Poduzetnik Josip Almaši koji je prošle godine tijekom gostovanja u emisiji Točka na tjedan objasnio zašto svoje poslovanje iz Hrvatske seli u Irsku, u Dublin, ponovno je došao u emisiju kako bi otkrio kako mu je živjeti i raditi u Irskoj.
Poduzetnik koji se u Hrvatskoj bavio informatikom, odnosno prodajom roba i usluga vezanih za informatiku, svoje je poslovanje i obitelj prije godinu dana odlučio preseliti u Irsku zbog, kako je rekao, poreznog opterećenja poslovanja koje je u Hrvatskoj nenormalno.
“Porezi se plaćaju unaprijed, PDV se plaća prije nego je dodana vrijednost nastala i firma ne može rasti uz tolika porezna davanja. U Irskoj je pak porez 0 posto prve tri godine, nakon toga 12,5 posto. Ovdje je porezno opeterećenje 65 posto”, rekao je Almaši u ožujku 2017. godine.
Pročitajte još
Godinu dana kasnije, s iskustvom rada i života u Irskoj, poduzetnik se vratio kako bi ponovno porazgovarao s Natašom Božić.
“Ispunjena su očekivanja. Prvo sam otišao sam i u dva tjedna sam našao posao i to u Corku, očekivao sam da ću naći posao u Dublinu, ali Cork je bolji što se tiče obiteljskog života, manji je, tamo ima ljudi iz cijelog svijeta. Radim isti posao, imam svoju firmu, iznajmljujem drugim firmama za dnevnicu.
U usporedbi s Hrvatskom zarađujem triput više, zbog manjih davanja i više posla, zbog puno jednostavnije administracije. Nema gluposti tipa da ja sam sa sobom moram potpisivati ugovor o radu, jednostavno si isplatim što sam zaradio. I onda koliko sam si isplatio u dva, tri mjeseca platim porez i dobro. Dapače, ništa ni ne platim, već samo prijavim, a porezna mi skine s računa. Maksimalno je pojednostavljeno”, opisao je Almaši.
Rekli ste da ste išli odgajati male Irce, kako je Vašoj djeci tamo, idu li u školu?
“Moja djeca imaju 6 i 3 godine. Malena je krenula u školu čim smo došli, tamo se ide u školu s četiri godine. Svako dijete ide u najbližu školu, to je obaveza škole, da primi dijete. Nije znala jezik, nije bila jedina, škola je organizirala besplatne dodatne sate i u dva, tri mjeseca su se naučili sporazumijevati. Moja djeca ne znaju što je Vukovar, možete reći da je to katastrofa ali meni je to veliki emocionalni pritisak s obzirom da sam iz toga kraja. To je jedna sjena koja se nanosi na međuljudske odnose u Hrvatskoj, ali to je samo jedan primjer. Djecu se uči mrziti sve drugačije i bojati se. Tamo to nisam vidio.
Skompali smo se tamo s obitelji Hrvata, idemo po djecu u vrtić, čujemo ljude da pričaju hrvatski, blizu žive i družimo se. Ljudi u Corku su jako otvoreni prema strancima, svi su nekako dobrodošli, normalno se sa svima komunicira.”
Kakav vam je tamo standard s obzirom na visoke troškove stanovanja o čemu se često govori?
“Jesu, visoki su troškovi. Prosjek u Corku i okolici je oko 1100 eura za stan s dvije spavaće sobe. S druge strane, minimalac je 1500 eura tako da se sve to može. To smo mi očekivali, ali nismo očekivali visoku cijenu vrtića koja iznosi 5 eura po satu. Nas je došlo mjesečno po 1200 eura za dvoje djece kada nije bilo škole. Ostali troškovi su beznačajni u odnosu na ta dva.”
Pomaže li država obitelji s djecom?
“Dobivamo 140 eura mjesečno dječjeg doplatka. Škola je besplatna i počinje s četiri godine ali dotad je njihova filozofija da dijete treba mamu i izvoli se brinuti za svoje dijete. Vlada subvencionira vrtićki predškolski program koji počinje s pune tri godine. Nisam siguran kako to ide, ali pomaže se. Mlađi od šest godina imaju besplatno zdravstvo, a pelene su u Irskoj duplo jeftinije nego u Hrvatskoj i to je jako bitno.”
Kakav je tempo života u Irskoj? Kako funkcioniraju vrtići ako roditelji rade drugu smjenu?
“Sređeno je, škole rade od 9 do 14 sati i onda po djecu dolazi bus koji ih vozi na “after school”, tamo pišu zadaću, pojedu i onda ih pokupimo prije 18 sati. Možemo uskladiti posao s radom vrtića.”
Što je najbolje tamo?
“Ne postoji jedna velika stvar, to je puno manjih stvari koje su nam se dogodile. Recimo, kvartovi su ograđeni, imaju jedan ulaz i nema prometa kroz kvart, djeca se vani normalno igraju.”
Ima li nostalgije?
“Pa ne baš. Stojimo pri odluci od prije godinu dana da ćemo ostati. Došli smo u Hrvatsku sad u birokratski turizam riješiti papire, vidjeti prijatelje i rodbinu, ali to ne znači da ćemo se vratiti. Siguran sam da ću tamo dobiti penziju koju sam zaradio, za razliku od Hrvatske.”
Čime bi vas Hrvatska mogla privući nazad?
“Nas konkretno ne vidim s čime bi mogla, nama su djeca tamo krenula u školu, to je to sad. Bit ćemo tamo s njima do penzije. Djeci je najteže bilo što sam ih ostavio. Prvo sam ja otišao i vidjelo se da im je to bilo loše pa smo se mi prilagodili kako bi se vratilo povjerenje u tatu. Brzo su se prilagodili na školu i vrtić, velike su razlike spram ovdje. U školi njih četiri, pet zajedno radi i nitko ne zaostaje, nema ocjena. Učili su čitati i pisati dva tjedna, dođe profesorica s pet asistentica i onda ih drilaju dok ne nauče. I evo, dijete čita i piše nakon takve akcije.”
Čini li vam se da se nešto pomaklo u Hrvatskoj?
“Što se tiče poslovanja, to su bili neophodni koraci, puno toga još treba napraviti. U Irskoj sam otvorio firmu, počeo raditi, šest mjeseci me nitko ništa ne pita, tek onda podnosim prvi obračun poreznoj. Prijavio sam dionice firme, poreznu ne vidim. Odnosi u poreznoj u Hrvatskoj su: “Dobar dan – 40 kuna molim”, “Što trebate?”, “Trebam potvrdu da nisam ništa dužan državi”, “S dugom ili bez duga?”, “Kakvim dugom, pa sve sam platio”, “Ali imate 23 lipe za HGK plus kamate”. Toga tamo nema, porezna ne želi znati za mene, plaćam porez i dobro je.”
Koliki je tamo porez na poslovanje?
“Sustav je bitno drugačiji, ne radi se samo o stopama. Možete računati da kod velikih plaća pola plaće ide državi. Bitno je da se PDV plaća dvomjesečno, to je dobra mjera za cash flow firme. Mirovinsko ne postoji, svatko si sam štedi za mirovinu i odlučuje koliko će platiti i to je neoporezivo. Puno je razlika.”
Vaša supruga je također našla posao, živite li bolje?
“Mislim da živimo puno bolje, razlika je u sitnicama, nema neke velike stvari, kao da mi sada imamo puno novaca pa si možemo svašta priuštiti. Ali recimo, djeca su nam dobila proljev od mlijeka, kada su probale pravo mlijeko, namirnice su tamo kvalitetnije. Cijene nisu veće, ima razlike od dućana do dućana, ali si svatko može priuštiti što mu treba. Ono što je stvarno skupo su duhan i alkohol. Tko hoće pušiti i piti taj se neće dobro provesti u Irskoj.”
Razmišljate li o odlasku u Veliku Britaniju sada kada se ukidaju radna ograničenja za Hrvate?
“Britanija nas ne zanima zbog Brexita, želimo biti u EU-u. Kako će oni mijenjati svoje zakonodavstvo da naprave diskriminaciju tuđih građana, to je ključno pitanje. Zbog nejasnoća oko Brexita nismo uzeli Veliku Britaniju u obzir.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
