Ravnateljica Ekonomskog instituta Maruška Vizek gostovala je u N1 studiju uživo.
“S obzirom na kratke rokove i kompleksnost procesa te činjenicu da naša politika ne voli kandidate u čiju odanost sumnja, trebalo je postojati aletrnativno rješenje za povjerenika”, komentirala je Vizek za sada neuspjelu potragu za novim izvarednim povjernikom u Agrokoru.
Problem je, ističe, što smo mala zemlja, gdje se svi poznaju.
“Za kompaniju ovakve veličine problem je i kompleksnost problema, to treba biti osoba koja je u stanju postići nagodbu. Nisam sigurna da u zemlji postoje ljudi koji su to radili u prošlosti, a u tom pogledu je neusporediv životopis Alvareza s Ramljakovim”, komentira Vizek.
“Lex Agrokor je samo odraz hrvatskog gospodarstva u cijelini u koji se država voli involvirati”, kaže Vizek.
Uplitanje države, mišljenja je Vizek, samo produbljuje agoniju.
“Sve što se događa ovdje najviše podsjeća na jedna slučaj u Srbiji. Tamo je postojala kompanija Mobtel, koju su imala braća Karić zajedno s državom Srbijom, s tim da su Karići imali većinski udio. Srbija je htjela preuzeti vlasništvo, pa su Kariće dali na sud, slično nešto kao ovdje Todorića, a ona je privatizirala tu kompaniju, sada je u vlasništvu jedne nordijske kompanije. Nakon svega braća Karić su oslobođena, nije im dokazano kazeno djelo, ali su ostali bez kompanije”, usporedila je slučaj iz Srbije Vizek ističući da je problem uplitanja države u biznis prisutan u cijeloj regiji.
“Država se bavi redistribucijom, umjesto da se bavi stvaranjem procesa koji će dovesti do novih vrijednosti”, kaže.
Na pitanje treba li ozbiljno shvaćati upozorenja da zbog Agrokora hrvatskom gospodarstvu prijeti tsunami, odgovara: “Kod vas je u par navrata gostovala pravna stručnjakinja Garašić, ne znam zašto ne bismo vjerovali uglednoj stručnjaki. S obzirom da smo imali stečajni zakon, smatra, nije se trebao donositi novi posebni zakon za Agrokor gdje se u upravljanje procesa involvira država, već je to trebalo učiniti kroz stečajni zakon izmjenom nekih odredbi.
”Ako ona to kaže, moramo vjerovati u to, zašto to Vlada radi?Jer mi to jednostavno ne znamo drugačije. To država radi i kada za neke kompanije nema spasa i kada je bolje da ih se ugasi. Ovdje je bila potreba da se kontrolira proces kako politička šteta ne bi bila još veća”, kaže Vizek.