Boris Jokić bio je gost Novog dana N1 televizije.
Dvije je godine prošlo od velikog prosvjeda za kurikularnu reformu.
Ne bi se trebalo voditi obljetnicama. RH bi trebala činiti sve da primijeni sustav obrazovanja, da ga modernizira. Od 2016. se malo toga učinilo na stručnom planu, struka je u potpunosti u drugom planu. Na vidjelo su došli dnevno-politički utjecaji. Ovo što se trenutno radi, pitanje je koliko može biti uspješno. Bilo kakva promjena koja nije započela u lipnju, a očekuje se pomak u rujnu, ne može biti uspješna.
Kada ste najavljivali kurikularnu morali ste razbiti iluzije da to neće okrenuti sustav u godinu dana. Je li sve tu na zdravim osnovama?
VEZANE VIJESTI
Odavno to nije na zdravim osnovama. Umiješala se dnevna politika najprimitivnijeg tipa. Njoj trebaju brze pobjede. Za sustavnu promjenu obrazovanja, je potrebno vrijeme, strpljenje i mudrost. Hrvatska nema nijedan od tih elemenata u političkoj sferi. Vodi se političkim, bilo osobnim bilo stranačkim interesima. Nije očekivati nešto pozitivno, ali ni negativno. Ovo su promjene kozmetičke prirode, od njih se neće dogoditi ništa loše.
Novac je pripremljen za eksperimentalnu provedbu. Ali puno je polemika kad se dotakne pitanje bilo kojeg sadržaja.
To je klasična krinka, takve dimne bombe se bacaju da se spriječe fundamentalne promjene. Zdravstveni odgoj je dio sustava obrazovanja već dugo vremena. Ne vidim kako bi netko mogao biti protiv građanskog odgoja i obrazovanja. Što je loše u tome da se uči kako spriječiti korupciju? Još je gora situacija s međupredmetnom temom zdravlja. Kakva to osoba mora biti koja ne bi poticala da se uči o mentalnom zdravlju? Kada se govori jesu li te teme sporne, to je klasičan primjer kako politika maskira temeljite promjene za koje je potrebno vrijeme i mudrost. Međupredmetne teme će biti u potpunosti izmaknute iz reforme. Svatko bi trebao, osobito ministrica i premijer, odgovoriti zašto hrvatska djeca neće učiniti nešto vezano za osobni razvoj, kako učiti… Što je sporno da djeca uče o održivom razvoju?
Koliko zaostajemo za razvijenim zemljama?
Ni po čemu prijedlogom cjelovite reforme… Taj prijedlog je u razini svjetskih prijedloga. Kad pogledate izvješća EK-a o tome, preporuke su drugim zemljama da slijede hrvatski model izrade cjelovite kurikularne reforme… Konsenzusa nema jer je potreban malo širi pogled, dugoročna perspektiva. Hrvatskim političarima takve perspektive ne odgovaraju. Oni ne razmišljaju o četverogodišnjim mandatima. Oni koji dolaze na vlast razmišljaju u terminima dvije godine, ili čak godinu. Jasno je zašto se opiru savjetima…
Kakvo smo mi društvo trenutačno? Potiče li se kritičko mišljenje?
Mislim da se potiče. Ukoliko je Hrvatska pluralno društvo, bila kakva formulacija koja ne ide protiv nekoga je u redu. Drugo je pitanje stvaramo li mi okruženje koje bi mlade ljude trebalo osposobiti da žive u 21. stoljeću. Osim kritičkog mišljenja treba osigurati okruženje da mladi rješavaju probleme, donose odluke, pokazuju inovativnost, da znaju komunicirati i surađivati i s onima s kojima se ne slažu… Sve to ne radi hrvatska škola. Najviše je to evidentno među političarima. Pogledajte kako razgovaraju oni koji obnašaju najviše dužnosti u ovoj zemlji. Kakvu poruku to šalje mladim ljudima? To je takva parada, krinka, ulickana našminkana slika… Stvarne probleme u Hrvatskoj politika ne dotiče.
Koliko naš obrazovni sustav može biti okidač za iseljavanje?
Može, i značajenom broju ljudi jest. U našem sustavu postoji potencijal da se iznjedri cjelovit sustav reforme. Ali ideja da u drugom društvu imate više prilike je jedan od okidača za dio populacije da počne razmišljati o odlasku iz Hrvatske. To je razumljivo, ali tužno za ovu zemlju. Sramotno je to. Postoji potencijal u ovoj zemlji. Hrvatska je bogata zemlja, kad gledate u svjetskim razmjerima. To bi moglo biti jako uspješno društvo, prosperitetna zemlja i zemlja u kojoj se misli. Ono što je Hrvatska sada, to je zemlja u kojoj političke elite urušavaju osnove demokracije. Unose u sustav svari koje podrivaju liberalnu demokraciju. Kasnije će se čuditi kada se pojave ljudi koji ne vjeruju u demokraciju. Zašto će se čuditi kad čine sve da onemoguće demokraciju?
Status učitelja u Hrvatskoj?
Sustavno se marginaliziraju odgojno-obrazovni radnici. Kada pogledate njihov status u Hrvatskoj… Kada pitate mlade, 70 posto njih će reći da su nastavnici nedovoljno cijenjeni. Zato jer im se ne daje da kreiraju procese u kojima sudjeluju.
Ministarstvo je taj dokument izbacilo, kao i još neke dokumente, iz cjelovite reforme, i on više ni po čemu nema svoju cjelovitost. Oni su bili u prijedlozima zakona, prošli su javnu raspravu, i izbačeni su na sjednici Vlade. Kakvo to društvo treba biti koja ne uvažava stručna rješenja i iskustva rada s učenicima s teškoćama, za darovite učenike, za ocjenjivanje i vrednovanja… Kakava je to politika? To je sramotno. Nema ustaša ni partizana, ni Drugog svjetskog rata u tome. Radi se o učenicima s poteškoćama, o darovitim učenicima, o ocjenjivanju i vrednovanju… Jeste li toliko nestručni, ne vidite, ne razumijete cjelovitost toga?
… To je bila analiza generacije koja je već napustila školu, zato o tome možemo govoriti. Radi se o učenicima koji su u svim predmetima imali sve zaključne ocjene pet. Među njima je oko 70 posto djevojaka, i oko 30 posto mladića. Oko 95 posto njih upisuje gimnazije. Na osnovu toga se pokazuje da opći uspjeh ne opisuje mladu osobu. Ne opisuje u čemu je dobra i gdje su njeni interesi.
Koji drugi sistem ocjenjivanja bi se koristio?
Ocjena bi trebala ostati kao takva, pri upisu bi se vrednovale ocjene koje su bitne za nastavak obrazovanja. Opći uspjeh ne pokazuje da je netko odličan matematičar, a da mu možda ne ide tjelesni… Ono što je bilo napravljeno je kombinacija školskih ocjena i vanjskih ispita. Planirali smo da u predmetima nastavnik može primijeniti vanjski ispit, vi dobijete informaciju gdje ste, u čemu ste dobri, na čemu trebate dodatno raditi… Kada pogledate cijeli niz tih ispita i tome dodate školske ocjene, imate puno bolji pregled što zapravo znate. Nastavniku se tako omogućuje da objektivizira svoje ocjenjivanje. Da je Hrvatska samo to primijenila, hrvatski problem s ocjenjivanjem je uvelike mogao biti otklonjen. …
Nije važno ide li se sporim ili brzim koracima, važno je da su koraci smisleni. Promjene u obrazovanju moraju biti dobro osmišljene i ono što sada nedostaje, moraju biti ljudske. Ako izostaje ljudski kontakt, to gubi smisao. Uzusi struke govore da morate doći do škole. Želim apelirati na sve da ovi dijelovi cjelovite kurikularne reforme ne budu zanemareni, osobtio ovi koji se tiču darovitih učenika, učenika s poteškoćama i ocjenjivanja. To su bolne točke i molim sve da te točke uključe u zakonske prijedloge.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
