u daljnjem načinu na koji se politika, a prvenstveno Sabor, kao tijelo odgovorno za imenovanje, na ovakav način nemam namjeru dalje sudjelovati.

Jeste li razočarani porukama vladajućih koji su rekli da žele nekoga tko nema iskustva ili vam je gore vidjeti mlaku potporu oporbe?

Prije svega uopće se ne radi o mom osobnom nikakvom razočaranju niti ogorčenosti. Pokazatelji i trendovi sasvim su jasno najavljivali kako će se cijela ova priča rasplesti. Ako ono što sam ja u javnom prostoru predstavljala svih ovih godina političkoj garnituri predstavlja problem, onda to za mene nije razočaranje, nego kompliment. Ovo ni na koji način, da se ne bi svelo na to, ne govori ništa o mojoj protukandidatkinji. Dapače, ja ne mislim da je ona loša kandidatkinja niti za Povjerenstvo niti za obavljanje funkcije predsjednice Povjerenstva i činjenica da je podržana od vladajuće većine nikako ne govori da je ona njihov kandidat. Nju će definirati način na koji će pristupiti obavljanju svoje dužnosti i nitko neće navijati više od mene. Ovdje se ne radi o njoj, nego o tome kako se politika ponijela prema cijeloj instituciji. Kad bih to mogla kratko sažeti, to je zadnji komentar gospodina Bačića i to je osnovna razlika mene i njega osobno. Nije problem reći da nismo uspjeli izglasati što smo htjeli, nije stvar niti koalicijskog dogovora, problem je u tome što je rekao: Pa dobro, ako ne izglasamo, ponovit ćemo natječaj, ja u tome ne vidim nikakav problem. Ja tu vidim ogroman problem, kako se poštuju institucije, potom razliku kako ja i Bačić gledamo njihovu odgovornost i zadaću i kako se te institucije vode. To je poruka koju si politika nije smjela dopustitii da pošalje prema građanima.

I oporba je isto poslala poruku. Pojavilo se četrdesetak zastupnika na glasanju. Je li to vama poruka mlitave političke scene da im nije važno da Povjerenstvo radi, a pogotovo ne ažurno i aktivno kao dosad?

Vratimo se desetak godina unazuad i na rad prvog povjerenstva. Pa nakon toga, neposredno prije nego što smo mi izabrani Ustavni sud ukinuo je neke ovlasti Povjerenstva. To sve govori o kontinuiranom, trajnom stavu svih elita koliko je Povjerenstvo kao tijelo kamenčić u cipeli koje žulja. Prepričat ću svoj neformalni razgovor s jednim političarom. On je rekao: Te vaše ovlasti i zadaće koje radite, nije bolest od koje se umire, ali ste kao herpes, stalno se pojavljujete i predstavljate smetnju.

Može li Povjerenstvo djelovati u takvoj atmosferi?

To je na svakom od članova Povjerenstva da donese odluku sam za sebe. Politika će uvijek biti politika i imat će ciljeve za sebe, a regulatorne agencije će imati svoju karizmu, ulagati u svoje znanje, ugled, integritet i identitet i boriti se za svoje stavove jednakim načinom dalje.

Kakve ovlasti ima predsjednica Povjerenstva, može li ako želi utjecati na odluke koje se donose, određivati teme koje će biti na dnevnom redu?

Djelomično. U zakonu su propisane određene ovlasti. Bitna je ovlast stavljanje tema na dnevni red. Bez toga Povjerenstvo ne može funkcionirati. Način na koji će predsjednik izvršavati te ovlasti, stvar je osobne vizije, temperamenta, karaktera. Za moga mandata to se nije radilo na način da ja s pozicije autoriteta kažem koji će predmeti biti na dnevnom redu, nego smo mi od prvoga dana funkcionirali kao kolektiv. Gurati naprijed bez podrške i sinergije nema smisla.

Dok ste bili na čelu Povjerenstva, pitali su vas imate li pritisaka. Je li ih bilo? Je li vam se događalo da političar o kojem odlučujete utječe na odluke Povjerenstva?

Niti jedan političar nije se izravno usudio kontaktirati mene sa željom da se nešto riješi na ovaj ili onaj način. Jesu li to pojedini političari pokušali na suptilan način – možda, je li se to vidjelo na raspravama i pripremama predmeta – rekla bih – ne.

Postoji dojam da sustav ispljune entuzijaste i ljude koji posao žele raditi po propisima i napucima, jeste li vi jedan od njih?

Sigurno, ali čini mi se niti prva niti zadnja.

Što to govori?

To znači da još uvijek među građanima, jer oni su ti koji stvaraju političke elite, još nemamo dovoljnu kritičnu masu onih koji će reći da je dosta. Činjenica je da za brojne javne funkcije smatraju da su to sve uhljebi, ali to nije tako. Kakva je kvaliteta ljudi koji su zaduženi za određeni resor i društveno važna pitanja, ovisit će i kakva je kvaliteta života tih građana. O tome se u javnom prostoru premalo govori i čini mi se da građani premalo i znaju čemu služe pojedine institucije.

Činjenica je da i vi i Boris Jokić i pravobraniteljica za djecu, Ivana Milas Klarić, uživate potporu u javnosti, ali ne uspijevate probiti okoštale strukture. Imate li ambicija u politici?

Na takav način ne, ali da ću naći svoj put društveno odgovornog djelovanja – sigurno da. Možda ću se danas sutra i kandidirati za neku javnu funkciju ili državnu službu onog trena kad političke elite shvate da im ljudi poput mene trebaju. Zasad ne vidim da je tomu tako. Želim poslati drugu poruku svojoj nasljendici: Premalo se u javnosti postavljaju pitanja, primjerice, zašto je Lozančić smijenjen, nije bilo reakcija oko Vijeća za elektroničke medije, ono što se dogodilo u slučaju Ivane Milas Klarić svima nam je pljuska i sramota. Ako uzmemo u obzir da se ovih dana priča i o slučaju Milana Bandića, koji je jedan od najočitijih primjera nemogućnosti države da se suoči s pravosudnim problemima. U represiji korupcije smo pali na svim pitanjima kad se tiče političkih moćnika. Imam poruku i za predsjednika Vlade. Mogu poručiti i predsjedniku Vlade da uz pomoć svojih marketinških stručnjaka počne pripremati fraze kojima će 5 svjetskih jezika kojima vlada iskoristiti za kamuflažu činjenice da smo u borbi protiv korupcije na samom dnu. Sve ovo nepotrebno odugovlačenje imenovanja članova povjerenstva bilo je zbog mene.

Postoji li u slučaju Ante Ramljaka sukob interesa i trgovanje utjecajem?

Ostala sam iznenađena sjednicom Odbora. Na sjednici svi članovi Odbora za gospodarstvo, očito je da nikome nije bilo sporno da ako obavljaš jednu javnu funkciju, nije baš u redu da angažiraš tvrtke s kojima si neposredno prije stupanja na tu dužnost bio na bilo koji način povezan. Ja sam sama u sebi pomislila: Pa povjerenstvo više ne treba, mi smo svoj cilj ostvarili. Standardi, koji su se činili kao sedmo čudo, sad su uspostavljeni.

Što ćete sad?

Vraćam se svojoj profesiji, svom odvjetničkom uredu i stvarima koje su bile moja profesionalna satisfakcija.