Svakodnevno slušamo da su djeca i njihova dobrobit prioritet ove države, a s druge strane suočeni smo s gotovo svakodnevnim teškim kršenjima dječjih prava - što činimo kao država i društvo u 'Intervjuu za 5' razgovarali smo s dugogodišnjom aktivistkinjom za ljudska prava Sandrom Bečić iz zaklade za ljudska prava i solidarnost 'Solidarna'.
Vapaji roditelja za lijekove za bolesnu djecu, smrt djevojčice Madine, stradavanje dvoje djece od metaka kojima je hrvatska policija zaustavljala sumnjivi kombi s izbjeglicama, ovrha nad devetogodišnjim Cesareom – da istaknemo recentne primjere, a u širem kontekstu i blokada posvajanja i ”zapinjanje” oko udomiteljstva te obrazovne reforme i otpor protiv Istanbulske konvencije – koliko nam je zaista kao društvu i državi stalo do djece za čija se prava i živote deklaratorno tako snažno zalažemo?
VEZANE VIJESTI
Benčić: Zaredali su slučajevi teškog kršenja prava na život i prava na život bez nasilja, a nakon što je zaklada Solidarna tijekom prošle i ove godine djelovala na zaštiti prava djece na zdravlje ugroženo zbog nečinjenja države – riječ je o slučajevima osiguravanja pristupa inovativnim terapijama za teško bolesnu djecu, sada smo nažalost morali reagirati na slučajeve ugrožavanja života i prava djeteta zbog činjenja države i njenog djelovanja koje nije u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravnim standardima zaštite najboljeg interesa djeteta.
Šokirani smo postupanjem države kada je riječ o slučaju smrti male Madine – slučaju u kojem je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu nakon izvida i odlučilo da neće provesti istragu; na kraju će odvjetnica Centra za mirovne studije (CMS) Sanja Bezbradica Jelavić to rješavati preuzimanjem progona i vjerojatno u konačnici na Ustavnom sudu i na Europskom sudu za ljudska prava jer DORH nije našao ništa sumnjivo u činjenici da su ‘nestale’ snimke termovizijskih kamera baš za tu večer, a koje su mogle pokazati je li se Madina prije smrti nalazila na teritoriju RH. U slučaju stradale djece izbjeglica u kombiju također smatramo da postupanje policije prelazi granice ovlasti jer nisu zaustavljali kombi propisanim blažim mjerama već su odmah pucali premda su mogli pretpostaviti da u stražnjem dijelu ima ljudi i djece. Važno je reći da izbjeglice koje dolaze u RH preko teritorija BiH i Srbije nemaju više nijedan legalan način pristupa na teritorij RH i da bi došli i zatražili azil, moraju granicu prijeći nezakonito, a policija ih automatski vraća natrag. Nismo im ostavili nijedan legalan način traženja azila u Hrvatskoj i sve to trebalo je imati na umu u postupanju policije, kao i to da je trebalo na drugačiji način pokušati zaustaviti taj kombi, i tu smo možda i najviše razočarani postupanjem države.
Slučaj izvršenja ovrhe nad devetogodišnjim Ceasareom koji je također uključivao prisilu i nasilno odvođenje djeteta također upućuje na ozbiljan nedostatak kapaciteta sustava da štiti djecu, prevenira i sankcionira nasilje nad njima. Ne ulazeći u meritum stvari i uz napomenu da smatramo da se sudske odluke moraju izvršavati, a rješenja tražiti pravnim putem, govorimo isključivo o načinu na koji je izvršena ovrha – vidi se da nisu ranije napravljene sve procedure da ona bude provedena mirno. Ne pristajemo na to da se odvlači djecu i da ih se prisilno trpa u automobile bez obzira na to što postoji utemljenje u presudi jer i međunarodni i domaći propisi jasno nalažu da u svim postupanjima treba zaštiti interes djeteta. Roditeljsko pravo i način na koji će se ostvarivati ne smije se relizirati kroz primjenu sile nad djetetom.
Zna se da ovrhe na djecom dugo traju i da je ključ svega dobra priprema, činjenica da je dijete isključivo bilo s majkom i da se nije imalo priliku prilagoditi i uspostaviti odnos s ocem doprinijela je ovakom raspletu koji je evidentno u suprotnosti s načelom zaštite njegovog psihičkog zdravlja i najboljeg interesa djeteta. Zanima nas i jesu li institucije ispitale mogućnosti nadzora nad izvršenjem ovrhe u Italiji kao i hoće li u slučaju da se dijete i dalje bude protivilo ostanku s ocem ponovno otvoriti postupak skrbništva. Vidi se da su ovdje odgovorni svi – i roditelji i tijela javne vlasti, što je sve prošlo tako traumatski i što ostavlja ozbiljne posljedice na psihu djeteta i krše njegovo pravo na život bez nasilja.
Ova država mirne duše u svim navedenim slučajevima gleda kršenja prava djece, a nova pravobraniteljica za djecu nije se oglasila o svim navedenim slučajevima, niti pokrenula postupke u pogledu djece migranata koji su zadobili teške tjelesne ozljede u pucnjavi na kombi. Cijeli okvir ne funkcionira jer je jasno i evidentno došlo do prodora ultrakonzervativnih snaga i u to područje i one žele napraviti izuzetno restriktivan okvir. Time su blokirani i svi drugi procesi pa nemamo ni posvajanja zadnjih par godina, nedovršen je i sustav udomljavanja. Sve što smo rekli da su nam prioriteti, na zadnjem je mjestu i ne rješava se jer se nema snage oduprijeti nazadnim snagama koje priznaju obitelj samo kao jednodimenzionalnu jedinicu, a životi djece migranata vrijede neusporedivo manje od života ‘naše djece’. Treba naći snage da se štiti interes djeteta na svim razinama u svim postupcima, zato su i potrebna pravila postupanja s djecom u svim situacijama.
Činjenica je da nemamo dobar okvir ni kad je riječ o sankcioniranju seksualnog nasilja nad djecom, a svjedočili smo velikom broju slučajeva pedofilije, kojih je velik broj otišao u zastaru. Pritom je problematično što su neka od tih djela otkrivena unutar Katoličke crkve i proces je dodatno blokiran jer ona sama provodi postupak što je šokantno s obzirom na to da je riječ o djelima počinjenima nad hrvatskim državljanima na teritoriju RH i kojima se treba baviti DORH. Smatramo i da treba ukinuti zastarne rokove s obzirom na specifičnost kaznenog djela i činjenici da je riječ o djeci. Nažalost, u svim ovim situacijama pokazuje se tek nemoć države da zaštiti djecu putem pravosudnog sistema.
Zašto državne institucije ne štite dovoljno dječje živote i pravo na život bez nasilja, a čini se često i da iza demografske zavjese za političke potrebe ni životi svih odraslih nisu na jednakoj cijeni?
Benčić: Jer to zapravo nisu prioriteti. Da jesu, postojao bi cijeli okvir o kojem smo govorili, koji bi sve već riješio. Nije tu riječ o ne znam kakvoj toploj vodi, nego ne postoji politička volja, niti kapaciteti da se odupre određenim retrogradnim tendencijama. Ne možemo dopustiti da se pravni sistem urušava, parlamentarna smo demokracija i moramo imati snage da donesemo propise koji će omogućavati ostvarivanje ustavnih prava. Nekad je i problem stručnosti, podkapacitiranosti – primjerice u centrima za socijalnu skrb nedostaje ljudi, ali ako je nešto prioritet, onda se na tome radi i ako je potrebno dodatno se financira.
Država već godinama sve više stvari, posebno u području socijalnih usluga, prevaljuje na leđa građana i organizacija civilnog društva kojemu javnost zamjera određenu vrstu uhljebništva – zašto izostaje prepoznavanje stvarnog stanja stvari i jesu li ustavne garancije socijalne države mrtvo slovo na papiru?
Benčić: Loša je politika da se pružanje socijalnih usluga prebacuje na nevladine organizacije i da se te usluge projektno financira jer to znači da će ih dobiti oni građani gdje će netko napisati i dobiti projekt, a i riječ je o usluzi na rok nakon kojega se ne zna što će biti dalje što je potpuno neodrživo i stvara neravnomjernost, a sustava nema. Ideja projektnog financiranja usluga je trebala biti usmjerena na inovativne usluge i pilot projekte koje će ako se pokažu uspješnima država integrirati u sustav, a ne da se zadaće države prebacuje na civilni sektor bez decentraliziranja potrebnih sredstava i drugih resursa.
Ovako se država zapravo rješava svojih obveza prema najugroženijima u društvu i smanjuje socijalne rashode. To je uništavanje ideje jednake dostupnosti usluga svim građanima. Sjetimo se samo situacije s asistentima za djecu u nastavi, pa to je u suprotnosti s idejom sustava da svatko tko ima određenu potrebu dobije uslugu pod istim uvjetima. Imamo primjere određene usluge pravne pomoći i socijalne usluge, koje se uporno projektno financira umjesto da su napravljeni fondovi, kojima bi ih se financiralo kontinuirano tako da ih se može dalje razvijati.
Što bi Vlada i pravobraniteljica za djecu kao institucije trebale poduzeti i što bismo trebali raditi kao društvo?
Benčić: Pravobraniteljica za djecu je napravila ozbiljan propust ne oglasivši se o svim slučajevima, a u svima njima je karakteristična ista stvar – kršenje Konvencije o pravima djeteta i Ustava RH u dijelu koji štiti djecu. Tražimo da Vlada u suradnji s pravobraniteljicom za djecu i UNICEF-om donese hitne smjernice za postupanje svih tijela javne vlasti uključujući policiju, pravosuđe i socijalne službe pri provedbi mjera izvršenja sudskih odluka ili odluka tijela javne vlasti, a posebno u slučajevima pristupa sustavu azila odnosno pristupa na teritorij RH, smještaja djece migranata i cjelovitosti njihovih obitelji, izvršenja ovrhe nad djetetom i drugih slučajeva u kojima može doći do uporabe sredstava prisile, ograničenja slobode kretanja i ograničenja drugih prava djeteta zajamčenih Konvencijom i Ustavom RH.
Uvijek iznova ispada da su interesi odraslih ispred dobrobiti djece – vidite li tome kraja?
Benčić: Stvar zaista nije komplicirana – stvar je političke volje i odgovornosti da se odupre pritiscima koji nas vode u 19. stoljeće i kad ćemo imati na vlasti onoga koji će to garantirati, doći će kraj. Naravno, za efekte treba vremena, ali je bitno početi. Prijedlog izmjena Obiteljskog zakona koji je bio procurio u javnost osim skandalozne definicije obitelji sadržavao je i promjene koje bi izravno ugrozile već postignute pozitivne efekte postojećeg propisa kao što su procedure koje su omogućile veći broj sporazumnih i zajedničkih skrbništva nad djecom nakon razvoda.
Kakav je odnos prema djeci, vidimo i kroz odnos prema reformi obrazovanja, on sve pokazuje. Mislim da ova politička garnitura – i pozicija i opozicija – ne pokazuje razumijevanje za političke prioritete i potrebne politike te da čak ni ne vide zašto je to važno. Ne mogu nam predlagati mjere demografske politike koje su usmjerene na povećanje broja djece u obitelji kada se ne mogu pobrinuti za već rođenu djecu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
