Damir Bakić, jedan od dvojice kandidata za rektora Zagrebačkog sveučilišta gostovao je u Pressingu večer uoči izbora, a nekoliko sati nakon prosvjeda Sveučilišne platforme pod nazivom "Sveučilište mora bolje"
Sutra su izbori za rektora zagrebačkog sveučilišta, ranije danas je održan prosvjed ‘Sveučilište mora bolje’.
S organizacijom današnjeg prosvjeda nemam veze.
Vjerujete li u svoju pobjedu?
Apsolutno vjerujem u pobjedu i da bitka nije odlučena, siguran sam da su senatori svjesni da je ovo Sveučilište znatno bolje od svoje uprave i da ono zaslužuje upravu koja će ga voditi odgovorno i transparentno te zakonito. Siguran sam da je većina kolega svjesna da je sazrelo vrijeme za promjene.
Koliko članova broji Senat?
Točno 70 članova.
VEZANE VIJESTI
Ne bi li trebao biti neparan broj?
Ne nužno.
Može biti neriješen rezultat?
Može.
Kada to sve počinje?
Sutra u 12 sati i vjerujem da će brzo doći nakon podnošenja izvještaja do samog izbora.
Glasanje je tajno?
Glasanje je tajno, svaki od članova Senata biva prozvan, dođe katedri, zaokruži listić, ubaci u kutiju i kad svi glasuju, njih se prebroji.
Mediji su tražili da sjednica bude otvorena, ali od toga ništa, kako će to sutra izgledati?
Najavljena je konferencija za medije u 13 sati na kojoj će im se obratiti novoizabrani rektor. Ja sam se zalagao da sjednica bude otvorena za medije.
Kako je bilo prošli put kad ste predstavljali programe?
Mogla je Uprava Sveučilišta staviti na dnevni red i Senat je mogao odlučiti o tome i dozvoliti predstavnicima medija da budu prisutni.
Bi li sutra moglo biti nešto neregularno?
Ne.
Rektor Boras nije istupao u medijima koji su ga zvali za sučeljavanja.
Meni je izuzetno žao jer dio kolega članova Senata meni spočitava da vodim medijsku kampanju, a jedino što činim jest da se svaki put odazovem pozivima medija jer smatram da pozicija rektora zahtijeva odgovornost i komunikaciju s javnošću. Želim ovdje javno reći da je barem iz desetak medija dolazio poziv da rektor Boras i ja damo paralelni intervju ili da se organiziraju diskusije, izlože programi, analizira razlika u idejama i pristupu i jedna je činjenica – on se nije želio odazvati niti na jedan od tih poziva.
Zašto ne želi doći, što vi mislite?
Mislim da je pravi razlog u tome da on nema pravih odgovora na mnoga pitanja koja bismo ga pitali bilo mi kolege ili vi novinari, studenti na tribini i drugi profesori. Primjerice, meni je nezamislivo da ne želim studentskim novinama dati intervju.
Koji problem kod njega vidite kao najveći?
Najveći problem je odstupanje od zakonitosti, nepoštivanje zakona i propisa. Jedan od otvorenih gorućih problema je pozicija Hrvatskih studija, oni su sada transformirani u sveučilišni odjel i takva je pozicija nezakonita. Ima još niz događaja i situacija u kojima su propisi tumačeni relaksirano, tu je i prekoračenje koeficijenata, kršenje statuta, oduzimanja Senatu njegovih ovlasti – recentan primjer je da smo do kraja siječnja ove godine trebali na Ministarstvo znanosti i obrazovanja poslati naš Plan zapošljavanja kojeg treba donijeti Senat. Nadam se da je poslan Ministarstvu, ali ako jest onda je poslan dokument kojeg ne samo da Senat nije donio, nego o njemu ni ne zna ništa.
Vi niste zadovoljni nejasnim zapošljavanjem na Sveučilištu, da pojednostavnim?
To je ključna stvar. Imamo zaistaa apsurdnih situacija, čini se – jer ni mi otvoreno ne znamo stanje – otvoreno je 50 novih radnih mjesta što je gotovo kao jedan manji fakutet, a po navodima Ministarstva mi to nismo smjeli učiniti i ono je upotrijebilo institut upravnog nadzora, a Uprava na čelu s rektorom Borasom se o njemu odbila očitovati i posegnula je za ustavnom tužbom.
Brane se autonomijom?
Izvanredno, ali unutar te iste autonomije kada smo mi tražili podatke, a tu se radi o nevjeerojatnim proporcijama, ni mi ih nismo mogli dobiti. To nije autonomija sveučilišta, nego rektora i uprave.
Je li vi to optužujete Borasa za korupciju?
Ne, jednostavno mislim da sadašnji rektor nije na visini zadatka, mislim da se sve treba biti odgovornije, transparentnije, otvorenije i takva treba biti uprava koja će biti na visini zadataka.
Često se spominje da oko njega postoji mreža?
Teško mi je to reći izrijekom, ali činjenica je da smo mi na neki način mnogo upravnih mehanizama zatvorili unutar uprave i u toj situaciji kada se bez odgovarajućeg udjela u savjetovanju drugih sveučilišnih tijela raspolaže svim resursima, naravno da se stvara klima za tako nešto.
Plagiranje – ministar Barišić, ta je afera imala političku dimenziju i stvarao se dojam da je i on dio tog miljea koji drma Sveučilištem, što kažete na tu aferu?
Jako je teško reći. Znano je da su on i Čović bliski suradnici, ali ja ne bih svakako mogao govoriti o tome, važno je dosljedno reći da je riječ o krajnje ozbiljnim optužbama kojim atreba ozbiljno pristupiti, ne moramo izmišljati procedure, treba izbjeći politizaciju takvih predmeta i javnu debatu prije nego etička povjerenstva daju pravorijek i da ga se poštuje. Drugo lice te iste priče jest da prag tolerancije na plagiranje mora biti aposlutno nula.
Je li se prag tolerancije u mandatu ovog rektora malo povećao ili smanjio?
Ovisi kako tko na to gleda.
Imali smo puno slučajeva.
Jesmo, i to nedavno u jednom od ključnih strateških dokumenata Hrvatskih studija, nevjerojatna situacija, to je nešto što je nedopustivo, ne smije se to smatrati slučajnim propustom.
Imam osjećaj da novinari nisu nikad više pričali o plagijatima, je li riječ o trendu?
Ne bih rekao da je riječ o trendu, treba govoriti o tome otvoreno i da se dosljedno reagira.
Je li Boras preblizak crkvenim krugovima?
Ne znam, to njega treba pitati, mi govorimo o sveučilišnim akademskim vrijednostima, a što je nečija privatna orijentacija, to je njegova stvar.
Ali afera s KBF-om?
Mislim da je prestrogo tvrditi da se radilo o spajanju dva fakulteta, radilo se o koncepciji spajanja dva studijska programa,. Studenti s Filozofskog fakulteta su upozoravali da se radi o problemu zbog kojega bi došli u neravnopravan položaj pri upisu na fakultet jer su procedure na KBFu različite, a na kraju priče i prilikom zapošljavanja. Smatram da su imali pravo i podržavao sam njihove stavove, a mislim da je jedini mogući smjer djelovanja u budućnosti dijalog, dijalog, razgovor svih strana i ujedančavanje kako bismo došli do rješenja.
Raspuštanje Studentskog zbora?
To je grozno, to je jedan od slučajeva kada je donijeta odluka koja nije bila utemeljena na našem statutu. Opet je važno naglasiti da je tom prilikom tadašnja uprava bila voljna priglriti upravni nadzor kao alat, a samo oko godinu kasnije završili smo s ustavnom tužbom protiv upravnog nadzora.
Dvostruki kriteriji?
Apsolutno.
Aktualna ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak prošli put je bila u utrci za rektora, ali ju je Boras pobijedio. Je li Vas sad ministrica podržala kao kandidata?
Ne, to ne bi bilo korektno, bilo bi to štetno za ministricu i za mene. Tu je autonomija Sveučilišta koja mora izabrati svog rektora.
Poznajte li ministricu?
I ona je matematičarka kao i ja. Predavao sam joj kao mladi asistent. Ne znam ništa o tim prošlim izborima.
Što mislite o Divjak kao ministrici?
Ja bih volio da je svakako odlučnija u provođenju kurikularne reforme i da je odlučnija u podupiranju financiranja i položaja znanosti. Mislim da je Ministarstvo znanosti jedno od ključnih ministarstava, i volio bih da je puno utjecajnija.
Što vi kažete o kurikularnoj reformi?
Ja bih je volio vidjeti cjelovitu.
Nedavno je Gordan Lauc gostujući u Pressingu kazao kako je situacija na Zagrebačkom sveučilištu neporavljiva jer sustav nije takav da se biraju najbolji. Što Vi kažete?
Naše sveučilište je dobro, naše sveučilište je i više nego dobro, i da se ne može još unaprijediti, ne bih se kandidirao za funkciju rektora.
Zagrebačko sveučilište više nije među 500 najboljih u svijetu? Zašto, možemo li biti među prvih 100?
Ne, to je prezahtjevno. Moram se složiti s jednom od izjava sadašnjeg rektora Borsa, to nešto što je u koleraciji s financiranjem. Činjenica je da sektor znanosti mora dobiti značajnije mjesto u našoj politici i da financiranje znanosti mora biti bolje. To je u koleraciji s tim. Naša ambicija mora biti da budemo među prvih 400.
Borsa se doživljava kao konzervativnog rektora. I vama će sigurno zalijepiti neku stignu, prate vas glasine da se miljenik lijeve opcije.
Mislim da je to potpuno promašeno, moja jedina pozicija koju zastupam je samo obrana akademskih vrijednosti.
Koji su vam prioreti, koji će biti Vaš prvi potez ako postanete rektor?
Prije svega važan je program. Temeljeno je, a mislim da to ne bih ni spominjao da situacija nije takva kakva je, da se Sveučilište otvoriti u svakom smislu. Trenutno imamo rektora koji ne komunicira s javnosti, koji tuži novinare, studente i kompletne medije, ne odgovara na upite pučke pravobraniteljice…To je nedopustivo. Sveučilište apsultno mora vratiti svoju poziciju da bude doživljano kao moralna avangarda ovog društva. Ono što je najvažnije, to su studenti, nastava i znanost. U mom shvaćanju akcent je na inteneziviranju svih nastavnih napora, treba unaprijediti kavalitetu nastave, trebamo nastavu i obarzaovanje učiniti boljim. Važno je horizonatalno povezivanje Sveučilišta, treba povećati sudentsku mobilnost, i internacionalnu i odlaznu i dolaznu.
Što će biti sa sveučilišnim kampusom na Borongaju?
Taj projekt moramo redividirati, 3,5 godine stoji, treba otpuhati parašinu s njega i treba ga ažurirati. Treba se okrenuti realizaciji tog projekta, ali to ne možemo sami već u suradnji s Ministarstvom i Gradom.
Brat se Nenada Bakića, kako komentirate njegov angažman u školama?
Svakao, to je sjajan angažman, to je ogroman entuzijazam i energija koji su s njegove strane uloženi. Ja to od srca pozdravljam. Imam jednu zamjerku, taj angažman je Ministarstvo znanosti prigrlilo a da nisu dovoljno raspravili o tome kako jednu privatnu inicijativu koja se pojavila tako brzo inkorporirati u školski sustav.
Što ako izgubite?
Ostat ću isti, radit ću kao profesor i član Senata.
